Napuštanje zidića kod DHM-a i social justice warrior kultura

Većina čitatelja ovog bloga će znati o čemu se radi kada govorim o zidiću kraj DHM. Za one koji nisu upućeni, radi se o popularnom okupljalištu studenata. Svaki vikend bi taj zidić bio popunjen sa različitom ekipom. Studirali vi arheologiju, jezike, povijest, psihologiju ili nešto drugo, vjerovatno ste odradili par smjena na zidiću.  Prije zidića, popularno okupljalište je bilo na zadarskoj rivi. No praksa izlaženja na ta dva mjesta je zadnje dvije godine počela jenjavati. Za napuštanja zidića i rive primarno se može okriviti grad, sekundarno su krive nove generacije studenata koje su prestale prakticirati takav način izlaženja. Svima koji su provodili vikende na zidiću su poznate sve učestalije  policijske patrole i konstantno rastjerivanje. Ljudi koji upravljaju  Zadrom više vole novac i turiste od studenata, to mogu reći sa sigurnošću nakon što sam ovdje proveo sedam godina. Cilj ovog posta nije donošenje objašnjenja za razloge zašto je počeo propadati DHM, ne želim previše lamentirati nad svojim najdražim mjestom za izlaženje. Bit ovog teksta je povezivanje jedne pojedinačne situacije sa jednom širom koja se događa na globalnim razmjerima. Pojedina situacija je naravno propadanje prakse izlaženja kod DHM-a, šira situacija je pojava Social justice warrior kulture.

mazvojska

Nakon dugog razmišljanja o glavnim pokretačima novih generacija millenialsa, došao sam do nekih dubljih saznanja. SJW kultura je za mene dugo vremena bila pojava koja se može promatrati samo u kontekstu visoko razvijenih zemalja zapada. Primarno se radi o mladim ljudima, većina ih je rođena u rasponu od 1985. do 1995. godine. Može se reći da je to nova generacija, kojoj i sam pripadam. Ono što radikalno odvaja nas od naših roditelja je politička klima u kojoj smo odrasli – primarno kroz utjecaj zapada. Internet igra glavnu ulogu u formiranju nepremostivog kanjona koji leži između nas i naših roditelja. SJW je ipak nešto puno suptilnije od samog generacijskog jaza, to je potpuno drugačiji način razmišljanja i djelovanja. Kao što sam rekao, dugo vremena sam mislio da je ta kultura zaobišla naše krajeve. Prije nekoliko dana sam se uvjerio da nisam u pravu. Moje pisanje bloga je razljutilo podosta ljudi. Baš kada sam pomislio da nikog nije briga i da nitko više ne čita blogove, bio sam napadnut od ideološki nabijene grupice keyboard ratnika. Tada sam osvjestio činjenicu da se SJW kultura ne širi kao virus, već nastaje spontano, pod utjecajem specifičnih uvjeta. Napadi koji sam iskusio bili su u textbook SJW formatu.

SJW: “Oh my god, how fucking dare you use that word, you disgusting sexist piece of shit!”  (www.urbandictionary.com)

SJW su grupacije potpuno društveno neprilagođenih mladih ljudi koji se zavitlavaju desnim i lijevim ideologijama. Ono što ih karakterizira je potpuna odsutnost kulture razgovora i koncepata koji idu zajedno sa životom u zdravom demokratskom društvu. Hrvatska je plodno tlo za ove nove neusmjerene mlade ljude. Potpuni nedostatak perspektive, nedemokratsko ponašanje cijelog društva, totalitaristički kripto-elementi koji su ostali zarobljeni u dubini naroda.  Praktički imamo sve predispozicije za ostvarenje SJW kutlure, samo je još nedostajao jedan element – internet.

