Glavni razlog zašto ćemo biti bolesniji od naših baka i djedova

Uskrs je, a ja nisam išao kući, ostao sam u gradu gdje studiram. Uz to što nisam išao kući na tradicionalno ubijanje hranom nisam se ni dovoljno dobro opremio prije zatvaranja svih trgovina. Nisam kupio ni šunke ni francuske a ponestalo mi je i mladog luka. Totalna katastrofa je bit gladan na Uskrs. Ali nije me najgore pogodila ni šunka ni francuska već činjenica da si nisam kupio ništa slatko. Kao dva narkomana smo ja i cura išli po gradu u potrazi za otvorenom trgovinom, barem kioskom gdje bi mogli nešto kupiti nešto slatko, makar torticu! Sve je zatvoreno, što je najgore isto je tako i na veliki ponedjeljak. Moram odmah priznati da moja cura nije razlog zašto smo išli u potragu, nego ja. Ja sam kao i mnogi ljudi koje poznajem potpuni ovisnik o šećeru, čokoladi točnije. Ne može me zadovoljiti nikakva jabuka, nikakav napitak, samo čokolada! Cigarete ne pušim, dapače uvijek sam prvi koji će prigovarati ljudima za pušenje, ali istina je da nemam pravo nikoga kritizirati. Ja sam potpuni ovisnik o šećeru! Ovisnost je krenula od malih nogu kada sam prvi puta razvio okus za cijeli spektar čokoladnih proizvoda. Krivnja nije nužno moja već je moj odgoj igrao ključnu ulogu. U mojem kraju se već tradicionalno ljudi ubijaju sa hranom, ne postoji mjera ni biranje što se jede. Roka se sve, ponajviše slatko. Dođite u moj rodni grad i uđite u Lidl, ako ste imalo osvještena osoba zaprepastit ćete se što ljudi kupuju. Na Lidlovoj traci kod blagajne su metri i metri gaziranih napitaka, čokolada i čipseva. Mlad sam i ne mogu točno definirati kada je kataklizma ovakve prehrane počela, mislim da su ljudi u ovim krajevima već tradicionalno voljeli jesti puno. Ne mogu ni sebe odvojiti od spomenutih kupaca, kao što sam rekao i sam djelim njihovu ovisnost. Na vrijeme sam shvatio da je moja ovisnost jaka kao ovisnost o drugim drogama. Konzumiranje šećera direktno utječe na vašu kemiju u mozgu i razinu inzulina u krvi. Ovaj začarani krug najbolje opisuje ovo o čemu govorim.

sugar-addiction

Kao što sam rekao, u mojem kraju se već tradicionalno roka puno hrane. Kada sam pogledao kartu koja prikazuje pojavnost šećerne bolesti u Hrvatskoj, shvatio sam da ono čemu sam svjedočio u Lidlu nije samo moje subjektivno viđenje. Pojas debljine, loše ishrane i dijabetesa pruža se iz mojeg kraja u Slavoniju, koja već tradicionalno predstavlja hrvatsku Meku i Medinu debljine. Dijabetes primarno nastaje od šećera, koji je glavni uzročnik pretilosti. Nakon šećera stupa drugi najgori ugljikohidrat koji možete jesti a to je bijeli kruh. Sve ovo se tradicionalno proždire na kile u mojem kraju.

Zašto? Vrlo je teško dati odgovore na to pitanje, mogu samo ponuditi svoje teorije. Čim sam pogledao kartu mi je postalo jasno da su najsiromašnije i najbrže propadajuće regije ujedno i najbolesnije. Najbrže rastući predjeli  kao što su Zagreb, gradovi oko Zagreba i Dalmacija pokazuju najmanju stopu dijabetesa. Zadar je posebno zdrav jer je zadržao svoju Mediteransku kuhinju i kult dobrog izgledanja na plaži. Apartmani su također izvori zarade zbog kojih ne morate robovati 10 sati na poslu i jesti pekarske proizvode već možete u vrtu organizirati ”gradele” i okrenit koju ribicu. Dakle formula protiv dijabetesa i debljine je: Novac + Vrijeme + Zdrava hrana.

