Povećanje samosvijesti i teret koji dolazi sa tim. Probuditi se ili nastaviti spavati?

The most merciful thing in the world, I think, is the inability of the human mind to correlate all its contents. We live on a placid island of ignorance in the midst of black seas of infinity, and it was not meant that we should voyage far. The sciences, each straining in its own direction, have hitherto harmed us little; but some day the piecing together of dissociated knowledge will open up such terrifying vistas of reality, and of our frightful position therein, that we shall either go mad from the revelation or flee from the deadly light into the peace and safety of a new dark age.

H. P. Lovecraft / The Call of Cthulhu / 1928.

Rijetko tko će proći nezahvaćen turbulencijama kroz koje prolazimo u zadnje vrijeme. Svijetu je bio nerealan i prije virusa, sada je izgubio posljednje trunke stabilnosti i smisla. Koji god aspekt zbilje odaberemo i analiziramo. ne možemo ne vidjesti da je mutirao i postao razriješen normalnih ograničenja. Teorije zavjere, korumpirane farmaceutske industrije lobiraju i dilaju neprovjerena cjepiva poput kartela. SAD je potpuno tranzicionirao u domenu nerealnoga, po prvi puta vidimo alt right vikinga u zgradi Capitola. Pokojni Jeffrey Epstein i njegova kabala nevjerojatno moćnih pedofila vlada prvom zemljom svijeta. Kina uvodi distopijske kontrole populacije, društveni kreditni sustav, i ne zaboravimo, naoružava se za ekspanziju. Nitko stvarno ne može reći kamo tehnologija ide, da li će nam Neuralink Elona Muska ugraditi čipove u mozak kroz koje desetljeće. Ne možemo predvidjeti koja je sudbina Europe, kamoli Hrvatske. Netko tko je upućen u zbivanja vidi da je budućnost došla brže nego što smo mislili. Orvelijanske predikcije postale su saoostvarujuće proročanstva, našli smo se bez skloništa u sredini nuklearne eksplozije informacija i potencijala.


Postavlja se pitanje, zašto vidimo što vidimo i zašto do sada nismo vidjeli sve što sada vidimo? Jedna riječ, Internet. Gutenbergov tiskarski stroj je mala inovacija u usporedbi sa internetom, iako bez prve nebi bila moguća druga. Oba tehnološka skoka su dovela do svojevrsne revolucije u načinu kako stječemo znanje i samim time je neminovno došlo i do proširenja svijesti cijelog Europskog kontinenta i šire. Internet je spojio svijet kako ga niti jedna knjiga, ideologija ili religija nije mogla. Na vidjelo su po prvi put izašli mehanizmi koju su očima običnog čovjeka bili skriveni. Samo nas ekran laptopa dijeli od toga da svjedočimo razgovoru prominentnih znanstvenika na bilo koju temu. Regionalni identiteti se iz tog razloga brišu i sve prekriva isti veo, jedan klinac iz zabačenog sela u Ukrajini može slušati što Joe Rogan ima reći o kompozitnim lukovima ili politici. Postavlja se pitanje želimo li znati? Da li je biti do te razine svjesan dobro?


Napraviti ćemo neočekivani zaokret u tekstu, preseliti ćemo se iz svjetske pozornice u unutrašnji život pojedinca. Kao netko tko se smatra pojedincem, imam najviše prava pričati o sebi, tj. analizirati sebe i iz te introspekcije izvlačiti zaključke.

Izolacija u kojoj smo se našli, pomanjkanje aktivnosti, sadržaja, posla, izložila je mnoge informacijskoj bulimiji. Prejedanje, pa povraćanje, sa neminovnim suženjem svijesti kao posljedicom kaosa koji nam je nabujao u glavi nakon što su nas izbombardirali sa potresima, virusima te standardnom dozom hrvatske korupcije.

