Vjetrovi promjene

Kaos uvijek ima dva lice, jedno uništenja i drugo ponovnog rođenja
On je potencijal, nada, nedefinirano stanje koje ima moć stvaranja
Umjetnici crpe svoju snagu iz tog primordijalnog bazena zamršenosti

Virus se uvukao u svaku poru naše realnosti i prožeo nas neizvjesnošću
U meni su se razvila dva vjetra, jedan vuče ka sigurnoj luci drugi na pučinu
Koliko god želio rutinu i stari život, toliko želim i uzbuđenje promjene

Nagon za stabilnošću, sigurnošću, postepenim mirnim umiranjem
U suštoj suprotnosti sa tihim vjetrićem koji osnažuje i obećava novinu
Šapće riječi destrukcije: ”neka se sve uruši, nije vrijedilo pišljivog boba”

Napokon razumijem svoje starije sugrađane i njihov napon sulude nade
Nakon one duge krize rata, propadanja ideala, rađanja boga Kaosa
Urušio je staru gnjilu kuću i ponudio toliko toga novoga i nedirnutoga

Naivno je nadati se u neko poboljšanje sveukupnog ljudskog dostojanstva
Ono će uvijek biti u krizi, njegov temelj je borba u blatu a ne ideal čistoće
Nada proizlazi iz ushićenja pred bacanjem kocaka, brojevi plešu, smiju se

Moža postoji vrsta ljudi koja je u svakom trenutku spremna prihvatit kraj
Progurava suludu potreba za vječnom promjenom, agonijom stalne izmjene
Ako je tako, onda je u ljudskom rodu neizbježan sukob, rat dvaju vjetrova