Oko 25,3% muškaraca i oko 34,1% žena u Hrvatskoj se smatra pretilima. Uzroci pretilosti mogu biti višestruki. Ubrzani način života, dostupnost brze i nezdrave hrane, nezdrave životne i prehrambene navike, te sjedilački način života smatraju se vodećim čimbenicima rizika za razvoj preuhranjenosti i pretilosti.  

Acta Med Croatica, 66 (2012) 347-355

Nijedan čovjek nije postao narkoman jer je bio zadovoljan sa svojim životom. Velika nesreća tjera čovjeka u ovisnost, što je nesretniji kraj u kojem živi to je veća mogućnost da će joj se odati. Slični principi vrijede za heroin, travu i šećer, oni nadomještaju nedostajeće elemente koje čovjek želi a ne može dobiti prirodnim putem.

Untitled

No ankete pokazuju da prosječna odrasla osoba jede barem dvije žličice dnevno više od preporučene doze, a mnogo toga dolazi iz šećera skrivenog u prerađenoj hrani. Od šećera ne trunu samo zubi: šećer je, a ne masnoće, kriv za modernu epidemiju pretilosti. Šećer nije samo pun kalorija, nego je štetan budući da mijenja ključne procese i razine hormona u tijelu, a nove studije sugeriraju da šećer stvara ovisnost.To je poseban problem u osoba koje pate od dijabetesa. Tijelo postaje otporno na inzulin ili, u slučaju dijabetesa tipa 1, uopće ne proizvodi inzulin. Bez inzulina šećer ostaje u krvi, što može izazvati ozbiljne posljedice u cijelom tijelu.

http://www.dijabetes.hr/secer

Promatrajući sebe u svakodnevnom životu primjetio sam jednu fascinantnu stvar. Kada god bih morao raditi nešto što ne želim ili ne volim uvijek bi se morao suplementirati sa šećerom. Uz nelagodu koja proizlazi iz neželjenih djelatnosti u koje sam se morao upuštati, šećer mi je bio najpotrebniji kada mi je bilo najdosadnije. Njegova pristunost posvuda mi je omogućila da ga mogu imati kada god poželim. Ipak je to medij koji povezuje svako veliko događanje koje imamo unutar naše kulture. Zašto nebih svaki put kada mi je dosadno napravio malo slatko slavlje za sebe? Uskrs, Božić, Nova godina, rođendani, krštenja, norijade itd. itd… Lista je beskonačna, šećer se uvukao u svaku poru našeg društva i izjeda nas nevjerojatnom brzinom.

Djeca tjeraju majke na blagajnama da kupe kinder jaje, znate i sami gdje se nalazi velika policaa sa slatikišima, na samoj blagajni! Proizvođači šećera dominiraju trgovinama, odjeli za voće su obično dugi nekoliko metara, police sa slatkišima zauzimaju 3 reda uzduž cijele trgovine. Zapadni svijet i ova naša rupa od Balkana sa njim je postao civilizacija jako bolesnih ovisnika.

Rak se traži posvuda, u ovom zračenju u onom zračenju, u životinskoj masti u jajima. Ali ako malo bolje pogledate što je konstantna koja nije napadana kao uzrok raka od 50′ godina – ŠEĆER ! Recite da ste pojeli 5 jaja za doručak i svi će se zgražati. Recite da ste pojeli tablu Mikada i svi će se podsmjehnuti, jer svojoj djeci kupuju krafne pune čokolade za doručak.

slika 1

Kataklizma pretilosti i dijabetesa koja je nastala nakon 2000. godine u Hrvatskoj može se povezati sa omasovljenjem prodaje. Na svakom koraku imamo trgovinu u kojoj je šećerni proizvodi jeftiniji od jabuke ili kefira. Trgovački lancib nabavljaju ono što se najviše prodaje. Pogodite što se najviše prodaje? Došlo je do te razine da se šećer počeo stavljati u mlijeko. To je stvarno bizarno i nepotrebno posmilio sam, ali mlijeko je sve finije. Zar ne ?

