Rat – Politika – Patnja – Vjera – Smisao

Stvarno smo se potrudili da stvorimo ovo naše 21. stoljeće. Velike majke i očevi, oni koji grade civilizacije ciglu po ciglu, stvorili su svijet jednakosti i čistoće. Europa je obavijena zvjezdicama, plavetnilom svoje zastave odražava demokratske vrijednosti na kojima je građena. Njezin  demokratski konkurent još je obavijeniji zvjedicama i plavetnilom. Zajednički su te dvije cjeline gradile temelj nakon raspršivanja nemani fašizma i nacizma.Rat je bio veliki restart gumb, tada je nestalo zlo sa planete, ukleto i poraženo zavuklo se u bunker u Berlinu i smjestilo si metak u lubanju. Svo zlo kompaktiralo se u lubanjolikim broševima SS-a i izduženom pruću fašističkog fascesa. Zlo je umrlo sa padom zadnje Luftwaffeove Štuke od čijeg se zvuka poniranja ledila krv u žilama i uništenjem zadnje V-2 rakete. Nad Europom su se nadvile dvije sile, jedna plava i jedna crvena, obadvije su bile pobjedničke, urođeno savršene u svojim ideologijama jednakosti. Pobjeda izjednačavanja nad podivljalom teorijom selekcije najjačih naroda (Nacističko izvrtanje Darwinove Evolucijske teorije i Nietzscheovog Übermenscha). Nove sile su bile one koje će stvoriti novu viziju svijeta pod čijom kupolom živimo i danas.


Vizija je bila predivna, napokon se ljudski rod očistio od zla, prevladali su oni koji se zalažu za jednakost.  Počeo je utopijski dio povijesti obilježen demokracijom i prevlasti globalnog policajca koji neće dopustiti da se slabima dogodi išta loše. No može li se zlo kompaktirati u SS-u i Hitlerovoj lubanji? Jesu li ljudi koji su rušili Hitlera imali isto ono u glavama što i Hitler?

“If only it were all so simple! If only there were evil people somewhere insidiously committing evil deeds, and it were necessary only to separate them from the rest of us and destroy them. But the line dividing good and evil cuts through the heart of every human being. And who is willing to destroy a piece of his own heart?”
― Aleksandr Solzhenitsyn, The Gulag Archipelago 1918-1956

coventrycathedralb_3198161a

 Posljedice drugog svjetskog rata – Katedrala u engleskom gradu Coventry uništena u seriji bombardiranja nazvanih ”Coventry Blitz”


Nakon što je crna šaka fašizma i nacizma skinula svoje prste sa vrata svijeta tu šaku je zamjenila druga – one crvene sile istoka. Taj monstrum je bio zastrašujuć ali daleko privlačniji od  otrova kojeg je širila crna neman. Mnogi intelektualci, ti veliki graditelji naših kolektivnih psiholoških dvoraca od pijeska, unijeli su tu drugu vrstu egalitarizma u svoj život ako racionalni odgovor na urođenu nejednakost ljudskog roda. Nacizam je bio odbojan svima osim onima koji su bili rasno odabrani za njega, fašizam je bio odbojan kao regresija na već prevaziđene imperijalističke tendencije koje su umrle u 19. stoljeću. Komunizam je kroz svoju maticu SSSR doživio procvat,  postao je nova univerzalno primjenjiva filozofija. Pošto rasna ideologija nacizma nije mogla ostvariti  univerzalizam, komunistička ideologija klasa je itekako bila primjenjiva posvuda. Ljudska vrsta je dobila svoja dva ovozemaljska pobjednika, komunizam i demokraciju. Kratki i nasilni pokus 20. stoljeća je iznjedrio nove neosporive bogove, obadva bazirana na Rousseau-ovoj pretpostavci da je čovjek urođeno dobar. Ako mu se pusti da proživljava svoju prirodu, ono što će stvoriti biti će odraz njegove urođene dobrote. Demokrati su mu iz tog razloga doskočili sa idejom slobode, komunisti su mu pokazali svijet u kojeme neće patiti zbog nejednakosti  i tako živjeti sa svima jednak i slobodan.


