Dva desetljeća proveo sam u matrici
Koja je od mene rezala svaki višak
Svaku smetnju u pedagoškom oblikovanju
Sve dok nisam postao sivi oblutak
Dva desetljeća sjedio sam po učionicama
Slušao ljude koji su postali profesori
Jer su bili nesposobni za bili što drugo
Tužne izlike za istinske uzore
Dva desetljeća trčao sam u krug
Dok sam rješavao bizarne zadatke
Koji ispunjavaju bizarne izmišljene kvote
Koje su bile same sebi svrha
Dva desetljeća sam polagao i padao ispite
Gutao podatke poput pure za klanje
Samo da bi ih slijedeći dan povraćao
Nepovratno ih gubeći iz uma
Dva desetljeća sam se hrvao sa strahom
I grčevima ispred ureda tajnika
Koji su sijali užas kroz birokratske trikove
Napravljene da budale plate što više
Dva desetljeća sam se pripremao za diplomu
Slušao: ”Ajde još malo, još samo jedna godina”
Da bi došao na kraj i napokon shvatio poantu
Neslane šale proizišle iz nečije perverzije
Dva desetljeća sam upijao pedagoške priče
O tome kakvo bi društvo trebalo biti
Da bi na kraju izašao iz učionice
U svijet u kojem vrijednosti su jeftine
Dva desetljeća oštrio sam oružje znanja
Da bi na kraju došao među ljude
Koji me ne mogu ili ne žele razumjeti
Jer u ovoj zemlji ništa nije važno
Dva desetljeća proveo sam u stroju
Napravljenom za podrezivanje krila
Nakon 20 godina u kokošinjcu
Ostaje li od orla išta orlovski?
