Pas, grijalica i Sunce

Promatram psa kako sjedi ispred grijalice, baš kao što katkada sjedi na putu zraka podnevnog sunca koje entuzijastično probijaju kroz kuhinjske zastore. Sunce je prvo grijalo pse, baš kao i ljude, sve u psu i čovjeku se uskladilo tako da iščekuje te zrake što život znače. Iz odnosa psa i grijalice izveo sam svoju prvu lekciju – naša priroda je nastala pod utjecajem mnogih sila koje su sada na ovaj ili onaj način odsutne ili zamjenjene tehnološkim inačicama. Za psa, kao i za nas, grijalica je izvor topline, baš kao i Sunce, ali nemojmo relativizirati odnost sunca i grijalice, poistovjećivati te dvije pojave kroz njihovu praktičnu primjenu.

Druga lekcija koju sam izvukao iz ove situacije odnosi se na veliku opasnost relativizma. Ako postoji jedan istinski filozofski motiv, onda je to traganje za istinskim i izvornim stvarima. Filozof bi trebao tragati za zrakama sunca, duševno siromašni se oduševljavaju grijalicama.

Treća lekcija je vezana uz nejednakost. Samo oni koju su pod prisilom neke njima nepremostive unutarnje ili vanjske sile u svojoj impotenciji potpali pod ljudsku tendenciju ka izjednačavanju stvari, ideja ili osoba.

Četvrta lekcija je usmjerena na otkrivanje motiva onoga koji nas uvjerava da su Sunce i grijalica jedna te ista stvar. Taj trik je uvijek u službi prodaje grijalice ili prodaje ideološke reprezentacije grijalice.

Peta lekcija nadovezuje se na četvrtu. Gotovo sve što smo sagradili u zadnjih 15 000 godina bile su grijalice, niti jedno Sunce. Toliko smo okrjeli u svojoj ulozi stvaraoca da smo u pomutnji na tron uzdigli jednu veoma opasno vrstu ljudi – praktičare. Ako grijalica grije poput sunca, onda su grijalica i Sunce jedno te isto u svijetu praktičara. Razni šarlatani na današnjoj intelektualnoj sceni prodaju ”muda pod bubrege”, ali za njih uvijek ima publike. Sloboumni će objeručke prihvatiti suboptimalna riješenja koja će im ponuditi bijeg od stvarnih problema. Sunčati će se bez grizodušja ispred grijalica, nazivajući ih suncima. Ljudi ne žele istinu žele bijeg.

Lekcija šesta – Ljudi ne teže istini, koja je ultimativno i najdugoročnije riješenje, većina nas želi brze popravke, ”drži vodu dok majstori odu” je stav prema životu koju zastupa većina. Među nama lakše je bolje, brže je bolje, a cijevi uvijek na kraju procure prije nego što bi trebale. Sve što je praktično nije nužno istinito, sve što je istinito nije nužno praktično. Praktično se kroz povijest previše puta pokazalo kao istoznačno sa kratkovidnošću.

Lekcija sedma – svako duboko znanje teži počecima, izvorima. U suštini, svaka istinska želja za znanjem dovodi do istog mjesta, do saznanja da je sve oko nas pa i sama misao koju proizvodimo samo jeka nekih davnih događaja, možda čak i prvog događaja. Svaka istinska misao ne služi životu, niti propagaciji same sebe, već vraćanju u taj prvi događaj unutar kojeg misao nije bila potreba ( beba dok je beba ne smatra sebe bebom, tek odrasla osoba racionalizira da je nekoć bila beba) Ukratko, svaka misao je svjesna da je samo grijalica koja pokušava biti Sunce, ali ipak neke od misli imaju tragove sunca u sebi, na nama je da preberemo te misli.

Lekcija osma- Kao vrsti nam prijeti zamka koja je postavljena za sve one koji stvaraju, da poistovjetimo naš čin stvaranja grijalice sa pojavom sunca. Ako smo mi stvorili grijalicu, tko je onda stvorio Sunce? Bog, ili prirodni fenomeni? Mora li nešto uopće biti stvoreno? Mi smo stvorili grijalice a Sunce je stvorio Bog? Ili je grijalica isto nastala pod utjecajem boga koji je vodio ruku čovjeka? Možda je grijalica prirodni fenomen? Problem stvaranja je isti kao i problem početka.U kojem trenutku je grijalica postala grijalica? Onog trenutka kada je kao ideja nastala u nečijem umu? Na kraju proizvodne trake? Možda je uvijek postojala u svojem potencijalu? Tko je smislio Sunce i zašto uopće inzistiramo da je Sunce smišljeno?

Lekcija deveta- Našim životima još uvijek vladaju primitivne koncepcije živućega/neživućega, stvari/bića. Neminovno se spotičemo na vlastiti jezik i sami sa vremenom postajemo stvari. Diskriminacija koju smo projekcirali na svijet oko nas sa vremenom je zahvatio i nas. Postali smo stvari, ali i u tome smo bahati, tako da se ne smatramo kamenjem ili drvom već kompleksnim strojevima.

Lekcija deseta – Sunce nije evoluiralo u grijalicu, iako mnogi današnji znanstvenici na taj način promatraju našu prošlost. Pazite se ideja o napredku, bježite od onih koji pripisuju pozitivne ili negativne epitete pojavama. Majmun je gori od čovjeka? Ameba je primitivnija od ježa? Grijalica je naprednija od sunca? Čovjek je ambiciozan u hierarhizaciji svijeta oko sebe, to je korijen problema dobra i zla, to je najveći kamen spoticanja, najveći uzrok ljudske patnje. Možemo pokušati gledati svijet oko sebe objektivno, bježati od svoje prirode koja je prožeta moralnim sudovima. Onako kako sudimo amebu, majmuna i Sunce tako sudimo i događaje u našim životima, plitko i subjektivno, bez pravog shvačanja njihove uloge u našim životima i širem spletu događaja.


Objavio

budnium

Analiza svakodnevnog života i utjecaja dubinskih i neprimjetljivih procesa na njega.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s