Crveni Bog je protumačio ljudsku prirodu kao sklonu kolektivizmu, nešto što naliči mravinjaku (mravi proživljavaju biološki komunizam – matica i mrav radnik su jedanki u cilju da se što brže i sigurnije reproduciraju svoj genetski materijal).

red-ants-6627796

The term superorganism is used most often to describe a social unit of eusocial animals, where division of labour is highly specialised and where individuals are not able to survive by themselves for extended periods. Ants are the best-known example of such a superorganism. A superorganism can be defined as “a collection of agents which can act in concert to produce phenomena governed by the collective” – https://en.wikipedia.org/wiki/Superorganism

Plavi Bog je odlučio da svoju prirodu proživljava kroz  individualizam i široko formirane političe institucije koje se što manje mješaju u svakodnevni život čovjeka i ekonomiju (nešto što više sliči životu vukova samotnjaka koji se okupljaju zbog potreba lova i parenje)

lonewolf

A similar concept is the lone wolf of a particular group, who spends enough time with a group to be considered a member but not enough time to be very close to the other members. Such people tend to not take part in the group activities or “get-togethers”. Part of this concept arises from the fact that the lone wolf has been pushed away from the group but still has a very strong bond to the “pack”. – https://en.wikipedia.org/wiki/Lone_wolf_(trait)

Zašto političke pravce nazivam bogovima? Zašto se iz posta u post ponavljam sa spominjanjem komunizma i nacizma? Ljudi su hodajuće peći koje konstantno zahtjevaju gorivo koje će sagorijevati. Pošto smo živa bića prvi dio tog goriva su hrana, voda, san i cijeli niz ostalih osnovnih potreba. Pošto smo bića sa najrazvijenijim mozgom drugi dio goriva koji nam je potreban je daleko kompleksniji od prvoga. Govorim naravno o svim onim suptilnostima o kojima ovisi čovjekovo psihološko zdravlje, na prvo mjesto bih stavio – smisao.

Kao što je tijelu potrebna hrana, i to ne bilo koja, već ona koja mu prija, tako je i duši potreban smisao. – C. G. Jung

34157329_1956143781084775_3729445013650669568_n

One Chord, 1905 – Jacek Malczewski

Zašto je čovjeku potreban smisao i kako političke opcije mogu u njegovom umu preuzeti ulogu onoga što je inicijalno zauzimao Bog?


Kršćanstvo – bliskoistočna religija koja je dugo vremena sazrijevala i službeno počela prije nekih 2000 godina, neodvojivo je vezana za europsku povijest i filozofiju. Upravo se kršćanski svijet počeo urušavati iznutra, taj proces je ubrzan posljednjih 200 godina, doživljavajući konačni slom sa užasima Drugog svjetskog rata. Razlozi tome bili su raznoliki, ali poprilično je jasno da vizija sveprisutnoga Bog koji regulira sve i poznaje sve nema mjesta u današnjem svijetu. Pokušaj da se ljudski rod nosi sa do sada neviđenim uvrnutostima kao što je Holokaust nije rezultirao povratkom Kršćanstvu već pokušaju da se oforme nove znanstvene discipline koje će se nositi sa najneshvatljivijom životinjom – čovjekom – bićem koje pokazuje potencijal za počinjenje apsolutnog zla i apsolutnog dobra.

Humanistic psychology developed in the 1950s as a movement within academic psychology, in reaction to both behaviorism and psychoanalysis. The humanistic approach sought to glimpse the whole person, not just fragmented parts of the personality or isolated cognitions. Humanism focused on uniquely human issues, such as free will, personal growth, self-actualization, self-identity, death, aloneness, freedom, and meaning. It emphasized subjective meaning, rejection of determinism, and concern for positive growth rather than pathology. Some founders of the humanistic school of thought were American psychologists Abraham Maslow, who formulated a hierarchy of human needs, and Carl Rogers, who created and developed client-centered therapy. Later, positive psychology opened up humanistic themes to scientific modes of exploration. – https://en.wikipedia.org/wiki/Psychology

