Kako pretjerivanje uništava potencijalno sjeme istine u teorijama zavjere

Za razliku od većine modernih ljudi moj grijeh nije bio iracionalnost nego pretjerano dogmatično osiromašenje zbilje oko mene. Nisam si dopuštao nerealne scenarije koji su bili insinuirani u mnogim teorijama zavjere. Smatrao sam takve fantazije ispraznim manifestacijama needuciranog i nedisciplinairanog uma. Možda ima neke logike u mom dogmatizmu, u svijetu koje je progresivno sve apstraktniji (virtualne realnosti interneta, mnoge nove teorije u fizici, kompleksne geopolitičke situacije, itd.) malom čovjeku je potrebno nešto konkretno, komad stvarne crne zemlje ispunjene crvima i obrasle zelenom travom da može stajati kako su stajali njegovi daleko jednostavniji i staloženiji predci. Pravi put je uvijek u sredini, krajnosti su uvijek put u psihološke probleme koji nadalje neminovno vode u eksternalne opasnosti. Moj osobni dogmatizam bio je mehanizam obrane protiv vlastite prirode koja po ničemu nije rezonirala sa ograničenjima. Smatram, gotovo sa potpunom sigurnošću da sam intuitivni tip osobe. Konkretni podaci mi nisu od interesa, zanimaju me generalne ideje, emocije, psiha, u krajnosti i mistika, magija te ”nadnaravno”. Vlastita inklinacija ka apsotrakcijama me stavila u čudnu poziciju samokontradikcije.

Kompenzacija ili čak enantriodomia se u meni manifestirala tako da je stvorila dogmatični mentalitet koji odbija preostali dio osobnosti.

enantiodromia – tendencija stvari da se mijenjaju u svoje suprotnosti, posebno kao pretpostavljeni vladajući princip prirodnih ciklusa i psihološkog razvoja.

Potpuno sa svjesan da mnogi ljudi nemaju tu kočnicu koja će zaustavljati svaku iracionalnost i analizirati je dok je potpuno ne razoruža. Teoretičari zavjere su jedno od tih ljudi. Smatram da gotovo svi iz te skupine imaju do određene razine predominantu intuitivnu i emocionalnu psihološku konfiguraciju. Mnogi od njih su razvili psihoze i ostale psihološke probleme, te situacije ih u ekstremnijim slučajevima čine nerazumljivima za ostatak ”zdrave” populacije.

Generalno se na teoretičare zavjere gleda kao na luđake koji nisu vrijedni ničega nego runde ismijavanja. Ja samatram da je ovaj stav intelekutalno lijen i površan. Teoretičari su ono što bih nazvao intuitivni ekstremisti. Toliko su apstraktni da barataju sa mitološkim elementima, neki od njih zvuče kao moderni biblijski proroci. Mojsije je svjedočio gorućem grmu, David Icke je svjedočio međunarodnoj reptilskoj zavjeri. Moderni racionalni čovjek odbacuje i jedne i druge.

Stvar sa biblijskim procjenama i procjenama teoretičara zavjera je to da su one istine izraziro niske rezolucije, može se reći izrazito neprecizne istine. Takve istine iz svog uma izbacuju intuitivne osobnosti. I sam sam takav, ne zanimaju me podaci, ono što osjećam u dubini sebe je za mene istina. Ista je stvar sa Davidom Ickeom i stotinama drugih, oni izbaciju istinu koja je zbog njihove vlastite osobnosti skrivena u čudnim slikama i još čudnijim teorijama.

Zašto bi globalna zavjera bila vođena reptilima. Možda je to pretjerivanje? Možda Icke osjeća da svijet vodi elita koja je toliko dehumanizirana, toliko vođena motivima stranim svakodnevnom čovjeku da ih ne može svrstavati pod ljudski rod. Zbog svoje osobne zablude ili bolesti, istina koju govori zamućena je i pred nas izlazi u ruhu vrijednom ismijavanja.

Promatrajući mnoge druge zavjere uočavam isti obrazac. Istina je uvijek negdje u blizini, ali okvir u kojem ju prezentiraju ti visoko intuitivni pojedinci nije bliska svakodevnom konkretnom čovjeku koji ima ženu, djecu, posao od 7 do 3 i račune za struju. U konačnici takve istine nisu praktične niti korisne, ne mogu se jesti niti piti, mnogi ih odbacuju jer ne pripadaju u svakodnevni okvir normalnosti. Teoretičari zavjere si ne mogu pomoći, oni jesu svoje vlastite teorije, to je njihov okvir, ideologija, religija.

