Isus, Odisej, dobar otac, loš otac i svi ostali potencijalno pozitivni ili negativni tipovi


Toliko toga se u ljudskoj zbilji odigrava kroz obrasce djelovanja. Ti isti obrasci su onda promatrani i intuitivno smještani u pretince, iliti tipove.

Uvježbano je oko promatrača zvanog čovjek, kroz tisuće i tisuće godina promatranja određenih djelovanja počelo ta ista djela pripisivati konkretnim činiteljima.


Konkretni činitelji su postajali spremnici tih kvaliteta, dobili su obličje, izgled, emocije. Tako možemo uzeti cijeli niz kvaliteta i djelovanja kao što su – neustrašivost, avanturizam, staloženost, usredotočenost, snaga, ustrajnost i pripisati ih tipu, činitelju, slici junaka. Odisej je bio jedan od takvih junaka, cijela grčka mitologija vrvi nizom raznih tipova. Carl Jung bi nazao iste arheotipovima, ali radi jednostavnosti i izbjegavanja žargona bilo bi bolje nastaviti u tonu koji je poznat onome koji promatra svakodnevni život i ne zadubljuje se previše u kompleksna štiva.

Svaki tip ima svoje kvalitete, također ima i kontrastnu figuru. Isus je idealni tip spasitelja, mesijanska ličnost, izbavitelj. Svojim cjelovitim bićem koje je više apstrakcija nego stvarna osoba stoji u potpunoj suprotnosti sa Antikristom. Obadva lika stoje na skali, svaki od njih je ekstremna udaljenost i krajnost u svojoj pojavi. Oni su mjerilo do koje razine jedna točka na nevidljivoj lenti može putovati. Stavimo li ljudski rod u sredinu vidjeti ćemo da se neki ljudi više spadaju na jednu stranu dok neki na drugu.


Ovdje se otvara problematika i potencijalno riješenje na uzrok stvaranja ovih tipova.
Čovjeka je dosta moralno dubiozno svrstavati u ekstreme. Kompleksna smo bića, čak i najgori od nas imaju nešto dobro u sebi. Kroz dugi protok godina više nego često zna se dogoditi da nešto što je u prošlosti bilo negativno u budućnosti je urodilo pozitivnošću. Svijet se konstantno mijenja i rasipava se naša sposobnost da ga učvrstimo na mjestu sa labavim epitetima kao što je dobro ili zlo.

Tipovi koje smo stvorili su lukavi način na koji si je um uvelike olakšao nošenje sa kompleksnim svijetom. Vidimo određeni set kvaliteta u osobi i brzinom svjetlosti na nju ili njega bacamo podsvijesnu mrežu tipova. Mali Luka je pravi vražićak, Marija je drolja, Pero je odlikaš, Iva je uspješna, Tomo je propalica, sve su to pretinci, tipovi koji nam olakšavaju da nekoga svrstamo u ladicu. Um to radi da se poštedi pretjeranog analiziranja, ipak je izrazito teško pokušati shvatiti dubinu neke osobe.


Nitko nije samo jedan tip, ali ne smijemo odbaciti ljudsku tendenciju da si olakša. Olakšavanje je prvi korak koji je potreban da bi se išlo dalje. Zabluda mora postojati kao početni materijal iz kojega ćemo klesati istinu.


Dubina tipova ovisi o njihovoj pojavnosti kroz prošlost ljudskog roda. Mesijanska ličnost kao što je Isus toliko je zacementirana u ljudsku svijest da ju je nemoguće izbrisati, samo potisnuti iz svijeti u nesvijest. Sve što ode u nesvijest može prouzročiti više promjene nego osvješteni tip.