index

Komunističko Sveto trojstvo

Mjesto koje je upražnjeno iza Kršćanstva preuzele su političke ideologije, točnije ideja sveprisutne i sveobuhvatne države. Ljudi su stotinama godina proklinjali Boga za svoje propuste, potom molili za oprost da bi slijedeći dan krug počinjao isponova. Danas svi upiru šake prema državi u kolektivnom pranju ruku od vlastitih propusta. Recite socijalistu da je njegova politika pogrešna, dobit ćete izljev emocija, kao da ste uputili uvredu njegovoj majci. Recite da je demokracija manjkava, svi će vas napasti kao da ste taknuli nešto sveto. Ovakve reakcije se događaju kada osobu pogodite u živac, kada joj počnete ispod nogu izmicati ”daske što život znaće”. Te daske su vjera! Ljudi današnjice vjeruju u politiku! Politika je Duh Sveti dok je država utjelovljenje toga duha. Gotovo se ništa nije promjenilo otkad je Križ doživio svoj veliki pad, samo je zamijenjen suboptimalnim narativima o urođenoj jednakosti i dobroti svih ljudi.

hdzhinaaa


Odgovorio sam na pitanje kako to da mogu nazivati političke opcije bogovima, moram odgovoriti na još fundamentalnije pitanje – zašto su ljudi ovisni o smislu. Sve na ovom svijetu je podložno patnji i smrti. Ono što čovjeka čini patnikom sa pedigreom je njegova svijest. Čovjek pamti bol i gubitak, prevaru, nepoštenje, svjestan je svoje zakinutosti, svjestan je da je jedinka koju drobe mehanizmi svijeta kojeg nikad neće razumjeti. Iz tog razloga čovjeku treba nešto duboko i nesalomljivo što će ga držati na površini oceana jada na kojem pluta. Nietzsche je filozofirao sa čekićem, mlatio je svojim čekićem po svemu samo da vidi što će podnijeti udare njegovog intelekta. Metaforički prikaz filozofiranja sa čekićem je ustvari predstavljao radikalno traganje za smislom, pošto je Nietzsche bio posebice oštar intelekt za sebe je zahjevao samo najizdržljiviji smisao, onaj koji neće biti podložan slamanju.

Tužna je istina da se čovjekov život zapravo sastoji od sklopa nepomirljivih suprotnosti – dana i noći, rođenja i smrti, sreće i nesreće, dobra i zla. Mi čak nismo ni sigurni da će jedna prevagnuti nad drugom, da će dobro nadvladati zlo, a radost suzbiti patnju. – C. G. Jung

Demokracija je baš kao i komunizam ideologija, pokušaj da se ljudski duh mobilizira u službi stjecanja moći. Moderni ateizam i znanost su religije, baš kao i kršćanstvo protiv kojeg se tako strastveno bore. Samim time što sam u prijašnjoj rečenici izjavio osudio sam se na napade sa lijeve i desne strane, ideolozi ne podnose potrese koji će rušiti njihove na brzinu sklepane temelje. Smisao se mora graditi postepeno, individualno i intuitivno. Prihvaćanje ideologije umjesto gradnje svojeg vlastitog smisla je ekvivalent  uzimanju McDonalds-a povrh zdrave kod kuće skuhane hrane. Pojesti junk food je lakše i jeftinije, jesti zdravo zahtjeva vrijeme, energiju, novac i umijeće kuhanja. Malo je reći da većina Hrvata nikad u životu nije pojela tanjur zdrave hrane.  Amerikanci i Njemci se bar buse u prsa sa živućom politikom, Hrvati se međusobno gađaju mrtvim državama i ideologijama.