Uzmimo Flat Earthere, jedne od najprominentnijih teoretičara zavjere. Oni smatraju da je zemlja ravna ploča, da nas moderna institucija znanosti obmanjuje i dominira, probljava iz tko zna kojeg razloga. Ok, sama ideja da je zemlja ravna ploča je van svih granica razuma i znanosti, ali zastanimo na sekundu, ima možda neke istine u tom. Definitivno nema istine u ravnini zemlje, ali ti isti Flat Eartheri su otvorili problem dogmatičnosti znanosi. Onako kako su ateisti kao što su Christopher Hitchens, Dawkins i mnogi drugi sabotirali kršćanstvo tako sada Flat Eartheri potkopavaju autoritet moderne znanosti. Osobno smatram da moderna znanost odavno prekoračila granicu dogme, postala je tiranična i opasna za ljudsku dobrobit, nadalje postala je oruđe kapitalizma i konzumerizma. Ne radi se tu više o znanju niti oslobođenju čovjeka, nešto drugo je posrijedi. Flat Earth je dakle nešto što je krivo i ispravno, suprotnosti su sadržane u istoj stvari. Problem leži, kao i u prijašnjem primjeru u načinu na koji se prezentira istina, zakamuflirana je u suludu ideju ravne zemlje.

Iracionalne ideje okreću najviše glava, možda je oblik u kojem se teorije zavjere prezentiraju široj populaciji veoma bitan. Nitko neće čitati 200 stranica o dogmatičnosti znanosti, dovoljno je konzumirati ideju ravne zemlje. Čovjekova psiha konzumira iracionalnost sa slasti. Kratke i jasne poruke su najsubverzivije jer efektivno udaraju tamo gdje razum ne može, ravno u nesvjesne domene uma, u iracionalne strahove, intuitivne apstraktne misli, relgijske slike, snove.

Smatram da teorije zavjere imaju svoje smješno obličje jer nas tako najlakše razoružaju. Kada netko ide sa nama raspravljati kroz prizmu razuma, provjerenih podataka, logike, onda dižemo gard i ne pokazujemo pravo lice, igramo igru koju nam protivnik nameće. Kada dođu teorietičari zavjere svi ih ismijemo, odbacimo, ali u pozadini uma, duboko iza očiju posijano je sjeme sumnje, koliko gad raspravljali i racionalizirali, sjeme raste, bubri i eventualni klija. Takva je moć slika koje nam nude teoretičari zavjera, nisu toliko udaljeni od svetaca i čuda kojim su svjedočili ili koja su činili. Što sam stariji to manje odbacujem svoju intuitivnu prirodu, sve manje imam vjere da je čovjek racionalno biće. Racionalnost je hir vremena u kojem živimo, mi smo i dalje velikim djelom naši predci koji su plesali na razmeđi koja dijeli fantaziju i realnost.

Što više odbacujemo dio sebe koji živi u fantazijama i nadnaravnim slikama to ojačavamo taj dio, on buja ispod površine nasilno navučene maske racionalnosti. Možda se u tome i manifestira tiranija znanosti, u onemogućavanju da se izrazimo u potpunosti. Znanost je ta koja pobija teorije zavjere, baš onako kako je crkva pobijala krivovjerje. Istina je uvijek tu negdje, krhka i tanka nit koja se provlači kroz robusne misaone sustave znanstvenog autoriteta i iskrivljenih čudnih vizija teoretičara zavjera.

Objavio

budnium

Analiza svakodnevnog života i utjecaja dubinskih i neprimjetljivih procesa na njega.

3 misli o “Kako pretjerivanje uništava potencijalno sjeme istine u teorijama zavjere”

  1. Pozdrav

    “Što sam stariji to manje odbacujem svoju intuitivnu prirodu, sve manje imam vjere da je čovjek racionalno biće. Racionalnost je hir vremena u kojem živimo, mi smo i dalje velikim djelom naši predci koji su plesali na razmeđi koja dijeli fantaziju i realnost”

    Zvuči kao razočarenje. Nekakvo diluzioniranje.

    Znanost je prvenstveno fantazija koju upornim utucavanjem brojeva utučemo u pojam realnosti. Dok neka druga fantazija ne pomuti tu računicu i zbroji neku novu realnost.
    Čovjek nije racionalno biće. Nije tako programiran. Emocije ga pokreću, vode i drže na putu od njegovog samog početka.Razum (racio) ima funkciju sidriranja. Us.jeravanja Dakle derogiranje emocije (iracionalnog dijela) kao manje vrijednog je suludo. Uzdizanje racija kao ideala besmisleno.Jedno bez drugog smisla nema.To je koncept koji sam po sebi spada u kategoriju tih ” teorija zavjere”.
    Svijet pokreću ideje. Ideje dolaze od intuicije. Bili mi svjesni tog ili ne. Podsvijesti koja neumorno radi i konstantno nudi rješenja za probleme s kojima se susrećemo.
    Svaka ideja je fantazija dok je racio gurnut iraciom ne pretvori u stvarnost.

    Odličan tekst.

    Liked by 1 person

    1. Suludo je diskriminirati funkcije ljudske psihe, cjeniti ratio povrh svega ostaloga ali opet vidimo takvu tendenciju posvuda, pogotovo u zatvorenim sustavima kao što je moderna institucija znanosti. Istaknuti dio je napisan fatalistički ali to nije bila moja namjera. Čovjek je prožet raznim instinktima, bez njih bi bili slijepi i vjerovatno već zamjenjeni računalima.
      Hvala na komentaru!

      Liked by 1 person

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s