Oplođivanje na blizinu i daljinu

Ljudi su urođeni genetičari, gledaju sve kroz taj duboko usađeni mehanizam. Prije rođenja moderne genetike, naša vrsta je već dugo vremena eksperimentirala sa genima životinja i biljaka, birajući poželjne jedinke i mješajući ih da bi se postigao poželjan genetski miks. Dok je naša vrsta bila u povojima selekcija se vršila intuitivno, podrazumjevala se kao sastavni dio života. Možda se na to misli kada se govori da smo prije bili bliže prirodi.

Veoma je djetinjasto prirodu karakterizirati kao lijepe ptičiće, travu, brdo, oblak. Priroda je fundamentalno ono što bira! Moderni čovjek se boji prirode jer smo toliko okorjeli u idejama koje su odvojene od prirodne selekcije. U samoj suštini ljudskosti je taj raskol između naše osobne volje za preživljavanjem i neizbježnog mehanizma prirodne selekcije. Svi vole ptičiće, žamor potoka, drva i travnjake, ali priroda ne započinje sa krajem zadnje kuće u predgrađu, priroda je suštinski dio nas, možda je to razlog zašto je sa tolikim entuzijaza krotimo i uništavamo.

(ALL INTERNAL RIGHTS/LIMITED EXTERNAL RIGHTS) Glacier Bay National Park in Alaska. Photo credit: © Melissa Machonis

Nije li sumnjiva potreba čovjeka da se ogradi od šuma, potoka i brda? Sve to ukazuje na potrebu za kreiranjem vlastitih pravila iza vlastitih zidova. Pobjegli smo od vukova i veprova, izbjegli smo njihove očnjake i kljove, ali nismo pobjegli od svojih šaka koje su napravljene za udaranje i nasilje. Uspjeli smo kreirati siguran okoliš u kojem nema prirodne selekcije, u našoj kući više ne pobjeđuje najjači, ta pravila su za nas barbarska, to je prvi korak ka eugenici, to je bio najgori grijeh nacizma.

Čovjek se sa vremenom formirao u biće koje je prožeto psihološkom potrebom za podjelama, i to je moderna, rafinirana manifestacija istog nagona prirodne selekcije. Ne možemo funckionirati ako nemamo svoje ljude, svoju skupinu, svoju kulturu, svoju subkulturu. Kada jedan metalčić od 13 godina počne nositi Iron Maiden majcu, on samo igra jednu prastaru igru traženja svojeg plemena. Gen nije nešto što se prenosi samo falusom, on se prenosi idejom, načinom života, i to nam otkriva dublju logiku iza podjela koje su potrebne svakom čovjeku. Zatvorite 30 ljudi na jedan otok na 150 godina i vidjeti ćete da će početi razvijati slične karaktristike. Na njih će naravno utjecati i reprodukcija, ali i način života, način razmišljanja.

Postaje sve evidentnije da je gotovo fetišističko nastojanje modernog čovjeka da se prikaže kao jedinka, da ukaže na sve finese svoje individualnosti poprilično nezdravo. Zapad boluje od kolektivne depresije koja se manifestira u svakom segmentu života, ponajviše u društvenom. Zadnjih deset godina SAD prolazi kroz krizu identiteta koja je urodila novim intelektualnim krugom koji je proizveo zanimljiva djela koja se opet bave heretičnim idejama čovjekovih potreba za kolektivizmom. To povezujem sa postepenim samoproždiranjem kapitalizma, koji je ujedno i suština modernog individualizma. Bogati su rijetki, iz tog razloga su i puno puta sami, siromašni su oni koji se moraju vezati u veće grupe da prežive. Bijeda vrlo često u sebi nosi fascinantnu dozu prirodnosti koja pogoduje evolucijskoj ugođensoti ljudskog organizma.

