Povijesna borba dvaju Europa u Zagrebu

Gospodin Plenković, ili kako ga ja volim zvati ”Carski generalni guverner za provinciju Hrvatsku” utjelovljenje je penetracije zapadnog svijeta u Hrvatskoj. Fin, uglađen, educiran, politički korektan, sa neprobojnom aurom Europskog postmoderne forme autoriteta (onaj autoritet koji se uopće ne prikazuje kao autoritet, što ga čini još opasnijim i snažnijim). Premijer bez mrlje dijeli pravdu neposlušnim političarima, samovoljnim lokalnim šerifirma koji su se uspjeli katapultirati na najviše instance političke moći. Odgovor za naslov ovog posta leži u prirodi većine političke elite u Hrvatskoj. Možete tražiti mjesto rođenja tih pojedinaca, i shvatiti ćete da je većina iz Zagreba, ali nemojmo se zadovoljavati sa službenim informacijama, budimo malo seoske babe i priznajmo si da su svi ili izravno došli ili su potomci ljudi koji su prije jednu ili dvije generacije došli u Zagreb iz provincije. Većina ih je ili iz Dalmacije, Slavonije ili BIH. Ali što to znači? Kakve veze njihovo podrijetlo ima sa time kako se ponašaju na vlasti? Nosimo svoje vrijednosti, prenostimo ih u obitelji, geni su nosioci vrijednosti koje su nataložene. U većini naših političara pulsira impuls jednog drugog svijeta, koji je izrazito stran Zagrebu. Ne vjerujete mi, pitajte Zagrepčane tko vodi Zagreb.

Pogotovo Dalmatinci su ti koji su došli iz okoline koja je tradicionalno bila pod najgorim udarima kolonijalističkih pretenzija nasilnih elita. Ima li nasilnijeg utjecaja od Mletačkog elitizma. Pogledajte Zadar, Mletci u su u njemu sagradili tvrđavu unutar grada, ne da se brane od eksternih napadača nego od unutarnjih. Slične stvari vidimo i u ostalim provincijlanim krajevima Hrvatske. U provinciji se stvorio stav, koji je sada već postao zdrav razum, da je zakon kako ga percipiraju ”civilizirani Europljani” izrazito kontraintuitivan. Ono što je potlačeni puk gledao stoljećima dok je služio pod stranim elitama je zakon koji vlada samo među jednakima. Kolektivni zakon otpada u samom startu, ne možemo zamisliti zakon koji izjednačava i gospodara i slugu. Generacijama je sazrijevao stav koji su u našim ljudima usadili strani gospodari. Venecija je pala, Mletačka republika ukinuta, ali vrijednosti su ostale duboko zabijene u meso onih koji su sada postali slobodni. Mnogi ljudi iz naroda su se izdigli, došli do pozicija političke moći i preslili se u centar naše države. Sada imamo elite koje su učile od elita koje su funkcionirale davno prije bilo kakvog modernog koncepta demokracije. Mlečani su se na demokaciju mogli samo nasmijati, oni su vjerovali u aristokraciju, u strogo postavljenu piramidu moći koja je utjelovljena u njihovoj superiornosti. Isto tako vidimo reprizu istih impulsa u Zagrebu. Dovoljno fascinantno, nekadašnji sluge i težaci su postali gospodari i kako to obično biva, mogu se ponašati samo kao oni koju su nekoliko generacija unazad naučili njihove pretke što to znaći biti gospodar.

Sa druge strane, iz tradicionalno gospodarskih zemalja koje su kolonizirale dolazi jedan dašak moderne demokracije. Ta demokracija je nastala nasilnim previranjima, pogotovo za vrijeme francuske revolucije. Ono što je inicijalno bila demokracija za elite, jednakost između bogatih, vladajućih i moćnih sa rušenjem aristokratskog uređenja u Europi postalo je uređenje koje su preuzele cijele države, protegnula se na svakog građana. Europa je kroz nasilje i previranje izrodila koncept vlasti koji je neovisan o staležu i bogatstvu, pojedinac je u tom uređenju jednak sa svim ostalim pojedincima, ali nad svima se pruža svemoćna država koja je postala ultimativni gospodar. Država je tako postala kriterij izjednačavanja svih njezinih podanika, bila je to smrt aristokratskog čovjeka i izdizanje građana, niti slobodnog niti zarobljenog pojedinca. Upravo naš Plenković predstavlja utjelovljene, produženu ruku te fine europske države, on je Europa koja po guzici pljeska naše neposlušne novonastale aristokrate iz puka. Povijesni sukob se događa trenutačno u našem centru, to je sukob dvaju povijesnih fotografija Europe. Kod nas nije umrla stara Europa, ona koja ne vjeruje u državu, koja je usađena u onome što smo vidjeli kod svojih nedemokratskih kolonijalnih gospodara. Elite su preuzele aristokratski model, iako su mnogi od njih daleko od svega onoga što je činilo jednog Medicia, Habsburga, Sforzu.

Samovolja, nepotizam, nedemokratičnost, sve su to vrijednosti onih koji su nekoć vladali, koji su se smatrali urođeno superiornim. Sve to vidimo danas na našoj političkoj sceni. Plenković je produžena ruka Europe koja čisti mračnu sjenu svoje aristokratske prošlosti koja je ostala konzervirana u našoj postolonijalnoj Hrvatskoj. Ono što se događa trenutačno u Hrvatskoj politici je fascinantni susret dvaju Europa, one koja sada pokušava sebe prikazati kao čista i demokratična i one stare koja je kod nas preživjela u fascinantnom obratu u kojemu je podložni preuzeo moralne vrijednosti nekadašnjih gospodara.

Objavio

budnium

Analiza svakodnevnog života i utjecaja dubinskih i neprimjetljivih procesa na njega.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s