Uzmimo konkretan primjer. Recimo da u svojem ocu vidite junaka, nekoga tko je uvijek tu kad treba, tko je jak i postojan u svojim odlukama. Kada tad će se dogoditi situaciju u kojoj ćete vidjeti svog oca u stanju slabosti. To će naravno narušiti već stvorenu sliku junaka koju ste oformili kroz godine promatranja. Tu dolazimo do račvanja rijeke, jedan tok ide ka prihvačanju da vaš otac nije junak nego samo čovjek koji se bori i ima svako pravo pokazivati slabost, ili sa druge strane može doći do drugog toka rijeke – negacije i odbijanja. Kod odbijanja doći će do potiskivanja negativne emocije i skeptičnosti prema našoj slici oca kao junaka. Negativnost će se potisnuti u podsvijest gdje će, ako se ne otkopa napornim radom na sebi, početi kopati jamu ispod postojeće slike oca junaka. Krajnji produkt ove opasne situacije će se manifestirati najvjerovatnije u mržnji prema očevoj slabosti. Tu vidimo tendenciju da tip u ljudskoj psihi proizvede kontrastnu figuru.

Kako je Isus imao svoju negativnu kontrastnu figuru – Sotonu, tako će slika vašeg junačkog oca dobiti svoju kontra figuru – oca slabića. Vaš otac možda nikad nije bio ni jedno ni drugo, ali vaša podsvijest je napravila svoje linije u pijesku i odlučila stvoriti svoju malu arenu u kojoj se dva oca bore.


Kroz ovu tendenciju čovjeka da radi ekstremne podsvjesne, psihološke figure iz konkretnih moralno raznovrsnih stvarnih osoba vidimo da čovjek rijetko kada stvarno može pojmiti konkretnu stvar kakava je sama po sebi. Nikad ne možemo doći do srži što je to stvarno naš otac. Je li on biološka jedinka čiji gen dijelimo, junk, spasitelj, slabić, izdajnik ili bilo što drugo? Živimo u svijetu tipova, i on nije samo ograničen na ljude, ostatak zbilje isto doživljavamo na taj fantastični način.

Možda nema boljeg načina za biti svjesan svoje nesvijesti i nemogućnosti da išta znamo bez predrasuda leži u samopromatranju. Kako bi američki newageri rekli – u prakticiranju mindfulnessa.

Dovoljno ludi i avanturistički ustrojeni pojedinci će se uhvatiti u koštac sa svakom postojećom tipologijom koju su razvili. Mogućnosti su beskrajne jer beskrajno projekciramo tipove na sve pojave, bile one prirodne ili nastale od ljudske ruke.


Možda smo ovdje i osmislili novo mjerilo intelekta i svijesti. Koliko puta možete srezati jedan tip i umnožiti njegove kvalitete. Uzmite svog oca ili Isusa, ili profesoricu koju niste voljeli u srednjoj školi i počnite uočavati obrasce koje im pridodajete. Uskoro ćete vidjeti da imaju konkretne obrise, što se više cakle u svojoj jedinstvenosti to vam ukazuje da je tip koji ste pripisali toj osobi jači. Zla profesorica, oštrokonđa, nepoštena harpija, možda je ustvari nježa majka, oštečena povučena osoba koja se ne zna nositi sa svojim poslom ili pritiskom. Njezine dimenzije se umnožavaju, uskoro više nije harpije već i patnica.

Ovo nam daje veliku prednost. Umnožavamo tipove, koji nam naknadno koriste da dalje istražujemo u dubinu sebe ( sve što pripisujemo tipovima već postoji u nama ). Mi smo ti koji pripisuju kvalitete tipu. Kvaliteta sama po sebi već mora postojati da bi bila pripisana. Škrtac u svima vidi škrtost jer je u njemu to dominantna karakteristika koje nije svjestan. Što smo svjesniji podređenosti našeg rasuđivanja tipologizaciji svijeta, to smo svjesniji tih istih tipova u sebi.

Važno je spomenuti da nije cilj uništiti Odiseja i Krista čisto zato što su oni tipovi koji nose kvalitete. Trebamo njegovati tipove time što ih osvještavamo. Možemo imati vatru u kući jedino ako je pod kontrolom u kaminu. Kada vatra izađe iz kamina događa se isto što se dogodi kad tip koji nije pod kontrolom ode u podsvijest i počne mrcvariti našu svijest iz svoje nevidljive špilje.

Objavio

budnium

Analiza svakodnevnog života i utjecaja dubinskih i neprimjetljivih procesa na njega.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s