Znati nešto nije isto što i biti svjesan, ovdje vidimo dvije poprilično različite, ali ne i oprečne kategorije. Smatram da je znanje poput hrane koju konzumiramo da dobijemo energiju, koju onda dalje ulažemo u druge stvari. Svijest uopće nema element unosa u sebe, ona je tu gdje je, može se aktivirati ali je ne možemo unositi u sebe. Prejedanje informacijama slično je prejedanju hranom, oboje izaziva prezasičenje, šokira organizam te onemogućuje normalno funkcioniranje bića. Svijest je, po mojem viđenu, sličnija perceptivnom organu nego bitu informacija. Biti svjesan nečega je kao imati još jedno osjetilo koje nadalje percipira i obrađuje daleko više informacija nego što ih možemo unesti konzumacijom. Informacije koje dobivamo, recimo meditacijom, biti će trodimenzionalne, dok nova vijest koju smo pročitali sa Dnevno Hr. ima samo jednu dimenziju.


Nedavno, nakon svojeg 29. rođendana, odlučio sam intenzivnije prakticirati meditaciju i vježbe disanja. Već sam pisao o ovim praksama u prijašnjim tekstovima, tako da neću ulaziti u specifičnosti onoga što radim, ali za ovaj tekst je važan aspekt svijesti. Svijest koja proizlazi iz prakse meditacije je poput oka koje nije usmjereno na van (ono ne kupi elemente zbilje oko nas u obliku informacija) već na unutra.

Osvješčivati stanje u kojemu se nalazimo kroz meditaciju kompletnije je od učenja o sebi iz knjiga, ona otvara zatvorena vrata psihe i otpušta nesvjesne sadržaje u svijest. Tako sam se ja, nakon hiatusa od par tjedana, vratio meditaciji i vježbama disanja intenzivnije nego prije, te sam uočio da se na moje cijelo biće spustila težina koju racionalnin rasuđivanjem nisam mogao osvjestiti niti shvatiti. Radi se o kompletnom paketu psihološke i fiziološke patnje koju mi je uzrokovalo stanje koje je počelo širenjem virusa po Europi. Ne želim reducirati uzroke te patnje samo na virus, svijet, pogotovo onaj u Hrvatskoj bio je i prije daleko od idealnoga. Nije bit ovog teksta da vam se žalim da mi je teško, već da razjasnim vezu informacija, svijesti i djelovanja.


Shvatio sam da mi je organizam oslabio, bolje reći volja, da mi je generalno stanje cijelog bića izgubilo na intenzitetu i na njega se nakačilo puno parazita. Tako je to gotovo uvijek, kako u prirodi tako i u čovjeku, oslabljeli organizam biti će podložan bolestima, parazitima, predatorima. Intenziviranje prakse meditacije mi je omogućilo da vidim da mi se mentalno stane poprilično degradiralo te da u tom stanju um često uzima prečace i neminovno zapinje u slijepim ulicama i stranputicama. U prijašnjim meditacijama, tijekom 2019. godine, kada sam imao jednu od najboljih godina u životu, često bih shvatio da postoji određena anomalija unutar mene, poput nedefiniranog šuma emocija i energije, možemo ga nazvati kaosom. Meditacijom bih uspio organizirati kaos i vratiti unutrašnju stabilnost. Mogu sa sigurnošću ustvrditi, barem za početak, da postoje dva stanja – anomalija te stanje stabilnosti. Sa nekoliko meditacija, koje sam prakticirao u zadnje vrijeme, ne mogu više pronaći tu prijašnju stabilnost. Osjećaj je nestao, poput drvene strukture koja je bila građena u brončano doba, ništa nije ostalo osim nekoliko čavala. Balans, koji je prije bio početna točka, ili prostor odvojen od anomalija koje sam mogao sređivati meditacijom zamijenjen je novim stanjem, kojega je teško definirati. Zaključio sam da je došlo do velike promjene u dubini mog bića, nećega što se ne može nužno racionalizirati, ali može se empirijski spoznati kao promjena od standardnog obrasca.