Konzum2000. širi se izvan zagrebačkog područja na teritorij čitave Hrvatske – Pulu, Crikveničku rivijeru, Split, Bjelovar, Varaždin, Karlovac… Otvara logističko-distribucijski centar u Zagrebu, najveći u ovom dijelu Europe.

Lidl je svojih prvih 13 trgovina u Hrvatskoj otvorio 23. studenog 2006. u Zagrebu, Jastrebarskom, Velikoj Gorici, Varaždinu, Sisku, Petrinji, Koprivnici, Đurđevcu, Bjelovaru, Novoj Gradiški i u Daruvaru. Danas u Hrvatskoj Lidl posluje u 93 prodavaonice diljem Hrvatske

Narodni trgovački lanac (NTL) je hrvatski maloprodajni trgovački lanac osnovan 2008. godine. NTL trenutačno ima oko 8,3 milijardi kuna prihoda, oko 10.000 zaposlenih te raspolaže s više od 1.600 prodajnih mjesta, dislociranih u svim županijama, ukupne površine veće od 250.000 četvornih metara

Povežite datume dolaska ili osnivanja ovih trgovačkih lanaca sa gornjom statistikom prevalencije šećerne bolesti u Hrvatskoj i sve će vam postati jasno.

Šećerna bolest poprima razmjere epidemije, a procjene su da će u razdoblju od 2015. do 2040. godine broj oboljelih od dijabetesa u svijetu sa 415 milijuna porasti na 642 milijuna.Liječnici govore o epidemijskom razvoju bolesti, posebno u visokorazvijenim zemljama u kojima više od 30 posto djece ima prekomjernu tjelesnu težinu. Nažalost, u Hrvatskoj je gotovo 20 posto djece i adolescenata pretilo i opasno sklono razvoju dijabetesa 2.

http://www.vecernji.hr/lifestyle/djeca-sve-cesce-obolijevaju-od-dijabetesa-lijecnici-ne-znaju-zasto

nutela-secer-e1412958835732

 

Kako je došlo do ove razine dostupnosti šećera? Nalazi se u svemu, koristimo ga u svakoj svećanoj interakciji kao socijalni lubrikant. Želite li razveseliti svoje dijete za Božić? Donesite mu malo karijesa i dijabetesa? Želite li očarati svoju djevojku za valentinovo? Donesite joj malo kandide.

Šećer je postao čisti fetiš, kao i mnoge druge stvari na zapadu. Ali zašto ga ne žele maknuti sa tržišta ako je toliko štetan??? Iz istog razloga zašto još uvijek nisu zabranjene cigarete – Biznis! U šećeru su ogromni novci, možda ćak i veći od duhanskih novaca. Baš kao i sa duhanom štetnost šećera se dugo vremena prikrivala. To inicijalno vrijeme prikrivanja je bilo  dovoljno da bi se većina populacija mogla navući na njega kao na kokain. Sredinom 50′ su studije u SAD-u počele otkrivati destruktivnost šećera ali su ubrzo ušutkane od strane velikih kompanija.

U slijedećem paragrafu možete kroz borbu Marion Nestle vidjeti kako je mehanizam prikrivanja funkcionirao.

