Hrvati se ne znaju igrati


U lokalnom kafiću izbija tuča. Vlasnik kafića zbog žene sukobljava se sa pijanim mladićem. Dugotrajno natjecanje oko diskutabilno najveće ljepotice sela više je puta urodilo ovakvim sukobima. Nakon inicijalnog naguravanja, počelo je šaketanje. Sve mušterije koje su tada bile u kafiću zaintrigirano su gledale kako se odigrava ova drama. Sukob dvaju muškaraca počinjao je biti predmet klađenja i navijanja sve dok vlasnik nije iza pulta izvukao pištolj. Cijeli kafić je zatihnuo, mušterije i mladić su zabrinuto gledali vlasnika. Situacija je poprimila crne tonove razriješene komičnog ili natjecateljskog elementa.


1522938796780-fight-1


Dječak otvara video pod nazivom ”Tri stvari koje morate napraviti prije 30. godine”. Intro videa prestaje i na dječakov ekran iskače nasmijani i uglađeni muškarac koji euforično počinje govoriti o temi.  Slijedi deset minuta predavanja o tome što mlada osoba treba raditi da bude uspješna.  Svaka druga rečenica počinje sa: ”Većina ljudi radi ove pogreške” ili ”Uz samo malo truda možete postići ovo”. Dječak je oduševljen tajnama koje je doznao i koje će mu pomoći da bude bolji u školi i da se svidi onoj curi iz 3. klupe. Dječak željan znanja u tražilicu upisuje slične pojmove u nadi da će pronaći još materijala od istog autora. Tražilica izbacuje 20 videa sličnih naslova, sličnih predavača sa sličnim euforičnim manirima. Dječak počinje sumnjati u iskrenost prvog predavača, sve ga ovo podsjeća na prepisivanje u školi. Je li njegov prijatelj sa ekrana ukrao svoju ideju? 


main-qimg-829fc0745301bc2ae82b38ae8d87b2f0

 


Dva prijatelja koja se poznaju još od vrtića završavaju srednju školu. Cijelo vrijeme su bili kao prst i nokat. Smijali su se na iste šale, ismijavali iste ljude, bavili se istim stvarima. Njihovo prijateljstvo bilo je ogledni primjerak kakvo bi prijateljstvo trebalo biti. No sa prestankom srednje došlo je vrijeme da se dečki odluče na novi veliki potez u životu. Obojica su se odlučila prijaviti na posao u državnoj firmi koja je imala veliku podružnicu u njihovom gradu. Obojica su bila jednako kvalificirana ali jedan prijatelj je dobio posao odmah dok su drugog zavlačili mjesecima, eventualno je odbijen. Kasnije se doznalo da je njegov otac povukao veze i progurao ga ispred svih kandidata, pa tako i ispred njegovog najboljeg prijatelja. Društveni skok kojeg je doživio jedan od prijatelja promjenio je cijelu situaciju. Između dotadašnjih prijatelja počelo je rasti nepovjerenje i eventualno mržnja.

two-friends-fight-in-a-park-because-of-a-woman_exfvhqljte__F0000


Tri različite priče, sa potpuno različitim likovima. Što ih povezuje? Sve tri imaju završetke koje možemo okarakterizirati negativno. Sve tri govore o pozitivnom ili relativno pozitivnom i stabilnom stanju koje se narušava i pada u krizu. Da bi shvatili poantu i razlog zašto sam ove tri priče odabrao kao praktične primjere teorije koje ću ovdje iznijeti, prvo moramo ocrtati konture glavne misli ovog posta.

Igra! Igra i gluma je ono što povezuje i karakterizira sve tri priče. Važno je napomenuti da su sve tri priče inspirirane stvarnim događajima, radnja i likovi su djelomično izmjenjeni radi diskrecije. Glumci na daskama kazališta imitraju život kako bi prenjeli skrivenu poruku, motiv, da bi stvorili autentičnu atmosferu. Vanjska krinka likova, situacija, zvukova, boja, samo je tijelo koje nosi poruku, cijelu bit. Toliko puta ljudi zapnu na kritici likova i radnje u nemogućnosti da shvate da bit predstave nije ta površina već srž. Na daskama kazališta imitira se život isto kao što i u takozvanom spontanom svakodnevnom životu mogu pronaći glumački element kazališta.


