Vizija o dva čovjeka


Pogledao sam duboko u sebe
U maglu bacio sve izvanjsko
Na dahu unutrašnje tišine
Iz beskrajnog ništavila bitka
Poslana mi je suptilna vijest
Vizija o dvije ljudske duše
Jedna blagoslovljena i snažna
Druga uvenula i potisnuta
Prva je ono za što smo suđeni
Da iz vitalnog pupoljka života
Cvatemo, sazrijevamo u smisao
Starimo i napajamo se čudom
Postajemo bogatiji vizijama
Ne robovi odvojenosti i besmisla
Već zajedništva sa ovim svijetom
No uto se ukazala i druga slika
Kao srdžba starozavijetnog Boga
Opomena za neoprezne i naivne
Propast mi je prikazana tada
Slika čovjeka koji stari i propada
Odvaja se i guši u beskorisnom
Pupoljak koji uništva rani mraz
Ništa se ne rađa, ništa ne klija
Vijest je ta došla kao upozorenje
I kao najveća nada za sve nas
Što čovjek može biti u potenciji
A što u smežuranoj degradaciji
Kako ćemo kročiti dalje?
Neoprezno, maljem lomiti svijet?
Ili se okrenutki ka nutrini i slušati?
Hoćemo li iz pupoljka postati cvijet?
Ili ćemo postati nagrde prirode?
Nešto što nije ni mlado ni staro
Nešto što ne može ni dati ni primiti
Došlo je vrijeme za oprezne
Koji će osjećati svijet i sebe u njemu
Razumjeti ga u potpunosti
A ne ga savijati pod svoju volju
Ne ga nagrđivati i prkositi mu
Već živjeti u centru
Vječnih zakona sklada




Objavio

budnium

Analiza svakodnevnog života i utjecaja dubinskih i neprimjetljivih procesa na njega.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s