Vaše riječi – vaša kuća

“I write entirely to find out what I’m thinking, what I’m looking at, what I see and what it means. What I want and what I fear.”
― Joan Didion

Smatrate li da ljudi žive u materijalnom svijetu? Ja mislim da ne, dapače, ljudi žive daleko od materijalnog. Velika je pogreška promatrati svijet oko sebe kao skupinu stvari i osoba. Naš jezik nas izdaje u ovom području. Kada želimo dočarati posudu iz koje se pije voda kažemo ”čaša”, svi znamo o čemu se radi. Odmah nam pred oči izlazi slika posude koja stane u ruku. Ali neće svakome izaći ista slika, nekima će čak izaći potpuno druga stvar. Ako studenta medicine koji uči anatomiju ljudske noge pitamo što si vizualizira kada čuje riječ čašica, on će odgovoriti da si je vizualizirao patellu (mala kost koljena u kojoj se nalazi tetiva). Riječ čašica će alkoholičara podsjetiti na alkohol, točnije na žestoki alkohol kao što je rakija.

download

“No one gets angry at a mathematician or a physicist whom he or she doesn’t understand, or at someone who speaks a foreign language, but rather at someone who tampers with your own language.”
― Jacques Derrida

Jezik je veoma suptilna stvar, bazira se na cijelom nizu  bioloških, ekonomskih, kulturoloških i političkih isprepletenosti. Čak ga i pojedinici unutar jednog naroda teško shvaćaju. Većina konflikata proizlazi iz slučajnih ili namjernih nesporazuma. Kada bih vam rekao da ste veoma analna osoba, biste li se podsmjehnuli? Možda ako ste previše vremena proveli na prljavijoj strani interneta. Biti analan znači biti opsjednut detaljima, označava tipičnog perfekcionista sa kojim ne želite ostati u drugoj smjeni na poslu.

The term anal retentive (also anally retentive), often abbreviated to anal, is used to describe a person who pays such attention to detail that it becomes an obsession and may be an annoyance to others, potentially to the detriment of the anal-retentive person. The term derives from Freudian psychoanalysis.


Bilo koja riječ može uzrokovati zbunjenost ako nije dovoljno precizna i smještena u kontekst. Ovo je razlog zašto dolazi do problema unutar multikulturalnih zajednica. Riječ ”nigger” je u američkoj povijesti ostavila mračan trag. Evolucijom je usvojena u riječnik afroamerikanaca. Koriste je toliko često u oslovljavanju da je gotovo potpuno izgubila svoju težinu. Ako ih koristi afroamerikanac nema problema, ako je kaže bijelac, tu dolazi do komplikacija. Ovaj primjer je savršeni prikaz dualnosti riječi, fascinantno je koliko ovisi o kontekstu u kojem je izrečena.

1370391710_rapper_chains_575

Dva oprečna konteksta u kojima se koristi riječ ”nigger”

Čovjek je životinja koja živi u okovima svojeg jezika. Najsposobniji i najinteligentniji mogu zagrabiti nevidljivu tamu oko svojeg društva i pretočiti je u nove riječi, nove pojmove. Pokušajte izmisliti novu riječ koja će predstavljati nešto što još nitko nije imenovao. To je moj izazov za vas. Vrlo brzo ćete shvatiti da vidite samo ono za što imate riječi. Ono što je opisano je vidljivo, ono što ne postoji u riječniku vrlo ćete teško opisati. Tu dolaze u igru umjetnici, filozofi, pjesnici. Oni izražavaju neizrecivo, opisuju obrise svoje nutrine, na svijetlo donose nevidljivo.


Njemački jezik prednjači pred drugima po svojoj preciznosti i fleksibilnosti. Ti ljudi imaju naziv za puno više stvari od Hrvata. Recite mi hrvatsku inačicu riječi ”Ruinenlust” koja označava osjećaj koji dobijemo kada vidimo ruševine. Toliki splet osjećaja, misli, kulturološki uvjetovanih stavova, ljudske prolaznosti, sve to ugurano u jednu riječ. Ja na hrvatskom moram napisati omanju raspravu da objasnim svojem sunarodnjaku što mislim, oni puknu samo jednu riječ i sve je jasno.

“What cannot be said above all must not be silenced but written.”
― Jacques Derrida

 


Uvod mi je uvijek duži od središnjeg djela bloga. To je problem studenta povijesti, samo kontekst i kontekst, nikako doći do poante. Poanta je naime moj osobni odnos prema riječima i jeziku.

Otkad sam počeo pisati blog, shvatio sam da sam se počeo mijenjati. Pripisao sam to zadovoljstvu koje proizlazi iz stvaranja nečeg novog. Ubrzo sam shvatio da to nije jedini razlog nastanka novih obrazaca ponašanja. Jedan dan sam se probudio neraspoložen, kao što sam se probudio tisućama puta prije toga, rođen sam valjda na lijevu nogu. Taj dan sam trebao ići obaviti nekoliko stvari koje su mi mrske. Jarac sam po horoskopu i magarac po naravi. Ako nešto ne želim napraviti, ništa me ne može prisiliti na suprotno. Već uhodan u svojoj prokrastinacijskoj nemetodičnosti, počeo sam ukidati pola obaveza sa svojeg dnevnog reda. Prije nego što sam izašao iz kuće kroz glavu su mi proletili svi postovi, svaka moralizacija i svaka osuda koju sam do sada napisao u blogu. Prevladao me osjećaj srama, pred samim sobom sam se sramio svoje prgavosti. Mala stvar je zanemarivati neke banalnosti koje morate obaviti, ali te male stvari se postepeno počnu preljevati u ostale stvari i prije nego što se okrenete imate život zatrpan obavezama. Ljudi sa kojima ste se dogovorili ne mogu računati na vas, počinjete padati ispite, počinjete lagati druge a najviše sebe. Tako upadate u krug samosabotaže, sve počinje od malih stvari. Taj sram me natjerao da obavim sve što sam morao i više.

