Ono što objedinjuje zadarsko vjenčanje, metal, Lucifera i odrastanje bez oca (prvi dio)

Iz praktičnih razloga, ovaj post će biti podjeljen na dva dijela.


Šetao sam neki dan  Zadrom kada me je iz mojih misli prenuo zvuk trubljenja. Gradom je prolazila nepregledna glista automobila sa ukrašenim retrovizorima. Očito pod nekoliko promila, ekipa je iz auta pružala ruke i pjevala narodne pjesme. Okrenuo sam očima i rekao curi: ”Majko mila, koja đikanija”. Unatoč tome što se složila samnom, u sebi sam osjetio jedan specifični osjećaj koji se počeo učestalo javljati pred mjesec dana. Prvi put sam ga osjetio kada sam počeo čitati Nietzscheovo djelo ”Ecce Homo”. Nije svako čitanje opasno za čitatelja, mnoge knjige (pogotovo nekvaliteta koja se prodaje na Tiskovim štandovima) ne mogu uzrokovati nasilnu promjenu u čovjeku. Nietzsche je jedan od onih koji će vas srušiti ako ste građeni na klimavim temeljima. Sam je izjavio da ”filozofira sa čekićem”. Zavjetovao se da će njime lupati po svim istinama u svijetu, samo da vidi koja će ostati, da shvati koja je nesalomljiva, a koja laž. Možda sam se i sam predozirao sa njegovim idejama? Ali da ovo ne ostane na mlačenju prazne slame, vrijeme je da dublje uđemo u problematiku i razlog zašto se u  meni javio osjećaj koji sam opisao. Ovo uostalom nije analiza Nietzschove knjige, ono što sam spoznao među stranicama te knjige je više kap koja je prelila čašu razumjevanja jednog dubokog pitanja. To pitanje se provlači kroz cijeli moj život i usko je vezano uz sve što sam ikad napravio ili rekao. Svatko od nas ima centralnu temu života, nešto poput glavne teme simfonije na koju se nadovezuju varijacije. Mislim da sam kod sebe, kroz seriju saznanja proizišlih iz rigorozne samoanalize počeo otkrivati tu centralnu temu. Usko je vezana uz koncept hierarhije, te sveprisutne piramide koja je viđena u svakom aspektu ljudskog duštva.

Human imaging studies have for the first time identified brain circuitry associated with social status, according to researchers at the National Institute of Mental Health (NIMH) of the National Institutes of Health. They found that different brain areas are activated when a person moves up or down in a pecking order — or simply views perceived social superiors or inferiors. Circuitry activated by important events responded to a potential change in hierarchical status as much as it did to winning money. –

https://www.sciencedaily.com/releases/2008/04/080423121430.htm

No ne bih želio odati dojam da se ovdje radi o nekoj darwinisitičkoj borbi uspinjanja na ljestvici hierarhije, iako je to proces koji se događa posvuda oko nas. Nije mi ni na kraju pameti sebe postavljati bilo gdje na piramidi, to bi značilo potpuno promašiti bit ovog teksta.

884f3467b40701253637e9656a5fb0af

Egipatska društvena hierathijska ljestvica

Ono što želim opisati je univeralnost hierarhijske vizije, kako se ona provlači kroz moju specifičnu situaciju. Kako je kroz nekoliko faktora u mom životu modificirana piramida koju vidim ja i mnogi koji su kao ja.  No prije nego što krenem na svoj slučaj, moram vas uvesti u univerzalnost hierarhijskog viđenja svijeta.

Hierarhija je nešto što je biološki neodvojivo od naše vrste. Čovjek je nastao od primata, samim time još uvijek ima dosta primatskoga u sebi. Primati su po pravilu hierarhijske životinje, svatko unutar zajednice drži svoje mjesto. Bio to alfa mužjak, alfa ženka ili najniži stratum starih, najmlađih ili bolesnih, svi igraju svoju ulogu određenu prirodom. Kada bi se išlo opisati prirodu jednom rečenicom, bila bi to ova: ”Priroda je ona koja bira”. Prirodna selekcija je onaj unutarnji mehanizam koji djeluje posvuda, od najveće šume u Brazilu do najvećeg grada u SAD-a. Neizbježna je, iako moderni čovjek zazire od nje. Poprilična doza gnušanja može se osjetiti u modernom čovjeku kada se govori o hierarhijama i selekciji. Ipak živimo u ružičastom svijetu, gdje je sve dopušteno, sve je moguće i ako želite postati jednorog, vjerovatno ispunjenjem nekog državnog obrasca i to možete ostvariti.