 

 

Big-Sugar-Takes-on-the-World-Health-Organization-1200x675

Marion Nestle sa NYU, kazala je da je mislila kako je sve već doživjela, no ovo ju je šokiralo. “I odvijalo se tako javno. Mito je bilo silno veliko. Financiranje istraživanja je etičko ali podmićivanje znanstvenika da proizvode dokaze koje trebate, nije”, napisala je u uvodniku koji je objavljen uz novo otkriće. Istraživanje se pojavilo 1967. godine u The New England Journal of Medicine.Ono ukazuje na mast i kolesterol kao glavne krivce za bolesti srca, prikrivajući tako dokaze iz pedesetih godina kada se šećer počeo povezivati s nastankom bolesti srca. Istraživanje je sponzorirala Sugar Research Foundation, danas Sugar Association. Platili su tri harvardska znanstvenika, od kojih danas ni jedan nije živ, svotu koja je jednaka današnjih 50 tisuća dolara. Njihova uloga u studiji nije otkrivena do 1984. godine. Jedan od plaćenih znanstvenika, nutricionist i profesor s Harvarda, dr. Mark Hegsted, usmjeravao je prvi istraživački projekt SRF od 1965. do 1966. godine. On je kasnije postao glavni čovjek za nutricionizam u američkom Ministarstvu poljoprivrede, gdje je 1977. godine pomogao sastaviti napomene za vladine smjernice o prehrani. Drugi znanstvenik je, piše The New York Times, bio dr. Fredrick J. Stare, šef harvardskog odjela za prehranu.

http://www.telegram.hr/zivot/kako-je-secerna-industrija-uz-pomoc-podmicenih-znanstvenika-desetljecima-skrivala-utjecaj-secera-na-srce/

Jedan kratki osvrt na štetnost šećera za ljudski organizam.

MONKFRUIT_SugarInflammation

Tri poruke zarobljenim kreativcima

Komforna zona je veliki neprijatelj kreativnosti; krećite se van njezinih granica, kao nagradu ćete dobiti nove perspektive i pobjediti strah.

Dan Stevens

Zašto su neki ljudi kreativniji od drugih? Zašto je nekima dovoljno zarađivati novac a neki bi rađe živjeli u siromaštu nego imali život bez stvaranja? Koji je to unutarnji mehanizam koji nas tjera da rušimo ili stvaramo?

Odgovor na ova pitanje već tisućama godina traže filozofi, umjetnici i znanstvenici. Općenitu formulu koja će zadovoljiti svakog pojedinca vrlo je teško definirati. Kreativnost je nešto što ili imate ili nemate. Vrlo je vjerovatno da ćete od malih nogu već pokazivati naznake osobe koja ćete postati u svojoj starosti. Upravo se kreativnost u djetinjstvu manifestira u drugačijem načinu manipuliranja okolišem.

Meni osobno najuvjerljivija definicija kreativnosti je formirana u teoriji ”Big Five personality traits”. Unutar ove teorije se kreativnost povezuje sa visokom kvalitetom otvorenosti. Ljudi sa visokom razinom otvorenosti u odnosu prema onima sa niskom razinom otvorenosti mogu se opisati ovako: Kreativan/Znatiželjan vs. Konzistentan/Oprezan. Vrlo često u kompletu sa povišenom razinom otvorenosti dolazi i visoka razina neuroticizma. Pojedinci sa visokom razimom neuroticizma karakterizirani su kao:  Osjetljvi/Nervozni  dok su  oni sa niskom razinom:  Stabilni/Smireni. Kombinacija visoke otvorenosti i visokog neuroticizma nije pravilo, ali najbliže opisuje prosječnu kreativnu osobu. Polako počinjemo dobivati obrise jednog umjetnika, pisca, glazbenika. Ne moram objašnjavati da su kreativni ljudi obično veoma ekscentrični, puno puta teško shvatljivi i povučeni.

Kreativci su možda nastali kao prirodna prilagodba, otvorenost na nove stvari je presudna u istraživanju novih područja. Možda je upravo znatiželja  naše predke potaknula da odu u potragu za novim i boljim mjestima za život i lov. Otvorena osoba bi prije  zatvorene prihvatila neku novu alatku ili oružje te ga podjelila sa ostatkom svoje grupe. Konzervativniji pripadnici su spriječavali potencijalno loše doticaje sa novim sadržajima (grupe ljudi koje nose bolesti, opasne ekspedicije itd…). Postoji korelacija između političke opredjeljenosti osobe i njezih karakternih kvaliteta. Tako na filozofskom fakultetu prevladavaju lijevo orijentirani liberali a na tehničkim fakultetima nalazimo konzervativnije desne opcije. Umjetnici će maštati što se događa iz brda, na nebu i ljudima dok će inženjeri marljivo raditi na problemima unutar svoje radionice ne gledajući previše oko sebe.