“After nourishment, shelter and companionship, stories are the thing we need most in the world.”
― Philip Pullman

Shvatio sam da sam sa svojim načinom pisanja počeo stvarati vlastite temelje, zidove, krovove. Počeo sam graditi kuću od riječi u kojoj ću živjeti. Svako oskvrnuće napisanog teksta bilo bi oskvrunće kuće u kojoj živim. Rečenice koje sam napisao su postale moja realnost, moj ultimatum za biti bolji. Baš kao što jezik tvori zbilju naroda koji ga govori, tako u užem koncentričnom krugu pojedinac gradi svoju zbilju kroz manipulaciju jezika.

stock-photo-home-and-family-word-cloud-concept-350507162


Pogotovo su teške riječi koje ste stavili na internet ili rekli nekome do koga vam je stalo. Te riječi stoje u zraku, uvijek ih vidite, drugi ih također vide, pomno vas prate jeste li u skladu sa njima. Ako se poštujete, nećete oskvrnuti napisano ili izrečeno, to za vas znači neku vrsta smrti. Pisao sam puno o korupciji, prevari i laži, od tada sam počeo rasti u antitezu onoga što sam okarakterizirao kao loše ponašenje. Pisanje stvara nove perspektive, kada pišete iz vas izlazi svašta. Kao odvod koji niste čistili cijeli život, začepite se svojim mislima, počnete se gušiti u vlastitim pravilima, kontradikcijama, kompleksima. Vrlo je važno da stavite svoje misli na papir, one će vas gledati, prikazivati vam se u novom svjetlu.

“To write well, express yourself like the common people, but think like a wise man.”
― Aristotle

Riječi su uistinu oruđe napretka, možda najvažnija karakteristika višeg primata zvanog čovjek. Ono što možemo formulirati riječima postaje manje strašno, naša čudovišta postaju ljubimci. Sa psihološke perspektive, važnost osvješćivanja naše vanjske i unutarnje realnosti je jasna. Što je problem dublje u domeni nesvjesnoga, on je opasniji. Pisanje je odličan alat koji nam može pomoći u borbi sa unutarnjim demonima.


Staviti na papir svoj stav prema vlastitoj prgavosti je prvi korak u riješavanju te prgavosti. Kada ste je uokvirili na papir, možete je staviti na zid svoje kuće od riječi, onda postaje samo dekoracija a ne nepobjediva manjkavost koja će vas progoniti do kraja života. Što se preciznije izražavate to će lekcija koju si održavate biti teža. Kao snajper ciljajte vitalne dijelove svojih propusta, raščlanite ih, rasprostranite pred suncem javnosti. Iznenadit ćete se što će se dogoditi, umjesto očekivane slabosti doći će snaga.


 

 

italian-fascist-youth-2698633-59887c4faad52b0010e29e14

Mi Hrvati smo samozatajna nacija, rađe ćemo umrijeti nego priznati vlastitu slabost. To rade slabići, stare ranjive žene. Zato smo zapeli u srednjem vijeku, osuđeni na limb ponavljanja grešaka. Svoje nedamo, tuđe nećemo! Kako sa zemljom tako i sa stavovima. Kada bi svi u hrvatskoj napisali iskrenu autobiografiju, čuđenju nebi bilo kraja. Ispostavilo bi se da na ulicama stvarno hodaju osobe, ne ideološke marionete. Možda bi se onda identificirali na više razina, kao ljudi, očevi, majke, prijatelji, sveci, grešnici, ljubitelji, mrzitelji. Možda bi onda bilo mjesta za zajedničku gradnju budućnosti. Ovo ne progovara moj mladenački idealizam, on je umro negdje oko 20. godine. Potpuno sam svjestan da se spomenuti scenarij ne može ostvariti. Hrvatski problem je toliko dubok da se vjerovatno nikad neće riješit. Koji problem pitate se? Problem pojedinca i njegovog doticaja sa zajednicom. Hrvatska je zemlja beskućnika, ljudi bez kuća građenih od riječi. Zemlje koje su predugo bile u autoritarnim režimima djele istu karakteristiku – kastriranost individualca. Kastracija podrazumjeva oduzimanje moći pojedincu, tu moć preuzimaju institucije. Moć pojedinca se sabotira na bazičnoj razini. Briše se njegov svijet i mjenja se službenom verzijom svijeta. Ljudi prestaju biti bilo što drugo nego suradnici ili protivnici vladajuće idelologije, nestaje raznovrsnost potrebna za razvitak.

Obnova Hrvatske treba početi onako kako je teklo i njezino rušenje – od pojedinca. Kako bolje početi nego pisanjem, razvijanjem vlastitog unutarnjeg svijeta. Obnova zdravlja pojedinca je prvi korak u obnovi zdravlja zajednice. Ako mislite da će novi ministar početi obnovu vašeg naroda, da će novi politički plan donesti promjenu, grdno se varate. Proces obnove polazi odozdola na gore, ne obrnuto.

Objavio

budnium

Analiza svakodnevnog života i utjecaja dubinskih i neprimjetljivih procesa na njega.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s