Karantenska pretjerivanja III

Živim u internetu, sve je moguće i promjena je već tu
Bljeskovi motivacije koji nestaju u sekundi, rađaju se frustracije
Pokušavam živjeti ali ne znam kako, ekran mi olakšava dvojbe
Što sam sve mogao biti? Nije važno, pustio sam korijenje navike
Listam stotine stranica kao emocionalna i mentalna stanja
Youtube kao stočni sajam jeftinog mesa, fast food filozofije
Konzumiram, zgrćem podatke u mješinu što pušta kroz rupe
Ništa ne ostaje, osim vječne plitkoće, nemira, iritacije, gladi
Instant gratifikacije za narkomana, nova znanja bez primjene
O sebi ne shvaćam ništa, tko sam, jesam li uopće rođen
Tko je moja majka, moj smisao, zašto sam uopće ovdje?
Država, domovina, zemlja, zastava, što to meni znači?
Mene ovako i onako nema, ja sam duh nošen iluzijama
Što meni znači povijest i moje mjesto u njenom carstvu?
Ono što za mene postoji je ovaj trenutak i ovaj ekran
Vlada kriza i opće razočaranje, vladaju psihoze i strah
Što to meni znači, ja sam samo nešto prolazno, nepostojano
Vjesti bujaju internetom, sve je moguće, kraj i preporod
Katastrofa našeg doba, obezvrijeđena, relativizirana
Istina slomljena, nadglasana tisućama praznih glasova
Riječi koje lebde, snimljene, uvježbane, odvojene od glave
Odvojene od čovjeka, rođene od skrivenih motiva, otrovne
Tko mi drži glavu na ramenima? Iluminati, Lidl ili Bog?
Nije li odgovor suvišan? Istina je i onako trajno otkazana
Covid-19 je tako ništavna kategorija, kao i riječ Hrvat
Kao i riječ karijera, SAD, sloboda, krumpir, zdravlje, smrt
Sve mi se zamutilo, smučkalo, u jednu odbojnu kajganu
Repetativnost postalo je pravilo, vječne vježbe uzaludnosti
Osuđen sam na neurotično ponavljanje obrazaca ponašanja
Ciklične autistične kretnje insekta koji je pao u posudu
Posuda visokog oboda, iz nje se ne vidi nebo niti zemlja
Okružena je ekranima, idejama, promašenim predikcijama
Vječno čekanje nečega, vjera u ništa osim u ono što nije
Neprekidna uronjenost u kolektivnost virtualnog
Duše odvojene od tijela, riječi od usta, lica od glava
Tijela su nam umorna od ispušnih plinova i cementa
Mučnina i pritisak iza očiju, stalni umor i višak energije
Trčim punim šprintom ali sjedim na mjestu vezan za stolicu
Gutam hranu, pretvara se u energiju, energija u emociju
Mržnja okrenuta na unutra, protiv sebe, samoagresija
Šaka što teži samo prema licu onoga tko je upravlja
Pritisak koji nikad ne popušta, samo se množi
Slabost koja me ne napušta samo crpi
Mlado meso što propada
Mladi um što ne traži
U bezizlaznom dobu
Rezignacija




Objavio

budnium

Analiza svakodnevnog života i utjecaja dubinskih i neprimjetljivih procesa na njega.

Jedna misao o “Karantenska pretjerivanja III”

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s