Godina 2019. je radikalno drugačije izgledala od 2020., možda sam meditacijom i disanjem želio vratiti izgubljenu stabilnost te vratiti mir koji sam imao. Inicijalno očekivanje bilo je nerealno, i opet, kao što sam već opisao u prošlom tekstu, pokušaj eskapizma. Kroz neautentičnu težnju dobio sam autentični odgovor, bolje reći, dozu bolne istine koju moram provariti na više razina. Ne možemo očekivati da ćemo ostati isti unatoč tome da su nam se okoliš, prakse i mogućnsoti radikalno promjenile. Smatram da je stoicizam dobra izlika i racionalizacija, ali da kao filozofija ne stoji. Možemo se iskontrolirati koliko god želimo, ali ako smo u dubini svog bića osjetili promjenu, niti najjača snaga volje neće promjeniti tok rijeke koja je u nama. Čak bi išao toliko daleko da kažem da je čovjek povezan za realnosti oko sebe puno dublje nego što misli da je, pogotovo sa onim realnostima kojih nije svjesan, one imaju najjači utjecaj na njegovu psihu. Kada nam se promjeni okoliš, mijenjamo se i mi, kada prođemo kroz gubitak, dobitak, skok ili pad, mijenjamo se, to je konkretna istina koju se ne može promjeniti. Usmjeravanje oka uma sa fiksacije na vanjsko ka unutarnjem, dolazimo do svijesti o promjeni koja je nastala u nama kao reakcije na vanjske događaje. Istina je prava svijest o trenutnom stanju našeg bića, to je ujedno i najvrijednije znanje, ono koje možemo onda naknadno tražiti u knjigama da si ga dodatno razjasnimo.


Svijest nije bijeg, baš suprotno, ona je doticaj sa istinom. A koja bi to istina trebala biti? Da smo mi ljudi, daleko profinjenija bića nego što mislimo. Imamo mnogo slojeva, samim time i percipiramo ovaj svijet na različite načine na različitim dubinama. Istina je ta, da 2020. ni 2021. nikad neće moći biti 2019., to mi je sada poprilično jasno. Racionalizirao sam cijelu situaciju ali u dubini, moje cijelo biće osjetilo je da je došlo do osobne i globalne promjene, možda najradikalnije od 2.svjetskog rata. Možda se ovo što pišem čini kao nešto što se poprilično podrazumjeva, mlačenje prazne slame, ali mlatim sa razlogom jer želim iz ovog banalnog zaključka izvući još jedanu pouku.


Čovjek je biće koje ima tendenciju da bježi od stvari koje bi mu stvarno pomogle. Pod stvari, mislim ništa drugo nego djelovanje. Kada se razočaramo, bježimo od djelovanja u fantazije ili drogu, meditacija nam ukazuje na pravo stanje stvari, zato bih stanje povišene svijesti stavio u potpunu oprečnost sa ovisnosti. Nije ni čudo zašto se toliko ljudi odluči na bijeg, današnji svijet je pun zabave i distrakcija, ta kompleksa mašinerija je sagrađena na ljudskoj potrebi da pobjegne od sebe, a uvjeravam vas, čovjek nikad nije bio u jadnijem psihološkom stanju nego danas. Mijenjati zbilju oko sebe znači neminovno mijenjati sebe, u nama se neprestano zrcali promjena koja nas okružuje. Osvjestiti unutrašnje stanje znači pravilno se postaviti prema vanjskom svijetu.

