O usvajanju aristokratskog mentaliteta

There is a natural aristocracy among men. The grounds of this are virtue and talents.
 – Thomas Jefferson

Prije nego što socijalno osvješteniji ili iskompleksiraniji skoče na ovaj post sa kritikama, želio bih razjasniti svoju viziju aristokracije i koje djelove tog istog načina života vrijedi usvojiti. Unatoč svojoj multidimenzionalnosti aristokraciju mnogi ne mogu odvojiti od zablude koja je svodi na grabežljivost i korumpiranost. Jasno je zašto bi se modernom Hrvatu gadio jedan aristokrat 18. stoljeća. U naš um je duboko ugravirana socijalistička vizija društvene i ekonomske jednakosti.

“One must shed the bad taste of wanting to agree with many. “Good” is no longer good when one’s neighbor mouths it. And how should there be a “common good”! The term contradicts itself: whatever can be common always has little value. In the end it must be as it is and always has been: great things remain for the great, abysses for the profound, nuances and shudders for the refined, and, in brief, all that is rare for the rare.”
― Friedrich Nietzsche, Beyond Good and Evil

Biti dio mase znači predati dio svojeg individualizma na žrtveniku kolektiva. To pak igra psihološku ulogu bježanja od osobne odgovornosti prema sebi i svojoj okolini. Priroda ljudskog postojanja je ona ukorjenjena u kontradikciji. Obično su oni koji najviše teže široj zajednici i jednakosti oni koji su najneodgovorniji u svojem privatnom životu. Kompenzacija je psihološki alat za nošenje sa manjkavosti. Ako ste gladni onda jedete, ako ste škrti onda ćete najvjerovatnije manifestirati personu sa atributima darežljivosti. Olako se odajemo svojim impulsima gratifikacije vlastitih propusta. Takva lakoća propuštanja svojih propusta dolazi sa socijalističkom vizijom u kojoj pojedinac dijeli svoje grijehe sa većinom. U oštroj oprečnosti sa kolektivizmom i bježanjem od vlastite odgovornosti je individualizam i hodanje putem preuzimanja tereta i odgovornosti.
blackadder-136417109432302601
Baldrick iz popularne komedije Crna Guja – Personifikacija prgavosti, impulzivnosti i nepromišljenosti nižih klasa

The character of Baldrick has become popularly associated with the comedic catch phrase “I have a cunning plan”. The “cunning plans” in question are dreamed up by Baldrick as a solution to a particular problem or crisis and are usually ridiculed scathingly by Blackadder for their implausibility, but Blackadder frequently resorts to using these plans when the situation becomes desperate. – https://en.wikipedia.org/wiki/Baldrick
Mentalitet aristokracije je obavijen vizijom individualizma. Puls socijalizma je puls mase, pokušaj da se svaka ideja omasovi, težnja da se beneficije protegnu na svakog pojedinca. Socijalist ima težnju da svi budu jednaki. Kada se u bogatstvu i statsu svi izjednače, podrazumjeva se da će se i po svojim vrijednostima izjednačiti. To je pogrešno! Ono što čini aristokrata velikim nije bogatstvo ili status već vrijednosti koje nosi. Biti na vrhu socijalne ljestvice sa sobom nosi velike odgovornosti, svaki potez koji se pod oblacima napravi jasno će se odraziti na zemlji. Zato se kod aristokrata javlja svijest o vlastitoj važnosti. Primarni fokus je napredak za svoju obitelj a potom i za ostatak društva u kojem žive. Onaj koji živi na dnu ljestvice živi za danas, ne analizirajuće previše svoje poteze. Karakteristika sirotinje je neodgovornost prema sebi i cjelini društva. Aristokrat živi u totalitetu prošlosti koje je dio, sirotinja živi samo danas jer jučer nije nasljedila, a sutra ne može vidjeti.

The aristocracy in the future is not one of wealth or university education, but the aristocracy of the men who have done something for themselves and their fellow men.