Athens 2004 - Opening Ceremony


Igra i gluma dva su integralna dijela odrastanja svakog pojedinca. Kao djeca se igramo indijanaca i kauboja, čudovišta i heroja, mame i tate. Igre se mijenjaju često, jedan tjedan djeca će oduševljena sci-fi filmom kojeg su gledala glumiti Aliena i marince, slijedeći tjedan na repertoaru biti će neki drugi likovi. Igra je neodvojiva od glume! Kada bi svaki puta morali glumiti sebe, to bi značilo da bi uvijek bili isti lik. Veliki problem je što nikad ne shvatimo tko smo uistinu. Čovjek je nakupina različitih identiteta, skupina maski, prilagočenih za glumu u raličitim igrama.


Igra i gluma igraju sastavnu ulogu u razvitku osobe. Igra u koju se upuštaju djeca formira se na specifičan način. Iako u ovom stadiju svog razvitka djeca nisu sklona kompleksnim verbalim konstrukcijama, sposobna su artikulirati pravila igre. Jednostavnije rečeno – djeca se igraju kao da se činjenica da pravila igre moraju postojati podrazumjeva. Djeca se sponatno uče slijediti pravila i transformirati svoj ego i svoje potrebe ovisno o dinamici igre. Potrebe pojedinca zadovoljavaju se simbolično unutar konteksta igre. Kada bi netko od sudionika igre bio u nemogućnosti da sakrije svoj ego krinkom glume, integritet igre bi se narušio. Cijela bit funkcija igre, koju prakticiraju mnoga druga bića je učenje. Mladi organizam se kroz ovu simulaciju priprema ne za stvarnost već za drugu razinu simulacije. Naša društvena realnost je nešto sličnije velikoj igri nego nećemu ”ozbiljnome”.


preview-14035410-1200x630-99-1492578101


Sve tri priče male su igre, likovi su glumci u svojoj maloj predstavi, svaka predstava ima konkretna pravila, ili barem gradacije dopuštenih ili nedopuštenih radnji. Zašto bi se sva tri završetka mogla okarakterizirati kao negativna? Što nas to ponukava da stavljamo + ili – ispred svoje zbilje ili moje polufikcije?


Ono što odstupa od pravila igre je nešto što ćemo najprije okarakterizirati kao negativno. Ljudske igre i predstave su različite, neke su starije od samog čovjeka, imaju evolucijske korijene, neke su mlade i još se razvijaju. U prvoj priči susrećemo klasično nadmetanje dvaju muškaraca, nešto što je bilo i uvijek će biti učestala pojava. Kontekst igre koju su igrali vlasnik i pijani mladić narušio se kada je vlasnik posegnuo za pištoljem. Igra uvijek ima elemente nasilja, ali kada cijela bit igre postane nasilje, sudionici počinju odstupati. Vlasnik je svojim činom zaprijetio da će igru prekinuti eliminacijom svojeg protivnika. Ljudi mogu tolerirati ekstremne dinamike igre, ali kada se dođe do ove razine, igra postaje nešto ružno, nešto nepotrebno, postane ”stvarnost”.


rality check ahead sign


Druga priča slijedi isti narativ. Dječak ulazi u svijet internet motivacijskih govornika. Iz naivnosti se predaje na milost i nemilost ideja jednog od njih, upija njegove ideje, postaje sudionik igre motivacijskog govorništva u kojoj je jedan sudionik nemotivirani receptor kojeg treba mijenjati a drugi supermotivirani davatelj koji mijenja. Što je razočaralo dječaka kada je uvidjeo da je položio nade u video koji je sličan svima ostalim ove vrste? Zašto ga je iziritirala činjenica da je znanje koje je dobio nije rijetko, niti posebno?