Meditacija je također djelovanje, aktivni proces pobuđivanja svijesti u svrhu introspekcije. Ta introspekcija mi je ukazala da ja, a vjerujem da je to stvar i sa ostatkom čovječanstva, pod velikim pritiskom bježim u iluzije. Ego se pokušava zaštititi od štete koja je počinjena nad cjelokupnim bićem. Ego nesvjesno kreira svoje priče, opravdanja i racionalizacije, sve u nadi da se zaštitit od istine. Razlog zašto većina ljudi ima potpuno pomaknuto viđenje zbilje, žive nezdrave živote, štete sebi i drugima, je zato jer su bića vođena primarno egom, koji je naravno, samo igračka dubljih instinkta. Bez ega nebi bili funkcionalni, on je integralni organ psihe, veoma važan, ali sklon preuzimanju dominacije, tu u priču ulijeće svijest, oko koje gleda unutra a ne van. Svijest je ono što vidi onoga tko gleda (ego). Dok smo samo onaj koji gleda, ne vidimo sebe, pa tako previše puta projekciramo unutarnje sadržaje (komplekse, strahove, itd.) na druge. Dok smo u stanju povišene svijesti puno smo osjetljiviji na sebe, zato i puno pažljivije koračamo kroz život. Mnoge vizije vanjskog svijeta koje gradi ego su ustvari projekcirana internalna stanja, konstatno gledamo jedan te isti film, mi smo glumačka postava, režiser i film u jednome.

Meditacija i svijest nisu leptirići, dugine boje, nisu LSD trip, onaj tko to očekuje gorko će se razočarati, bliže su mentalnoj higijeni nego drogi. Zašto toliko ljudi zapne u ovisnosti? Izbjegavanje sebe, sakrivanje, utupljivanje svijesti, oka koje omogućuje da se vidimo u cjelosti. U stanju ovisnosti aktivno izbjegavano suočavanje sa sobom i spuštamo se na razinu akcije i reakcije. Povećanje svijesti nije nužno ugoda niti ljepota, već istina, prvi korak koji je nužan u postizanju poboljšanja. Mnogi od nas će tijekov ove pandemije zabrazditi vođeni vlastitim razumom. Dolaze teška vremena, a u takvim vremenima se najbolje vidi tko nije sagradio dobre temelje ispod sebe (u sebi).


Kao u filmu Matrix, nakon dovoljno osvješćivanja unutarnjih problema i situacija, dobivamo mogućnost da uzmemo plavu ili crvenu pilulu, jedna je blaženo neznanje, hedonizam i prepuštenost na volju iracionalnim elementima vlastite psihe, dok je druga buđenje iz ometenosti eksternalni pojava i uvid u to kako se stvarno osjećamo, kako mislimo, da li smo zaglibili u ovisnosti, besmislene repetitivnosti koje nas degradiraju. Pitanje se postavlja želimo li se istinski poznati? Da li želimo znati u kojem smo stanju usitinu? Pitanje se nadovezuje i na prvi dio teksta, želimo li stvarno znati užasnu istinu iza memetičke fasade koja nam je skrojena (koju samo i sami pomogli krojiti) ili želimo i dalje da nam bude udobno i lijepo.

Probuditi se ili nastaviti spavati?

Objavio

budnium

Analiza svakodnevnog života i utjecaja dubinskih i neprimjetljivih procesa na njega.

2 misli o “Povećanje samosvijesti i teret koji dolazi sa tim. Probuditi se ili nastaviti spavati?”

  1. Jako dobro opisano i napisano. Nažalost ljudi bježe od sebe, jer im je kao tako lakše. U principu da bi čovjek osvijestio sebe treba prihvatiti bol kao komponentu svog osobnog razvoja. Rijetki će prihvatiti bol, a bez boli nema ni svijesti, nema ni razvoja ni fizičke ni duhovne ravnoteže koja mu je potrebna s toga je pogodan za psihološko “driblanje” u kojem mu se nameće tisuće nepotrebnosti u kojima još više gubi sebe. Gubi fokus te se ne razvija već prihvaća tisuće nepotrebnosti kako bi svom egu dao dovoljno hrane samim tim je u raskoraku sa svojom ravnotežom i naravno da postaje samo jedan od mnogih koji želi kao nešto i traga za tim a jedino što mu treba je ravnoteža sa samim sobom i disciplina koja ga u tom održava. 👍

    Liked by 1 person

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s