Dakle, ja sam vrlo svjestan da u svim svojim verzijama, radikalni lijevi projekti 20. stoljeća došli su do svoga kraja. Cijelo desetljeće svi smo bili fukuyamaisti. Pod pojmom “fukuyamaizam” smatram ideju da možda nismo našli najbolju formulu, ali smo našli najbližu najboljoj – liberalni demokratski kapitalizam s elementima socijalne države. Čak je i ljevica igrala tu igru. Mi smo se borili za manje rasizma, prava žena, homoseksualaca, ali u suštini prihvatili smo sistem. Međutim, čak ni sam Fukuyama više nije fukuyamaist, koliko ja znam. Ono što smo naučili nakon 11.9. jest: ne, nemamo odgovor. Ne samo da liberalno-demokratski kapitalizam nije univerzalni model, nego Kina, Singapur i neki drugi vrlo uspješni primjeri današnjeg kapitalizma pokazuju da brak između kapitalizma i demokracije dolazi kraju. Danas imamo kapitalizam, koji je brutalno učinkovit, ali on više ne treba demokraciju da bi funkcionirao. – Slavoj Žižek (Big Think interview)

hammer_small

Vrijeme je da svi postanemo Nietzsche i počnemo filozofirati sa čekićem. Potrebno je propitkivati sve dok ne dođemo do onoga neslomljivoga. Riječi koje se u današnjim diskusijama zaobilaze u širokom krugu su vjera i smisao. Vjera je suptilan osjećaj kojem svi robujemo a kojega se svi iz nekog razloga sramimo. Vjera nije nužno vezana uz religiju, ona je ono što nas utjelovljuje u zbilju oko nas. Kada igrate tetris i nedostaje vam jedan oblik koji će upotpuniti cijeli red i donesti vam bodove, to je vjera. Ona je izvor samopouzdanja, prizemljenosti, ravnoteže i napretka u životu. Kako doći do vjere bez prihvaćanja brzinskih riješenja koje nam nude ideolozi današnjice? Prihvaćanjem boli i razočaranja koje dolaze sa svakodnevnim životom! Postoji nešto plemenito u čovjeku koji svoju patnju ne uzima ka srcu, onome koji gura kamen uzbrdo a pri tome taj kamen smatra svojim izvorom sreće. Iako je teško definirati sveobuhvatnu definiciju smisla i vjere, uvjeren sam da su ova dva snažna i sveprisutna pojma usko vezana uz način na koji se čovjek nosi sa tragedijom, patnjom, pa čak i zlom.


Važno je napomenuti da sam u ovom kontekstu spomenuo Holokaust i opće uništenje Drugog svjetskog rata  jer je sama znanost psihogije ostala u čudu i nemogućnosti da opravda zlo koje su svijetom posijali fašisti i nacisti. Ljudski rod je prije 18. i 19. stoljeća kroz kršćanski nauk iskonskog grijeha dobio mehanizam da se nosi sa svojom destruktivnošću. Padom kršćanstva, svijet je ušao u fazu naturalističke naivnosti, pred njegovim očima se još nije manifestirala najcrnja strana ljudske prirode. Masovna politika 20. i 21. stoljeća i njezina zamjena dotadašnjih religijskih struktura ostavile su čovjeka još siromašnijim nego što je bio dok se u krivnji savijao pod križem.


Sve ideologije ovog svijeta vas neće spasiti od patnje i tediuma svakodnevnog života. Svo upiranje prsta u druge, skrivanje u grupice, bježanje od svojih problema vas neće raziješiti od fundamentalne karakteristike svega što živi – patnje. Ono što ubija Sizifa nije težina kamena već nerazumjevanje razloga zašto mora gurati kamen uzbrdo. U nemogućnosti da pronađe smisao u cilju kojeg nikad neće doseći on mora pronaći smisao u borbi kroz koju prolazi dok gura kamen. Ovu nužnost pronalaženja smisla je daleko elokventnije izrazio Camus u svojem djelu ”Mit o Sizifu”. Raspravu o smislu i patnji najbolje je završiti sa citatom nekoga tko je o tim temam razmišljao puno duže i usredotočenije od mene.

sisyphus

“I leave Sisyphus at the foot of the mountain. One always finds one’s burden again. But Sisyphus teaches the higher fidelity that negates the gods and raises rocks. He too concludes that all is well. This universe henceforth without a master seems to him neither sterile nor futile. Each atom of that stone, each mineral flake of that night-filled mountain, in itself, forms a world. The struggle itself toward the heights is enough to fill a man’s heart. One must imagine Sisyphus happy.”

― Albert Camus

 

 

 

Objavio

budnium

Analiza svakodnevnog života i utjecaja dubinskih i neprimjetljivih procesa na njega.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s