Društvo površine i grandioznih narativa

Preživljavanje

Ne uspijemo li se osloboditi uvjetovanosti,
preživjet ćemo,
ali u podmetnutim stvarnostima
koje naš dragi um projekcira sebi i osjetilima
kao kompenzacija za nešto
što samo naslućuje,
što mu je dužnost otkriti nam,
a što mu neprestano izmiče
jer korača ljepljivom pozornicom
svakodnevnice,
koju je sam,
u tami,
pomno izgradio
i po njoj iscijedio
forme i događaje,
u koje tako vjeruje,
u koje se kune….
Damir Tenodij (Ying & Yang)

Već dugo sam uklješten u borbi sa filozofskim pitanjima koja nemaju ni početak ni kraj, prekompleksna su za papir, prekompleksna za jezik. Kada počnemo ulaziti u domenu apstrakcija jezik kojim svakodnevno baratamo počne se otkrivati u svoj svojoj primitivnosti. Kako shvatiti koncept površine i povezati ga sa ljudskom psihom ili  prevladavajućom karakteristikom društva. Smatram da je hrvatsko društvo tvoreno od ljudi koji žive psihološki plitke živote, umjesto dubine koju bi trebao posjedovati pojedinac u naš kolektivni i privatni život implementiran je metanarativ. Ova ideja je gotovo fantomska, odoljeva bilo kakvoj kvantifikaciji, logičkoj analizi, u domen je teološke rasprave ili rasprave o okultnom C. G. Junga.

narrative:

  1. a story or account of events, experiences, or the like, whether true or fictitious.
  2. a book, literary work, etc., containing such a story.
  3. the art, technique, or process of narrating, or of telling a story

http://www.dictionary.com/browse/narrative

 


Čovjek je fantastično biće, doslovno, mi smo vjerovatno jedini organizmi koji su sposobni za formiranje apstraktne ideje a potom kroz cijeli niz akcija prenesti tu ideju u materijalni svijet. Živimo u jednom svijetu, fizičkom, materijalnom svijetu, ali ne doživljavamo ga tako rigidno i znanastveno. Čovjek živi laž, živi svoj fantastični mentalni život koji se tek na nekim dijelovima preklapa sa stvarnim svijetom. Nigdje se taj nerealni element čovjeka ne manifestira kao u društvu, u gradovima, gdje god je koncentracija ljudi toliko gusta da tvore jedan um, jednu emociju. Normalno da ne govorim o Borg kolektivu, stvari su daleko suptilnije. Svi mi ”moderni” ljudi živimo taj kolektivni život. Predočimo si to kao biološki internet. Internet koji koristimo dok smo na Facebooku, na Youtubeu samo je materijalna preslika ljudske potrebe za dodatnim umrežavanjem. Kako na materijalnom internetu kruže virusi, reklame, vijesti tako i u našem društvenom internetu kruže razni narativi, objašnjenja naše realnosti, svi smo barem djelomično spojeni na tu prastaru mrežu.


business-solution-machine-light-bulb-drawing-vector-id625241586


Mreža kojom kolaju narativi, ili ako ćemo izravnije – ideologije zbroj je svih umova jedinki koje su priključene na njega. Sve ovo je kompleksni način za reći ono što svi svaki dan slušamo – mi Hrvati, naše društvo, naš narod, sve to zvuči poprilično jasno, ali ništa nije jednostavno kao što se čini. Kao što sam rekao, naše društvo je veoma psihološki plitko. Tu karakteristiku dijele mnogi mali i nerazvijeni narodi. Manji narodi historijski su bili u opasnosti od agresije jačih susjeda, bili su izloženiji ekonomskim šokovima, odljevima mozgova, populacijskim osekama i mnogim drugim pošastima. Sve to itekako utječe na mrežu koju sam spominjao ranije.


Ono što primarno kola mrežom koja povezuje sve pojedince su priče, narativi. Što su ti narativi kvalitetniji oni bolje integriraju pojedinca pa tako i cijelo društvo u realnost kojom smo okruženi. Vučić je nedavno na Kosovu iznesao svima dobro poznati narativ koji je zakuhao rat trideset godina ranije. Taj narativ je bio relativno uspješan u jednom periodu prošlosti, no danas sve manje ima uporište u realnosti, očajni je to potez političara koji zna da gubi tlo pod nogama. No ne želim skretati na rat, ova tema utkana je u našu sadašnjost. Hrvati su također imali jedan veliki narativ kojeg su dijelili, nastao je nakon rata. Javio se osjećaj nacionalnog uzleta, energetskog impulsa, nade koju ima netko tko misli da počinje ispočetka, da će ovog puta od nule krenuti po svojim pravilima i u svojem stilu. Sada je kraj 2018. godine i taj narativ je više nego mrtav, postao je sramotna misao koja onog koji ju je nosio prikazuje kao zadnjeg naivca. Iz ideološke zasljepljenosti izronila je jedna Hrvatska koja traži svoj novi narativ, taj narativ je našla i bazira se na konceptu borbe sa unutarnjim neprijateljem.