An abbreviation of Social Justice Warrior, SJWs are people who believe or pretend to believe in “Social Justice” AKA ideas of white privilege, cis privilege, thin privilege, ableism, and patriarchy theory. This is often coupled by hatred for anyone who they consider “privileged” (cis people, white people, men, etc.) They’re usually (but not always) white/Asian, upper-middle class females with a sexuality you have never heard of before. They will repeat the same mantra over and over, and will never change their opinion unless whoever is teaching them those ideas opinion changes. Their favorite phrase is “check your privilege.” They use the website tumblr religiously.   –   (http://www.urbandictionary.com)

Pitate se kakve veze DHM sa SJW kulturom. Kakve veze ima jedno okupljalište studenata i neka apstraktna skupina internet trolova? Veza je jaka, dapače, smatram da će jedno neminovno potaknuti drugo. Spomenuo sam da je SJW kultura prakticira jedan specifičan modus ponašanja koji bi se moga karakterizirati kao čoporativnost. Napadaju ljude koji se ne slažu a njima na osobnoj razini, nemojte se čuditi kada vam zadaju niske udarce. Oni primarno ciljaju slabine, ne vjeruju u razgovor, čast ili dogovor. Takva vrsta ljudi može nastati samo u izolaciji, svatko tko je bio okružen ljudima i među tim ljudima uspjevao, morao je razviti koncepte koji će se bazirati na kulturi razgovora i povjerenju. Internet i današnji način života izolira pojedinca, to je toliko istrošena stvar za reći, ali definitivno stoji. Ako ne razvijate društvene vještine, ponašat ćete se kao divljak. Ima li išta neciviliziranije od osobe koja vrijeđa one koji se ne slažu sa njom.

When a child is watching television, he or she is not involved in play, not socializing with other individuals, and most importantly, not receiving feedback as to the actions or consequences of his or her behavior.

David Perlmutter

Internet Warrior

DHM je bio jedno od onih mjesta gdje se moglo trenirati upravo one vještine koje SJW ne posjeduju. Na zidiću nije bilo glasne klubske glazbe, mogli ste ulaziti u stotine razgovora u jednoj večeri. Druženje je obično išlo sa alkoholom, što me dovodi do još jednog zaključka. SJW kultura je manifestacija neiživljenosti, nekoga tko nikad nije proveo lude pijane večeri koje su se znale protezati po nekoliko dana. Prva godina propadanja DHM me potaknula na postavljanje niza pitanja. Gdje je nestala ta velika grupa ljudi koja je prije izlazila na zidić? Zašto brucoši nisu nastavili praksu izlaženja? Kada sam ja počeo studirati,  DHM je bio krcat. Svaki dan od četvrtka do nedjelje ste mogli izaći i družiti se sa kim god ste htjeli. Tada sam shvatio da nije nužno do policije. Kada bi mladi htjeli izlaziti, našli bi način. Ali nisu ga našli, novo mjesto izlaženja nije uspostavljeno. Gdje su ti mladi? Kod kuće, u studentskim stanovima? Isuse Bože, koja depresivna misao. Prvi puta u životu ste slobodni da idete gdje želite, da pričate sa ljudima koje sami odabirete, a vi ste odlučili ostati kod kuće.

“Never miss a party…good for the nerves–like celery.”

― F. Scott Fitzgerald, Gatsby Girls

Posljedice propadanja DHM-a će biti dalekosežnije nego što mislite. U periodu kada mlada osoba mora biti bombardirana novim idejama, trenirana za buduće odnose, ona ostaje izolirana u svojoj grupici. Mogu samo zamisliti te subotnje Call of duty partije koje sada mjenjaju klasične oblike druženja. Na ovom malom primjeru vidim kako nastaje SJW kultura. Sada mi je potpuno jasno da taj oblik društvenih odnosa nije nešto uneseno sa zapada, već potaknutko specifičnim domaćim uvijetima.


