Seduloque tutare adversus

Vrijeme liječi sve rane a historija ih koristi da bi okrenula vodu na svoj mlin.

Danas više no ikada živimo u dobu glorificiranja velikih djela i poznatih uz koje se ta ista vežu. Bio to Kanye West ili Sartre, Ke$ha ili Papa Franjo, uz pomoć apsolutne medijske pokrivenosti, tehnoloških napredaka i slobode govora, svaki čovjek je više nego dobro upoznat sa velikim igračima današnjice. Nije bez razloga Lao Tzu izjavio u najširem i najdubljem djelu ikad napisanom da u lošem društvu vlada manija za velikanima te da se iz tog pretjerivanja rađa bespomoćnost kod ostalih pojedinaca koji su osuđeni na ulogu pijuna u najboljem slučaju.


Ono što u doba opijenosti zaboravljamo da vrijeme i naša daljina od slavljenih idola navlači debele zastore ispred naše spoznaje i svijesti. Jednostavno ne možemo vidjeti kroz idolopoklonstvo, možda ne želimo narušiti tu savršenu sliku u ovom nesavršenom svijetu? Kako god bilo, određeni odmak onemogućuje nam da spoznamo kako su nastala velika djela, koji su motivi iza njihovog kreatora. Isto tako ne možemo zaviri u umove velikana, što neminovno vodi u pretjerivanje i ekstremne promjene u odnosu fanova, koji se jednu godinu bacaju pred noge svoj poluboga a već slijedeće ga ocrnjuju u časopisima i klevetaju među prijateljima.


Veličanje idola urodilo je upravo onim što je Lao Tze vješto učio, svjedočimo impotenciji upravo onih koji su trebali biti potencijalni uzori novim generacijama. Razlog je što ljudi više ne žive jedni među drugima, distorzirana vizija kroz oko kamere prevladalo je i stvorilo virtualnu realnost. Iako Hollywood kroji viziju svijeta kroz filmove već 70 godina, proširenost i brzina interneta i pametnih telefona obuhvatili su većinu populacije i po prvi put omogućili potpunu vlast. Ono što Hitler nije uspio sa svojim totalitarističkim programima definitivno je uspio Google. Ali da se ne bacamo u teorije zavjere, vratimo se idolima i njihovim djelima.


Kriza kao što je ova kroz koju prolazimo u kazala je da internetom kruži izobilje dezinformacija, kako ne očekivati rastuću paranoju među populacijom, nikad nismo imali više medija a nikad nismo bili zbunjeniji. Ono što definitivno pali je introspekcija.

“Ja sam čovjek, ništa što je ljudsko strano meni nije.”

Terencije

Ne vjerujem u tuđe interpretacije, previše sam se načitao povijesti da bih joj pridodavao ikakvu objektivnu istinu, možda pragmatičnu istinu, korisna definitivno može biti, ali što je to ne postavlja u kontradiktornu poziciju, ne proždire li sama sebe? Nikad nisam bio fan pretjeranog kopanja po knjigama, uvijek sam učio iz zbilje, onoga što sam vidio i osjetio. Samoanaliza je najteži proces koji nas konstantno stavlja pred svoje nedostatke, iz sukoba sa istima rađa se svijest i osjećaj moći.


Onaj tko kopa puno po svojem umu shvatit će da nije tolik različit ili različita od ostalih. Nitko od nas nije pao sa Marsa, slični konteksti rađaju slična ponašanja. Motivi koji se kriju iza stvaranja, bogatstva, uspona do slave uopće nisu ono što mislimo da jesu, gotovo je pravilo da ima se pripisuju krivi razozi. Koliko sam samo puta pažljivo anaizirao svoje omiljene glazbenike da bih na kraju shvatio da je okida za njihovu kreativnost ustvari neki veliki problem koji su imali. Slava bi obično bila nešto potpuno deseto od onoga što bi nam se prezentiralo u stručno izrezanim i uljepšanim video klipovima koje bi konzumirali kroz medije. Nitko ne govori o životu na cesti, u smrdljivom autobusu, o grabljivim menadžerima, ovisnostima o drogi. Gledat ćemo na sve to kao na anomaliju u životu poznatih no to je sastavni dio.
Baš kao što je i bol koja je okidač za mnoge umjetnike da se počnu uspinjati na ljestvici.


Neminovno sam si postavio pitanje, nakon što sam cijelo djetinjstvo želio biti poznati stvaratelj – Želiš li to stvarno? Želiš li taj kamen staviti na svoja i leđa svih oko tebe? Drago mi je da živim u disfunkcionalnom društvu koje nije zainteresirano za ništa pa mi se dječački snovi nisu ostvarili niti će se ikad ostvariti. U međuvremenu sam se otrijeznio, umudrio i oboružao arsenalom metoda psihološke analize koje koristima na sve i svašta. Skeptičan sam prema ljudima a pogotovo idejama, one su najgore. Te lebdeće kreature često izgube svoj korijen u vremenu, ljudima, institucijama u kojima su nastala i progone nas u modernom dobu. Ne možemo ih postaviti u odgovarajuće okvire jer ne znamo njihovu geneologiju.


Dobar bi i zanimljiv život bio onaj vođen skepsom. Novac će otići, mladost će se smežurati, država će propasti ali jednoga će uvijek biti – zablude protiv koje se možemo boriti.






Objavio

budnium

Analiza svakodnevnog života i utjecaja dubinskih i neprimjetljivih procesa na njega.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s