Ne želim ići preduboko u biologiju i evolucijsku psihologiju, iako je poznavanje tih dvaju znanstvenih disciplina presudno u razumjevanju ovog članka. Na kraju teksta postavit ću nekoliko knjiga na ovu temu, za one koji žele znati više.

monkeys-on-tree

Pošto je čovjek kompleksnije biće od njegovog primatskog pretka, moramo ga promatrati sa većom dozom sumnje. Ipak su iza nas stoljeća društvenog, ekonomskog i tehnološkog razvitka.  Toliko smo izgradili svoj svijet, da je poprilično teško razaznati što je to točno kod nas prirodno a što društveno. Ta podjela je ustvari glavni kamen spoticanja zadnjih tristo godina. Na ovoj temi su se lomila znanstvena, politička i religijska koplja. Zadnje dvije velike ideologije 20. st. su radikalno različito pristupale hierarhiji. Nacizam i fašizam čvrsto su prigrlili i u svoju korist iskrivili koncept hierarhije i evolucije. Tako je Hitler  stvorio svojeg rasno superiornog i evolucijski savršenog ”nadčovjeka”. Namjernim zaobilaženjem znanstvenih činjenica, Reichu je uspjelo (barem na kratko) u uvjeravanju njemačkog naroda u njegovu biološku, duševnu i sudbinsku superiornost. Vrh piramide je za naciste bio je Reich, vođen novom vrstom čovjeke, sastavljnog iz fragmenata evolucijske teorije, Himmlerovih i Hitlerovih fetišizama i poganskog  germanskog misticizma. Dno je bilo rezervirano za Židove, Rome, homoseksualce, političke neprijatelje i retardirane osobe. Nacizam je na neki način bio rušenje dotadašnje hierarhijske ljestvice i pokušaj da se ostvari nova.

The top of the hierarchy was reserved for the Aryan races (Germans, Swedes, Icelanders, Norwegians, Danes, English, & Dutch).  The figure of the Übermensch, with his blonde hair and blue eyes, was a member of the superior race which was intended to rule the earth during the Nazis’ so-called “Thousand Year Reich”.

http://historacle.org/hitlers_supermen.html

Unsolved-World-War-Two-mysteries-involving-Nazi-Germany

Najviši ideal nacizma – Država(orao) Svastika (sunce kao vrhunac – sudbina njemačkog naroda) crvena pozadina iza svastike (Arijevska čista krv)

Nekoliko stotina kilometara dalje, počinjala je granica SSSR-a. Potpuno drugi narod, drugačija kultura, drugačija povijesna tradicija. Spomenuti modifikatori su utjecali na formiranje drugačije vrste totalitarizma.  Uspon komunizma u 20. st. može se pripisati mnogim faktorima, nas ovdje ne zanima raspad ruskog imperijalizma i ubojstvo carske obitelji. Zanima nas kako su komunisti, baš kao i nacisti, pokušali ponovno pisati ljudsku prirodu  i na taj način stvoriti još jednog novog čovjeka.

The Soviet man was to be selfless, learned, healthy, muscular, and enthusiastic in spreading the socialist Revolution. Adherence to Marxism-Leninism, and individual behavior consistent with that philosophy’s prescriptions, were among the crucial traits expected of the New Soviet man, which required intellectualism and hard discipline. He was not driven by crude impulses of nature but by conscious self-mastery, a belief that required the rejection of both innate personality and the unconscious, which Soviet psychologists therefore rejected. mong the major traits of a new Soviet man was selfless collectivism. The selfless new man was willing to sacrifice his life for good causes.

https://en.wikipedia.org/wiki/New_Soviet_man

e72ac54c4faa5d99c458d55e971dde17

Komunistički ideal – Srp i čekić (simbolički prikaz dvju elemenata proleterske klase -radnici i poljoprivrednici. U idealnom komunističkom svijetu proleterska klasa će srušiti buržoaziju i unijeti svijet u stanje vječne revolucije)

Impuls komunista nije bio isti kao i kod nacista, iako ih je povezivao izraziti duh kolektivizma, odvajao ih je fundamentalni pristup ljudskoj prirodi. Dok su je nacisti izvrtali u svoju korist, komunisti su je potpuno negirali. Zamjenili su je sa klasnom vizijom svijeta. Hierarhije su tako postale primarno klasne, dok su u nacista bile rasne. Jedna stvar veže komunizam i nacizam – obadvije ideologije se baziraju na narativu u kojemu su njezini pripadnici na dnu postojeće hierarhijske ljestvice. Jedini način da se stvar promjeni u njihovu korist je da se postojeće stanje stvari promjeni.