 – Charles M. Schwab
the-18th-century-in-France-1440x564_c
Of course, you wouldn’t want to re-create the era of aristocracy; it was a totally unfair era. The finer aspects of it were admirable, and so there’s nostalgia for that: the behavior, the values, the cultural sensitivities. –  Amor Towles
Svjestan sam da se u današnjem demokratskom svijetu ne mogu uzdignuti stare aristokratske vrijednosti. Te vrijednosti su bile dominantne kroz gotovo cijelu povijest. Danas su smatrane ekskluzivističkima, suboptimalnima. Ovaj stav proizlazi iz demokratskih sloboda koje su ostvarene i uvezene sa zapada. Pošto svaki pojedinac ima jednaka prava i slobode, podrazumjeva se da ima i jednaku vrijednost. Smatram da je kod Hrvata smrtonosni miks demokratskog uravnavanja i nesvjesnog i dalje živućeg socijalističkog uravnavanja proizveo čovjeka koji je potpuno razriješen od bilo kakve težnje za izvrsnošću. Opijesnot raznim jednakostima je naravno samo opijenost, daleko od te nerealnosti se odvija naša prava realnost.
Democracy is the road to socialism.
-Karl Marx

Hrvatska realnost je još uvijek ostavština totalitarnih režima i višnje na vrhu pljesnive torte –  Domovinskog rata. Ove distorzije prožele su svakog pojedinca i svaku instituciju. Ogromna količina korupcije koja je glavna tema razgovora nije slučajna pojava. Masovno iseljavanje, pad nataliteta, razvodi brakova i ostale propasti su samo posljedice dubokog problema koji prožima svakog Hrvata. Moj vlastiti život, kao i životi mnogih kolega i prijatelja koje poznajem nisu pošteđeni od usisa gravitacijskog polja crne rupe koja je nastajala kroz tri generacije naših roditelja. Namjerno sam to fomulirao kao generacijski problem, upravo je takav pristup ono što bih želio destilirati iz cjelokuponosti aristokratskog života.

Cijela bit moje usmjerenosti na aristokratske vrijednosti je jedna vizija – svijest o vlastitoj mogućnosti da kreiram budućnost svoje obitelji, a eventalno i naroda i želja da kroz dubinsku analizu prošlosti svoje zemlje, kulture i civilizacije razumijem razloge za negativna i pozitivna događanja koja su mi usmjeravala život od rođenja.

Smatram da je svijest aristokratska kvaliteta, primarno svijest o vlastitoj snazi i važnosti. Sirotinja traži opravdanja i potvrdu okoline za svoje propuste. Jaki pojedinac gleda unazad i pati jer zna da je determiniran svakakvim kalupima, u isto vrijeme iz patnje dobiva impuls i snagu da stvara realnost za sebe, svoju obitelj i prijatelje. Svaka politka sa sobom donosi i daleko suptilniji element promjene dubinskih vrijednosti i viđenja svijeta. To sam već nekoliko puta objasnio u svojim postovima. Jedan mladi Hrvat/ica boluje od kontradikcije proizišle iz dva različita izvora. Prvi izvor je rat koji je unesao veliku dozu kaosa i beznađa u mnoge obitelji. Želim posebno naglasiti da je obitelj ono što je poprimilo najviše štete u ovom ratu. U isto vrijeme dok ovim društvom hodaju pojedinci koji su prozišli iz kaosa koji kuha u njihovim obiteljima se istim pojedincima serviraju smrtonosne doze liberalizma koji dolazi sa demokracijom i socijalizma koji već ugraviran postoji u našoj kolektivnoj svijesti.

Možda je teško shvatiti što točno zamjeram liberalizmu ili socijalizmu. Smatram da za liberalizam morate imati visoko razvijeno i sređeno društvo. Te ideje su uhvatile korijena u društvima u kojima institucije funkcioniraju, u kojima obitelji nisu razrovane PTSP-om, u kojima se može reći da teče med i mlijeko. U samoj ideji liberalizma vidim samo dobre stvari, ali u kombinaciji sa našom specifičnom situacijom može stvoriti samo probleme.

Zadnje što pojedincu koji prozlazi iz kaosa trebate reći je da može biti što želi, raditi što želi i da je jednak svima. To je dubinski destruktivna doktrina za ljude koji nemaju uporišta u konkretnim stvarima. I sam sam odrastao u ne toliko savršenoj obiteljskoj situaciji i sam sam se zadojio sa idejama da mogu biti što god poželim. Ne gledajući nekoliko generacija unazad kao na ramenima na kojima stojim, smatrao sam da sve počinje i završava samnom. Pošto sam smatrao da mogu raditi što god želim i da moje akcije neće uroditi posljedicama, nalazio sam se više puta u slijepim ulicama. Sada sam više nego svjestan da sam ja moji pretci. Da je moja situacija upravo posljedica njihovih propusta ili pobjeda. Isto kao što sam ja posljedica njihovog djelovanja, tako će i svi oni koji dođu poslije mene biti posljedica mojeg odnosa prema životu.