Na zidiću ste mogli biti jako pijani i jako se osramotiti. Mogli ste biti odbijeni, slavljeni, osramoćeni, uzdignuti na tron, ljubljeni i mrženi. Mogli ste biti svašta u jednoj večeri. Što god se dogodilo, dogodilo se vama kao fizičkoj osobi koja je prisutna na tom mjestu u tom specifičnom intervalu vremena. Ako ste nekog povrijedili, na vama bi bilo da se ispričate. Ipak ćete morati sa tom  osobom djeliti isti zidić slijedeći tjedan. Tako se učilo kako funkcionirati u stresnim društvenim situacijama.  Kada se krijete iza tipkovnice možete biti što želite, ali u sigurnosti svoje sobice. Kao Kafkin kukac ste, napadate ljude na osobnoj razini, u isto vrijeme ne možete podnesti da se vas napada na osobnoj razini. SJW kultura je definicija društvene slabosti, neizloženosti onim uvjetima koji su potrebni za formiranje i sazrijevanje osobe. Jedan veliki element osobnosti jednog prosječnog SJW-a je potpuna neosvještenost vlastite osobnosti. Ti ljudi će vas vrlo često napadati zbog onih karakteristika i djelovanja koje i sami posjeduju.  Samo onaj kome nitko nikad nije ništa prigovorio može biti toliko bolno nesvjesan. A gdje će vam netko prije prigovoriti nego u uzburkanoj društvenoj situaciji. Ljudi su kao ogledala, u njima ćete prije vidjeti sebe nego njih. Ali dugim i dubokim razgovorima možete prodrijeti do srži njihovog bića. U samoj srži psihoterapije nalazi se  razgovor, on liječi pojedinca, samim time i grupu.  SJW ne razgovaraju produktivno, oni samo napadaju. Ovaj stav odražava njihov odnos prema individualizmu. Iako su svi od reda veliki samoprozvani individualci, socijalni reformatori i filozofi, koriste se kolektivističkim autoritrarnim metodama izoliranja i napadanja pojedinaca.

Screen-Shot-2015-08-03-at-07.03.11

Sa izbivanjem iz društvenog života proizlaze mnogi drugi fetišizmi modernog doba. Jedan od njih je slavljenje introvertiranosti kao najviše kvalitete koju netko može posjedovati. Zanimljivo je kako se broj introvertiranih ljudi naglo povećao sa dolaskom interneta. Da su vaši pretci bili introvertirani nebi nikad uspjeli u duštvu. Prije je bilo puno važnije stvarati čvrste društvene veze bazirane na povjerenju. I sam se smatram poprilično introvertiranom osobom, zanimljivo je da sam postao introvertiraniji sa 14. godinom. Godinu prije sam dobio kompjuter i uronio se u svijet igrica i interneta. Dotadašnje igranje sa  drugom djecom više nije bilo dovoljno da zadovolji moju znatiželju. Upravo iz vlastitog iskustva mogu pristupiti SJW kulturi jer sam vjerovatno i sam djelomično zahvaćen njenim otrovnim pipcima.

Social Justice Warrior: A person who uses the fight for civil rights as an excuse to be rude, condescending, and sometimes violent for the purpose of relieving their frustrations or validating their sense of unwarranted moral superiority. The behaviors of Social justice warriors usually have a negative impact on the civil rights movement, turning away potential allies and fueling the resurgence of bigoted groups that scoop up people who have been burned or turned off by social justice warriors.
(www.urbandictionary.com)

Smatram da je velika privilegija biti dio zlatne ere DHM-a. Ne znam kakav je život jednom prosječnog brucoša sa Unizd-a, ali mogu pretpostavidi da nije kao onaj kojeg sam ja iskusio. Ledi mi se krv od pomisli da bih se morao zadovoljiti sa izlaženjem u klubove. Na takvim mjestima sam mogao provesi sat vremena maksimalno. Glazba je toliko glasna da već u startu onemogućava razgovor. Cijene pića su također nemoguće, opuštanje za one koju su socijalno nespretniji otpada. Cjela bit studiranja nije biti sjemeništarac koji će samo polagati ispite i piti koktele za sto kuna vikendima. Bit je izložiti se novim iskustvima i ljudima. Razviti vještine koje će nam pomoći u budućem životu. Sudbina mladih koji se svojevoljno zatvore u sobe i vode političke ratove skriveni iza tipkovnice nije lijepa. Ovakav stav vas zakida za jedan veliki zalogaj studentskog iskustva, bez kojega ćete teško funkcionirati u poslovnom i društvenom životu koji vas čeka nakon studiranja.

 

Objavio

budnium

Analiza svakodnevnog života i utjecaja dubinskih i neprimjetljivih procesa na njega.

Jedna misao o “Napuštanje zidića kod DHM-a i social justice warrior kultura”

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s