Optimalna igra je intenzivna i intimna, djeca se najbolje igraju u grupici gdje mogu potpuno doživjeti svoje suigrače glumce. Najvažniji element igre i glume je motiv koji stoji iza ovog procesa. Netko se igra sa nama – zašto? Privlačna žena vas poziva na spoj, pokazuje oduševljene prema svemu što radite. Hoćete li preispitati prave motive ove igre ili ćete se bez razmišljanja baciti u igru? Dječak je otkrio da motivi zbog kojih motivacijski govornik igra svoju igru nije autentičan, ili bolje reći nije adekvatno uzvraćen. Kada volite nekog, želite da vas ta osoba voli natrag. Kada učite od nekog, želite da ta osoba želi dati najbolje od sebe da vas obogati. Ukratko, želite igrati igru sa jasno definiranim pravilima. Prevariti nekoga znači uvesti ga u igru koja nije ono što se čini, ona samo površinski izgleda kao nešto poželjno, ispod te vanjštine leže drugačiji, štetni motivi. Igra dakle mora imati smisla, mora biti obostrana.


fdb8fd505b4ace80ed3d994058e6cf64


Treća priča najjasnije pokazuje što se događa kada igra izgubi smisao, kada pravila postanu instrumentalizirana u korist pojedinca a ne svih sudionika igre . Treća priča nas dovodi do duboke istine našeg društva. Dva prijatelja koja se spominju u priči su dugo vremena njegovala jednu igru i njihove ličnosti poprimile su karakteristike koje su bile kompatibilne sa tom dinamikom. Velike prekretnice uvijek su test za igru, eksternalna pravila se mijenjaju, utječu na unutarnje dinamike ljudske igre. Treća priča je primjer raspadanja jedne dugotrajne igre. Ljudi vole duge ljubavi i duga prijateljstva jer su primjeri izdržljivosti ljudskog duha, nesalomljive volje da se igra nastavi, bez obzira na prepreke. Igra i gluma koja je prožima daje smisao ljudskom životu, ljudi vole one koji se znaju igrati. Oni koji su jalni ili bolesni rijetko kad se znaju igrati, ukazuju na motive koji leže ispod svega, osuđuju i kalkuliraju, nitko ne želi imati filozofa za prijatelja.

Između dva prijatelja popriječila se strukturalna barijera – društvena pozicija jednog prijatelja. Nepotizam i korupcija je kiselina koja nagriza društva. Ono što je razdvojilo ovu malu igru je isto što uništava i najveću igru, društvo. Zašto nas toliko smeta nepoštenje koje svakodnevno doživljavamo u Hrvatskoj? Što je uopće nepoštenje? Na zapadu smo se dogovorili da je pojedinac svet, da nebi smjeo biti tlačen od strane rulja. Dok imamo zdravog pojedinca imamo i zdravo društvo. Da bi imali zdravog pojedinca moramo imati i pravila igre po kojima svaka jedinka može igrati. Prijatelj koji je ostao bez posla nije ostao samo bez posla, ostao je bez dugoročne igre koja mu je pružala temelj kroz koji se poravnavao prema svijetu. Pravila su se promjenila, drugi prijatelj je pokazao da mu je ta dugoročna igra značila vrlo malo.

Big_fish_small_bowl

Iz Hrvatske svakog dana odlaze mladi, demografska kriza je u punom jeku. Reći da su svi ti mladi gladni i nemaju za cipele bilo bi pretjerivanje. Hrvati su daleko od potpune neimaštine, mladi odlaze jer je igra nepodnošljivo loša. Hrvatska igra je toliko neigriva da je igrači koji su skrojili pravila za sebe uskro neće imati s kim igrati. Mi imamo ekonomsku krizu koja nije samo ekonomska, ona je kriza smisla. Motivi igre niski su, obično se radi o strahu i nekompetentnosti lokalnih moćnika. Mladi i pametni ljudi ne žele igrati igru u kojoj ne mogu pobjediti,  koja je već unaprijed determinrana. Većina Hrvata se ne zna igrati.


 

Objavio

budnium

Analiza svakodnevnog života i utjecaja dubinskih i neprimjetljivih procesa na njega.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s