1000px-Habsburg-Lorraine_Genealogy
Obiteljsko stablo – Habsburg
Mnogi mladi sa kojim sam razgovara nemaju uopće usađen koncept da su dio jedne veće cjeline. Od mnogih sam čak dobio dojam da su odlučili da sa njima pod svaku cijenu mora završtiti njihova obiteljska loza. Možete reći da sam zastario i primitivan jer sam počeo analizirati svoje djelovanje u jednom širem obiteljskom kontekstu. Smatram da je to upravo onaj presudni aristokratski element koji čini razliku između nekoga tko ne poznaje sebe ni svoje mjesto u široj slici postojanja i onoga koji je spoznao sebe i upravo iz tog razloga može mijenjati smjer u kojem se kreće on i u kojem će se kretati svi poslije njega.

Ovaj post nije poziv da se vratite u svoje rodno seli i živite sa svojim roditeljima. Isto tako nije ni poziv da radite veliku količinu djece. Ako ste sve što sam napisao shvatili na ovaj način, moramo kroz dodatnih par paragrafa još razgovarati. Sam cilj ovog posta je baš suprotan od procesa ukalupljivanja koji se često zna dogoditi ako ste odrasli i odlučili odrasti u ruralim predjelim Hrvatske. Ne želim ni za sebe ni za vas da postanete svoji roditelji. Cijela bit osvješćivanja činjenice da ste rođeni i djelomično determinirani svojom obitelji i okolinom otvara mogućnost da mijenjate sebe. Isti argument zašto je dobro poznavati prošlost prožima se  kroz poznavanje vlastite obitelji i u konačnici samoga sebe. Onaj koji zna može se promjeniti, onaj koji je nesvjestan sila koje ga pokreću uvijek će biti marioneta.

Czech-Marionettes-_mg_0485.757b.jpg
Ako ste spoznali svoju moć da se promjenite, da promjenite stvarnost oko sebe, ubrzo će  te do sada fiksne i ograničavajuće stvari početi mjenjati. Hrvati kukaju u nedogled oko svoje situacije, kao da će doći neki nevidljivi Tito ili Tuđman i razriješiti ih njihovih muka i uvesti u neku novu eru kolektivnog uzleta. Ti dani su gotovi, posljedice koje su ostavili zaneseni roditelji su breme na već zdrobljenom potomstvu. Promatrajući kaos i nesvjesnost koja se servirala našim roditeljima, postaje mi potpuno jasno da sam dio novih generacija koje će morati bolje postupati. Koliko je ljudi bacilo svoje živote na ideale, potpuno slijepi na činjenicu da će njihova prgavost odzvanjati u vječnost.

Disobedience- that is the nobility of slaves.

 -Friedrich Wilhelm Nietzsche (2015). “Thus Spake Zarathustra”, p.49, Booklassic


Ogromna težina leži u činjenici da ste sami odgovorni za sve što će se događati ljudima koji će doći poslije vas i ljudima kojima ste okruženi. Dovoljno je odraditi malu mentalnu vježbu promatranja sadašnjosti kao prošlosti, a budućnosti kao sadašnjosti. Ako tako gledate sve što radite, shvatiti ćete da i najmanje životne odluke determiniraju budućnost ( u ovom slučaju sadašnjost).  Možete kriviti svoje roditelje za svoje propuste samo do one razine do koje ste svjesni da ste vi svoji roditelji koji će eventualno napraviti maloga vas u budućnosti. Aristokratska stvar je reći da ste odgovorni za svoj život, da ga morate posložiti tako da nekom eventualnom potomku bude bolje nego što je vama bilo. Sve što danas čujem od ljudi svojih godina je gnušanje na bilo kakvu odgovornost prema budućnosti. Svi žele živjeti u nekoj utopističkoj lebdećoj viziji hranjenoj pravima, jednakosti, beskonačnim slobodama. To je krakteristika izgubljenih koji žive odvojeni od svega oko sebe, žive samo trenutačnu ugodu ili bol. I sam se ne želim izdvojiti od svojih vršnjaka, i mene puno puta nije briga što će se dogoditi sa ljudima oko mene i poslije mene. Ali barem u težnji da postanem još svjesniji da sam ograničen svojim pretcima, svojom genetikom, povjesnim događajima pa čak i geografskom pozicijom svoje zemlje nastojim sagraditi jasniju viziju što je potrebno napraviti sada za bolju budućnost. Iz ograničenosti nastojim razvijati aristokratski osjećaj dualnog života vođenog fiksnim granicama i beskonačnom slobodom vlastitog kreativnog uma koji može mjenjati sebe i svoje sutra ako se dovoljno potrudi.

“Blessed are the forgetful; for they get over their stupidities, too.”
― Friedrich Nietzsche, Beyond Good and Evil

Objavio

budnium

Analiza svakodnevnog života i utjecaja dubinskih i neprimjetljivih procesa na njega.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s