No kakve to sve veze ima sa onim što sam inicijalno napisao u uvodu? Kakve veze moje gnušanje na raskošno zadarsko vjenjčanje ima sa komunizmom i nacizmom?


Fundamentalni prokretač iza moje reakcije je isti onaj koji je potaknuo stvaranje novih ideologija u 20. st. To ne znači da ću pokrenuti nacističku stranku jer ne volim vjenčanja. To više znaći da je aparat za analizu hierarhija i pronalaženju sebe u istima duboko usađen u svaku osobu. Zadar je po svojem društvenom uređenju zadržao neke od predindustrijskih elemenata. Bombastičnost vjenčanja ukazuje da se još jako puno drži od sklapanja društvenih veza. Dok na zapadu iz niza socio-ekomoskih razloga brak lagano vene, u Dalmaciji se svake subote čuju uporne trube iz nepreglednih kolona. Na zapadu već odavno prevladava forma nuklearne obitelji. U Zadru sam svjedočio očuvanju proširene forme obitelji.

A nuclear family, elementary family or conjugal family is a family group consisting of two parents and their children (one or more). An extended family is a family that extends beyond the nuclear family, consisting of parents like father, mother, and their children, aunts, uncles, and cousins, all living nearby or in the same household. An example is a married couple that lives with either the husband or the wife’s parents. The family changes from immediate household to extended household.

https://en.wikipedia.org/wiki/Extended_family    /     https://en.wikipedia.org/wiki/Nuclear_family

Brak je jedna od klasičnih metoda penjanja na društvenoj ljestvici. Oprostite ako sam povrijedio vašu romantističku viziju ljubavi, ali posao je posao. Ljubav je veoma apstraktan pojam, pokušajte ga analizirati i ubrzo ćete se naći u klinču sa morem floskula, patetike i srednjoškolskih poruka sa zidova WC-a. Ne kažem da je vjenčanje čisto poslovna stvar, ali uloga objelodanjivanja svojeg intimnog odnosa igra upravo tu ulogu. Sada svi znaju da se naših dvjesto ljudi udružilo sa vaših dvjesto ljudi. Sad imamo grupu od četristo ljudi, puno uže povezanih, puno podmazanijih da unutar te skupine napreduju.

Ako želite više čuti o predindustrijskom proširenom društvenom uređenju  poslušajte – https://www.youtube.com/watch?v=lceVoctpJOM

5-ways-marriage-affects-student-loans-631x250


Obitelj je osnovni blok od kojeg je građeno društvo. Gotovo sve veze koje ćete imati sa vanjskim svijetom biti će determinirane socijalnom pozicijom vaših roditelja. U razvijenom kapitalističkom svijetu ta praksa se gubi zbog visoke društvene prohodnosti.  U SAD-u postoji šansa od 20% da se iz siromaštva dignete u najviše slojeve društva. U mjestima gdje nema kapitalizma to je gotovo nemoguće, ako ste rođeni siromašni vjerovatno ćete ostati siromašni.  Nigdje to nije evidentnije nego u predjelima svijeta gdje su zadržane stare forme društvene interakcije. Zadar je jedan od tih primjera. Ako ovdje nemate širu obitelj na koju ćete se oslanjati poslovno i društveno, možete slobodno ići negdje drugdje.


Hierarhija je na taj način poprilično betonirana. Vidim to po svojim kolegama studentima. Gotovo nitko od njih nije mogao ostati, svi su se raspršili, najvećim djelom u svoje matične gradove ili u Zagreb. Ostati ovdje znači zadovoljavati se sa mrvicama, uzimati poslove koji su toliko ružni da ih nitko ne želi raditi. Svi dobri poslovi su zauzeti za najviše na ljestvici, za najpovezanije. Zadar je jedna velika obitelj, to vam postane evidentno kada razvijete želju da ostanete u ovom lijepom gradu. Ubrzo shvatite da ste potpuni outsider i da se to neće skoro promjeniti. Ovo saznanje je duboko usađeno u moju viziju ovog grada, to saznanje se probudilo kada sam vidio veliko zadarsko vjenčanje.

