Ptice podrezanih krila

           U početku bijaše Riječ. Pero je jače od mača. Ništa nije jače od čovjeka koji zna. No je li ovo stvarno istina za znaš marginalni dio Europe? Ima li smisla inzistirati na smislu koji proizlazi iz korištenjem vlastitih verbalnih i pismenih sposobnosti? Stoji li ikakva mudrost u ovim izrekama ili su čiste floskule? Jesu li to relikvije dana kada je pismenost bila ultimativno oruđe preživljavanja u svijetu koji se nije znao izražavati.

Moj skepticizam i antiintelektualizam  kojeg sam vrijedno uzgojio i njegovao na faksu me potjerao dalje od pisanja, kao nečega što rade samo usjeđeni starci bez moći da promjene svoje već gotove živote. Moja osobna mržnja prema onome što predstavlja intelektualac je ustvati bila mržnja prema onome što predstavlja hrvatski birokrat skriven u plašt intelektualizma. Svaki pokušaj uzleta u  korozivnom akademskom okolišu  ne kažnjava se padovima već sarkatstičnim podsmjesima. Naši faksevi proizvode ptice sa podrezanim krilima, podrezuju ih da ne prelete ograde koje su postavljene.

Ustrajnost da ne budem kao ti birokrati me upravo dovela do njihove razine dekadencije. Počeo sam se sarkastično podsmjehivati na mlade i ambiciozne, postao sam pravi Hrvat u svakom smislu riječi. Realizacija da sam zabrazdio me dovela do potrebe da njegujem izražaj kao najviši ideal. Za vas pero jedino nije jače od mača ako niste iskusili pozitivnu transformativnu snagu neke ideje. Tu ideju ste u život upili ili knjigom ili riječi, nikad ugodnom foteljom vašeg ureda, zveckanjem mača ili zlatnika.

Jedino kako mogu opravdati ovu vlastitu promjenu u stavovima je da uronimo u prirodu i nužnost razgovora i  pisanja? Način na koji promatramo svijet oko sebe je uvelike determiniran našim stavovima i jezikom koji koristimo. Što taj jezik preciznije koristimo to ćemo uspješnije uočiti obrasce, procese  pa i  zamke svakodnevnog života. Čovjek koji ne može adekvatno izraziti svoje misli je siromašan čovjek. Najgori dio siromaštava nije materijalni element već anonimnost sirotinje, njena nemogućnost da oformi identitet i da ga  izrazi. Imate veliki problem ako ne razgovarate sa ljudima oko sebe, imate još veći problem ako razgovarate sa svima ali nikome ne možete izraziti što želite reći.

Znanost 21. stoljeća će vam reći da je čovjek vreća mesa kostiju i sofisticiranih kemikalija koje determiniraju što radi i govori. No ovo što vidimo oko sebe nije tako, ljudi su ovisnici o smislu, u nemogućnosti da utaže potrebu za smislom ulaze u druge ovisnosti koje ga u konačnici izbrišu. Mi smo lebdeće strukture , nešto poput meduza u dubini oceana. Lebdimo na smislu kojeg sami sebi gradimo razgovorom sa osobom i drugima. Ako su vaše riječi prgave i neusmjerene neminovno tonete sa njima u društvo isto tako usamljenih i neizraženih ljudi.

Moj savjet je da razgovarate, primarno sa sobom pa onda sa drugima.Ne razgovarajte da trošite vrijeme već pokušajte formulirati jedan dio onoga teškoga olova u sebi u jedan lagani paragraf. Nakon toga uzmite olovku i zapišite što ste rekli, pogledajte materjaliziranu reprezentaciju vaše nutrine na papiru. Kakva god bila vaša je i opipljiva je, sad se možete nositi sa njom na bolji način. Možete dopisivati kritike sami na sebe, možete se vratiti osobi sa kojom se razgovarali i reći joj da bi željeli precizinije prenesti ono što ste joj željeli poručiti. Svaka riječ je katarzična kada je pravilna reprezentacija onoga što stvarno mislite i osjećate. Onaj koji laže osjeća kako ta laž ruje po njemu, onaj koji govori istinu se iz sekunde u sekundu osjeća sve lakšim.

Jedini način da se spasite od kaosa i zamki koje vam donosi život je da ih oformite u riječi.

Jedini način da ne postanete ptica podrezanih krila je da vam iskrene riječi postanu pera. 

Objavio

budnium

Analiza svakodnevnog života i utjecaja dubinskih i neprimjetljivih procesa na njega.

Jedna misao o “Ptice podrezanih krila”

  1. Potpuno se slažem. Najozbiljnija kontrola uma se sastoji baš u odgajanju generacija koje ne znaju formulirati svoju misao – a ono što ne postoji kao ideja, ne postoji ni u stvarnosti. Mi nemamo 50 pojmova za snijeg, kao Eskimi, zato što nam to nije bitno, i zato znamo razlikovati samo jednu vrstu snijega. Tako je i sa svim ostalim

    Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s