Openness to experience (inventive/curious vs. consistent/cautious). Appreciation for art, emotion, adventure, unusual ideas, curiosity, and variety of experience. Openness reflects the degree of intellectual curiosity, creativity and a preference for novelty and variety a person has. It is also described as the extent to which a person is imaginative or independent and depicts a personal preference for a variety of activities over a strict routine. High openness can be perceived as unpredictability or lack of focus, and more likely to engage in risky behaviour or drug taking.

+

Neuroticism (sensitive/nervous vs. secure/confident). Neuroticism identifies certain people who are more prone to psychological stress.The tendency to experience unpleasant emotions easily, such as anger, anxiety, depression, and vulnerability. Neuroticism also refers to the degree of emotional stability and impulse control and is sometimes referred to by its low pole, “emotional stability”.

07DALI-master768

Salvador Dali

Kao kreativna osoba koja je u ušla u klinč sa svim mogućim hobijima koje čovjek može zamisliti i samom mi je prošlo kroz um pitanje razloga postojanja kreativnosti. Kada bih ga znao odgovoriti imao bih riješenje na većinu problema vlastite egzistencije. Ali teško je odgovoriti tako suštinska pitanja bez da se ne upletemo u isprazne generalizacije. Kao i o svim temama na ovom blogu, počinjem pisati od meni osobno najpoznatije stvari – Sebe. Pisanje ovog bloga je bilo veliko izlaženje iz konforne zone. Predstaviti svoje ideje u izlogu koji svi mogu vidjeti nije najugodniji osjećaj, u samom početku sam se par puta posvađao sam sa sobom oko nekih tema. Biti izložen i u konfliktu sa samim sobom dvije su veoma važne stvari koje će vam omogućini da rastete kao kreativna osoba. Sa napuštanjem sigurnosti kaveza kojeg je sagradilo društvo dolazi velika količina anksioznosti. Strah je pokazatelj da smo izišli iz poznatih granica, kontrolirati strah je garancija da ćemo se znati snaći u novoj zemlji koju smo tek otkrili. Većina ljudi izbjegava bol i strah pod svaku cijenu, živjeti u neugodi je za čovjeka kao i sve ostale životinje neprihvatljiva istina.

Krenuti na stvaralačko putovanje nije ono što se prikazuje u popularnoj kulturi. Imamo viziju da se samo bogati ljudi u ugodnim dnevnim boravcima bave stvaranjem. To je pogrešno, kreativci stvaraju jer moraju, a ne jer žele. Trudna žena mora prolaziti kroz agoniju poroda da bi dobila svoje potomstvo, isto tako umjetnik mora prolaziti kroz bol da bi stvorio svoje nasljedstvo. Ultimativni proizvod koji dobijemo prolaženjem kroz mučenje je vrijedan svake trunke krvi i znoja.

Kazna koja zadesi kreativnu osobu koje se ne bavi stvaranjem je daleko veća od bilo koje kazne koja bi ju mogla zadesiti konformističkim stilom života. Mnogi umjetnici iz tog razloga završe svoj život u potpunom siromaštvu, napušteni od svih bližnjih. Zamislite kolika je nagrada hodanja vlastitim kreativnim putem ako je netko spreman žrtvovati sve za još par koraka.

Anksioznost je dio kreativnog procesa, potreba da nešto izbacimo iz sebe, da odbacimo dio sebe ili da uđemo u doticaj sa dijelom sebe.