Stara škola ljudi koji spadaju u generacije naših baka i djedova još uvijek posjeduju tu izraženu crtu namjerne selekcije od koje se mladi gnušaju. Stari organizam je shvatio suštinu naše ljudske igre – sve je u nasljeđivanju! I opet ukazujem na činjenicu da nije genetika nešto za što je potrebna samo vagina i falus, oplođivanje se vrši i idejama. Jedna ideja kao što je kršćanstvo nastalo je u relativno malog židovskom krugu ali je osvojilo gotovo cijeli svijet. I da je jedna tako mala skupina željela oploditi svijet, fizički nebi uspjela, učinila je to wireless metodom, putem ideje. Ljudi na svim djelovima svijeta su počeli jesti poput Kršćana, živjeti poput Kršćana, njihovi umovi i tijela su se počela mijenjati u skladu sa njihovim novim stilom života.

Ni jedno drugo biće ne oplođuje na daljinu, to je specifično ljudska karakteristika. Arheotip umjetnika koji žrtvuje normalnost života, ljudske odnose i financijsku sigurnost da bi se bavio stvaranjem postane logičan ako ga gledamo u svjetlu daljinskog prenošenja genetike. Većina kreativaca umre samo i napušteno, često samo njihova djela prežive bijedu od koje eventualno umru. Ali takvi ljudi igraju ultimativnu ”delayed gratification” igru – žrtvuju cijeli život da bi potencijalno njihova umjetnost jednog dana oživjela i oplodila umove jedne veće skupine ljudi. Kafka, čija djela su posthumno izdana od strane njegovog prijatelja najbolji su primjer. Možete imati 300 potomaka, ali karakteristike vašeg uma se nikad neće uspješno preslikati na druge jedinke kao u Kafkinom slučaju. Svijet je kroz Kafkina dijela postao malo više kafkast, njegov život je postao simbol, njegova djela su postala dio kolektivne psihe, života, pa samim time i genetike naše vrste.

A meme – is an idea, behavior, or style that spreads from person to person within a culture—often with the aim of conveying a particular phenomenon, theme, or meaning represented by the meme. A meme acts as a unit for carrying cultural ideas, symbols, or practices, that can be transmitted from one mind to another through writing, speech, gestures, rituals, or other imitable phenomena with a mimicked theme. Supporters of the concept regard memes as cultural analogues to genes in that they self-replicate, mutate, and respond to selective pressures.

https://en.wikipedia.org/wiki/Meme

I opet moramo oprezno kročiti kada govorimo o genetici, čak i ovoj koja se prenosi ”wireless” metodom. Naše djelovanje je samo po sebi ono što modificira okolinu. Oppenheimer, još zvan ”ocem atomske bombe” stvorio je nešto što uništava, i na taj način nepovratno promjenio naš svijet. Njegova destruktivna kreacija je isto tako utjecalo na genetsku strukturu čovjeka. Atomska bomba je stvorila više anksioznosti nego smrti, jedna tehnologija je više definirala kulturu 50′ 60′ i 70′ godina 20. stoljeća nego bilo koja knjiga. Kada govorimo o događajnim faktorima koju su utjecali na ljudsku evoluciju, ne možemo sa sigurnošću reći da bomba nije utjecala, barem minimalno na strukturu uma modernog čovjeka. Niz takvih minimalnih izvanjskih podražaja tvore lanac izvanjskog pritiska koji modificira ljudske gene usporedno sa reprodukcijskom modifikacijom.

Kada slijedeći put nešto napišete, nešto napravite, usvojite neku novu rutinu, nekoga pogledate, nešto pojedete, imajte na umu da vaše djelo ostaje vječno zabilježeno u vašoj genetskoj strukturi. Evolucija se događa svaki dan, događaj po događaj. I iz tog razloga smješno je dijeliti disciplinu povjesti i genetike, jer jedna i druga proučavaju isti novčić, svaka sa svoje strane.


Objavio

budnium

Analiza svakodnevnog života i utjecaja dubinskih i neprimjetljivih procesa na njega.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s