Zadar-Croatia

No reći da sam outsider samo u Zadru bilo bi nepravedno. Stanje u Zadru eksternalni je problem, koji surađuje sa mojim već postojećim internalnim stanjem. Imam već dugu tradiciju nepripadanja, gdje god se našao. Glavni razlog zašto sam otišao iz grada gdje sam odrastao je upravo to univerzalno vanzemaljstvo koje posjedujem. Moje neuklapanje nije proizišlo iz nekog odbacivanja koje sam iskusio, dapače, uvijek sam bio društven i imao podosta prijatelja. Osjećaj da ne pripadam nigdje je više duboko emocionalno stanje koje je uvijek prevladavalo u meni. Reći da je problem čisto lokacijski bilo bi podcjenjivanje problematike. Da se preselim u neki drugi grad, iskustvo bi se neminovno ponovilo. Neutjelovljenost u ono što radim ili u neku fiksnu ulogu u društvu je stanje sa kojim sam se na neki način pomirio.


Biti izvan društvene hierarhije je potpuno drugačije od biti na dnu hierarhije. Niti po novčanom stanju, niti po izgledu, intelektu ili statusu nisam na dnu, niti na vrhu. Objektivno stanje ne odgovara mojem subjektivnom stanju.  Čovjek je kompleksno biće koje se kroz cijeli niz slojeva utjelovljuje u svoju društvenu ulogu i poziciju na hierarhijskog ljestvici. Nekad se zna dogoditi da su ljudi sa vrha ljestvice postanu depresivni. Tada se njihov biološki dio (kemikalije koje reguliraju raspoloženje) ponašaju potpuno neovisno o njihovoj poziciji na ljestvici. U većini slučajeva znanstveno je dokazano da mozgovi ljudi na vrhu ljestvice proizvode više serotonina. Iz tog razloga su puno skloniji djelovanju i daljnjem propagiranju bogatstva i društvenog statusa.

“Serotonin levels are not innate and inflexible. They are themselves the product of social status. The higher your self-esteem and social rank relative to those around you, the higher your serotonin level is. Experiments with monkeys reveals that it is the social behavior that comes first. Serotonin is richly present in dominant monkeys and much more dilute in the brains of subordinates”  – Matt Ridley, “Genome”

Znanost je jasna kod kemikalija u mozgu, one su barem lako mjerljive. Ali stanje o kojem ja govorim je suptilnije i dublje.  Vrlo vjerovatno je povezano uz moje odrastanje bez očinske figure. Otac je taj koji kroz svoj dotada stvoreni socijalni status uvodi dijete u hierarhiju. Moglo bi se reći da vas otac postavlja na razinu koju je on u životu zaradio, hoćete li vi ići gore ili dolje od te razine ovisi o vama. Ako dijete (smatram da oba spola pate od toga iako su muška djeca osjetljivija na status u društvu) ne bude pravilno inicirano u hierarhijsku piramidu, ostaje izvan nje. Ovo pravilo je pogotovo istinito u tradicionalnijim društvima kao što je Hrvatsko, a još više izraženo u još tradicionalnijoj Dalmaciji. Ovo čudnovato stanje, kao što sam već rekao nije isto kao što je biti rođen na dnu ljestvice. Društvo  je dubinski povezano što ekonomskim, što političkim, što rodbinskim vezama. Može se simbolički prikazati kao grad, u koji ako niste inicirani očinskom figurom ostajete van zidina.

To je razlog zašto nikad sebe nisam vidio u nekoj stranci, nikad nisam želio igrati društvene sportove, ne znam ni jednu igru sa kartama, mrzim nogomet, mrzim bilo kakve skupine ljudi. Bilo kakva rulja je u meni izazivala reakciju gnušanja. Sve što sam u životu radio, radio sam potpuno sam i samo za sebe. U zrelijoj dobi ova moja obiteljska datost (ili oduzetost) prerasla je u radikalni filozofski individualizam. Postaje mi sve jasnije da glavna tema koja svira kroz moj život je ona nemogućnosti da živim unutar hierarhijski uređenih grupa. Opet moram napomenuti da je to više duševno stanje nego objektivno stanje mojeg života. Kao što sam rekao, nisam pustinjak niti asocijalan tip, dapače mnogi bi rekli da sam karizmatik.


Ostatak slijedu u drugom dijelu posta.


 

 

Objavio

budnium

Analiza svakodnevnog života i utjecaja dubinskih i neprimjetljivih procesa na njega.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s