5b098d9852738f8db43decf300e60e56_gallery_lw


Kao što sam rekao, loši uvijeti loše djeluju na pojedince, ti pojedinci tvore društvo i samim time stvaraju narativ koji je pod utjecajem loših uvijeta indirektno kroz pojedinca. Naš novi narativ borbe protiv uhljeba, protiv drugih, one druge, unutrašnje privilegirane Hrvatske, manjkaviji je od onog iz 90′, nastao je od strane ljudi čija se optimistična vizija slomila jer nije odgovarala realnosti. Unutarnji neprijatelj je negdje u Hrvatskoj, neki sveproždirući uhljeb, neki mega korumpirani šef koji sve vuće u svoje riznice. To je naša priča koja se najviše manifestira u medijima, ali i u svakodnevnim razgovorima. Ali svi znamo jednog uhljeba, barem jedna osoba iz naše uže ili šire obitelji je progurana na poziciju preko veze. To je ta sveproždiruća korupcija, to su ti političari, ali nisu, to su ljudi oko nas, naša obitelj, poznanici. Narativ koji vjerujemo ne proteže se na realne ljude, samo na neke apstraktne utvare iz Banskih dvora koje nitko ne poznaje. Uprava je puna uhljeba, ali te uhljebe su nečiji roditelji, kćeri, djeca, u kojem trenutku osoba prerasta u uhljeba? Pokušajte analizirati i trenirati svoj koncept korupcije i shvatit ćete da korupcija za Hrvata ne postoji, postoji nepoštenje a to Hrvat shvaća kao – ako meni nejde, onda je to nepošteno. Čak i uhljebi love i kritiziraju uhljebe, čak se i korumpirani političari bore protiv korupcije, svi žive jedan grandiozni narativ koji nije ni blizu realan. Svi love tog velikog uhljeba, a istina je da svi živimo jednu laž koja samo dodatno propagira raspad.


IMG_5673


Novi narativ mora biti usmjeren na pojedinca, moramo prestati razmišljati masovno, moramo početi više govoriti – time što nisam napravio ništa od sebe, ništa od svojeg dana, time što nisam rekao ništa kada me se nepravedno nagazilo, time sam ugrozio mrežu kojoj pripadam. Ako pojedinci koji su svjesni svoje osobne moći, dubine, stvaralaštva prestanu ulagati svoju nade i energiju u prazne narative, tada možemo reći da idemo prema naprijed. Plitkoća psihe o kojoj govorim je upravo opsjednutost lošim narativom, narativom koji ne integrira pojedinca u svrhovitu poziciju iz koje može djelovati. Današnji narativ nas nahuškava na osjećaje beznađa, ljubomore, nepoštenja i u toj atmosferi padamo brže nego što bi bez tog apsurdnog pesimizma. Pojedinac je moć, pojedinac je društvo, ako previše pojedinaca živi laž društvo postaje bolesno. Ako je društvo bolesno onda će nadolazeće generacije biti neizbježno bolesne. Hrvati žive plitke živote otvorene na izvanjsku manipulaciju jer još nemaju dovoljno bogatu psihu koja se može braniti protiv parazita. Što mislite kako smo stvorili ovaj birokratski, ratnoprofiterski, tribalni pakao ako ne putem svakodnevnog zabražđenja individualaca, pojedinaca koji nisu imali ništa da suprostave moralnoj dekadenciji i hedonizmu.


Birokracija-je-neunistiva-HDZ-pozvao-Glavasa-na-obiljezavanje-godisnjice-Tudmanove-smrti_ca_large

 


Kada pojedinci počnu stvarati svoje svjetove i svoje narative koji su utjelovljeni u njihovoj produktivnoj svezi za realnosti oko sebe, onda nećemo više imati društvo nastanjeno karikaturama, tada ćemo dobiti dubinu. Jednostavnije rečeno, uzmite svoj život u svoje ruke, stvorite svoj otok gdje ćete moći nastaniti svoje ideje, svoje stil življenja, gradite ga odvojeno od sveproždirućih otrovnih narativa koji kolaju našim društvom, jedino tako ćemo stvoriti zdravu mrežu koja stvara zdrave pojedince. Čovjek je biće koje mora biti primarno individualno prije nego što postane dio jednog većeg svijeta. Ako nema taj element, onda je poput suhog lista kojeg vjetar otpuhuje u različitim smjerovima. Ako nemate nešto što će vas utjeloviti u realnosti, onda ćete lebditi, a opasni narativi su ptice grabežljivice koje vrebaju na one koji nemaju nikakvu težinu.

 

Objavio

budnium

Analiza svakodnevnog života i utjecaja dubinskih i neprimjetljivih procesa na njega.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s