Ima li druženje za mlade Hrvate ikakvog smisla?

Kada padnu svi konteksti druženja, one spone koje najviše bodu modernog čovjeka u ponos, onda imamo jedno zabrinjavajuće stanje. Nekoć smo bili izrazito vezani kontekstom. Počinjemo razgovor sa susjedom koji nam je prodao pet kila brašna iz svog mlina, oboje moramo poštovati neke odrednice i pravila ako želimo nastaviti obostrano korisne odnose (prodaja i kupovina brašna). Razgovor ili potencijalno druženje će biti prožeto spomenutim kontekstom. Korisnost je redukcija tog odnosa, ali upravo ta redukcija nam otkriva temelj ljudskih odnosa. Ako nećemo korisiti riječ ”korist” možemo upotrijebiti i ”društvena, ekonomska simbioza”. Gustoća konteksta koji prožima razgovore i druženje korelira sa blizinom življenja ali i u ovom pogledu vidimo nepravilnosti. Živite recimo u Zagrebu ili Rijeci, stanujete u velikoj zgradi, svi znamo da je vrlo velika mogućnost da ne znate ljude na svojem katu kamoli u ostatku zgrade, interakcije ostaju na dobaro jutro. Manjak interakcije proizlazi iz manjka konteksta koji vas povezuje. Moderno doba je efektivno kroz nekoliko generacija uklonilo kontekst koji je povezivao pojedince, samim time i njihove interakcije. Ljudi počinju upisivati opskurne tečajeve i aktivnosti samo da se mogu povezati sa sugrađanima na neki način, kontekst se pokazao kao presudan kada se radi o inteakcijama.

Analizirajući većinu interakcija sa svojim vršnjacima došao sam do zabrinjavajućeg zaključka – razgovori koji vodimo su razriješeni konteksta koji bi modulirao te interakcije. Što nam preostaje kada više nemamo niti ”koristi” niti ostalih poveznica? Razgovori postaju sami sebi svrha, što nadalje aludira da moraju biti visoke kvalitete da kompenziraju manjak konteksta u kojem nastaju. Jednostavno napisano, kada si baš nikako ne koristimo pokušajmo si koristitit na nekoj apstraktnoj intelektualnoj razini. Nažalost, razgovori su za većinu Hrvata trošenje svog i tuđeg vremena. Pogotovo muškarci kroz razgovora pokušavaju nametnuti svoj status sugovorniku, što nadalje još dodatno degradira inicijalni motiv za početak razgovora. Zašto se uopće družiti sa nekim tko vam nema što ponuditi? Ne prodaje vam brašno a bome vam ne pomaže niti svježinom svoje perspektive.

Tužno je što u ekonomski rasturenim zemljama ljudi nemaju što ponuditi jedni drugima osim svoje težine. Upravo je težina ono što definira 80% razgovora između mladih Hrvata. Žaljenje, kritika autoriteta (šef, roditelj itd.) nemogućnost ili sama neusmjerena frustracija, to je nešto što se u većini razgovora nudi svojem sugovorniku. Problem nije što smo moralno korumpirani ili išta u tom razredu problema, ne posjedujemo kontekst koji bi nas vezao i usmjeravao naše razgovore u smislenom smjeru. Dominacija nad sugovornikom je druga odrednica hrvatskih razgovora, pogotovo kod muškaraca. U nerazvijenim zemljama koje su tranzicionirale poprilično loše u tržišni kapitalizam vidim jednu tendenciju da se muškarci međusobno kanibaliziraju, nemaju niti zajedničke ciljeve, niti slične probleme. Kontekst se istanjio u našoj zemlji primarno jer smo se svi moralili raseliti iz svojih rodnih gradova ili sela, smješani smo nekoherentno i u takvoj situaciji kontekst je gotovo nemogu stvoriti.

Tinder, Facebook, Instagram i mnogi ostali su pokušaj da se stvori kontekst, dogodilo se kako svi znamo potpuno suprotno, još loše krvi među pojedincima. Razlog neuspješnosti društvenih mreža da budu društvene je što omogućuju lažiranje svoje persone nizom suptilnih asocijacija. Svi mogu izgledati bogati na Instagramu slikajući se kraj tuđeg auta ili u skopom restoranu na koji su dali zadnjih 500 kn. Razlika između umjetnog i pravog kontekst je kao razlika između pornografije i seksa sa pravom ženom / muškarcem.

Bazirao sam se primarno na razgovoru kao na osnovnoj jedinici međuljudskih odnosa jer najviše odražavaju naše živote ali i nešto puno dublje, živote naše kulture. Razgovori ispunjeni kontekstom imaju ritualističku funkciju ( razgovor koji stoji kao simbol ili referenca na kontekst u kojem se nalazi a ne kao svrha sama po sebi). Oduzimanjem poveznice sa konkretnim svijetom degradirali smo razgovore na kategoriju koja stoji sama za sebe. U toj kategoriji razgovor mora biti alfa i omega interakcije, što nadalje aludira da mora vršiti funkciju stvaranja konteksta. Smatram da razgovori između mladih Hrvata ne stvaraju kontekst (sudionici razogovora se ne obogaćuju međusobno).

Razlog za ovu pojavu leži u atavističkom stavu da smo i daje u visoko kontekstualnoj situaciji, istina je da smo daleko od toga. Jednostavnije rečeno – razgovaramo prazne razgovore bez mesa, grizemo samo kosti što bi itekako bilo dopustivo kada bi se ti isti referencirali na kontekst koji nas povezuje, ali on nedostaje. Sada imamo situaciju da si međusobno trošimo vrijeme razgovrajući o ničemu, u isto vrijeme nas ne povezuje nište na konkretnom polju postojanja. Razgovori su postali istinski beskorisni za čovjeka, mnogi mladi su to već odavno podsvijesno uočili, ali ne i verbalizirali. Ovo je naravno generalizacija i treba se uzimati kao opća teorija, po ničemu ne tvrdim da je razgovor kao kategorija nestao, mnogi su još uvijek vezani društvenim, ekonomskim, ljubavnim i raznim kontekstima, referenciram se na rastuću tendenciju vođenja beskorisnih razgovora među mlađim generacijama.

Ako se želimo nastaviti družiti u ovom beskontekstualnom svijetu liberalnog kapitalizma prožetom nizom ekonomskih kriza morat ćemo se svi više potruditi da podignemo druženja na višu razinu. Gotovi su dani kada možemo pozvati nekoga na kavu i pričati toj istoj osobi dva sata apsolutno ništa. Problemi na koje smo naišli kao zemlja i dio zapaodnog svijeta nametnulo nam je ogromnu odgovornost da komuniciramo bogatije. Svako druženje mora imati poantu, mora biti strukturirano da obje osobe odšetaju sa sastanka obogaćeno a ne pokunjeno. Vrijeme je za izvući glavu iz guzice i pripremati razgovore kao eseje, više razgovarati sa sobom, formulirati koherentne misli, kompleksne situacije umijećem govora pojednostavljivati. Došlo je vrijeme da se prestanemo zavaravati da su ljudske interakcije tu samo da bi se potrošilo vrijeme ili ćemo potpuno tranzicionirati u društvo koje se prestalo družiti jer si nije imalo što ponuditi.

Objavio

budnium

Analiza svakodnevnog života i utjecaja dubinskih i neprimjetljivih procesa na njega.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s