-David Duchovny

58b6dd1801fe5847368b6bf2-750-563

 

Ernest Hemingway

 

Moj kratki blog neće ni okrznuti pitanje kreativnosti, toga sam potpuno svjestan. Ova tema je više za knjigu nego dvije stranice teksta. Ono što mogu napraviti je dati vam osobni savjet kako lakše preživjeti kao kreativna osoba. Pokušao sam destilirati vlastite pogreške i riješenja u tri pravila.

1.)Ono što radite je od presudne važnosti. – Za vas i u konačnici za ostatak društva

Prva zamka u koju upadnu kreativni ljudi je ujedno i najdublja. Ja sam osobno u njoj proveo većinu života a postoji mogućnost ću se spotaknuti i pasti u nju još par puta. Zamka o kojoj govorim je usko vezana uz smisao života. Razlog zašto nešto radimo mora biti kristalno čist ako želimo nastaviti. Ako smatrate da je vaša kreativnost uteg ili anomalija koja će vam samo uništiti život onda se grdno varate. Kreativni ljudi ne mogu birati, vi morate krojiti svoj smisao kroz vlastito stvaralaštvo ili prihvatiti samodestrukciju inercije. Inzistiranje na činjenici da ste normalni i guranje pod tepih svih onih ideja i projekata koji zuje  u vašim glavama ne vodi nigdje. Kondicionirajte sami sebe da prestanete sabotirati vlastitu kreativnost samo zbog niskog samopouzdanja. Prvi korak ka vraćanju samopouzdanja i vizije je da stanete na tu cestu stvaralačkog procesa. To je od presudne važnosti za vas, gotovo ništa nije važno kao vaša sveta misija samootkrivanja. Sve drugo je usputna nužnost koju morate naučiti raditi efektivno samo da što prije možete raditi ono što stvarno trebate – stvarati.

Creativity is an energy. It’s a precious energy, and it’s something to be protected. A lot of people take for granted that they’re a creative person, but I know from experience, feeling it in myself, it is a magic; it is an energy. And it can’t be taken for granted.

Ava DuVernay

 

2.)Red, rad i disciplina

Ako ste uistinu kreativni vrlo vjerovatno ste i poprilično neuredni sa svojim vremenom. Bilo bi dobro da vaše trošenje staje samo na vremenu, ali ste vrlo vjerovatno i kompulzivni potrošać vlastite energije na gluposti. Koliko puta odete tjedno na kavu sa ljudima samo zato jer ne znate što ćete sa sobom? Koliko puta dođete doma iscrpljeni besciljnošću razgovora o politici, faksu, poslu? Prekinite sa samodestruktivnim trošenjem vremena i energije. Razbacivanje vlastitih resursa je indikativno da se ne cjenite i da vam je svejedno što će se dogoditi sa vašom budućnosti. Jasna vizija  potrošnje svojeg vremena i energije je presudna u uspješnom stvaralačkom životu. Ako stvarate onda će drugi ljudi željeti konzumirati vaše proizvode, na vama je da tu energiju stavite na papir prije nego što vam je drugi na kavi posišu. Nestabilniji kreativci bi trebali jesti redovito, ustajati uvijek u isto vrijeme, izbjegavati višesatne rasprave i odrediti period dana kada se stvara a kada se igra i druži.

Creativity is a habit, and the best creativity is thej result of good work habits.

Twyla Tharp

3) Nabavite muda da počnete 

Svi smo skloni samokritičnost, kod nekih se manifestira kroz inerciju kroz neke kroz perfekcionizam. Za kreativce je važno da prestnu opsesivno razmišljati. Stvaranje je u domeni djela, ne rasprave. Preispitivati zašto se nečim baviti je dovoljno da shvatite da to nešto trebate raditi. Želim li ja postati umjetnik? Takva pitanja si ne postavljaju ljudi koji nisu umjetnici. Morate se uroniti u rad, način na koji otkrivate sebe nije kroz razmišljanje o radu, nego u radu. Ako sumnjate u sebe i konstatno se uvjeravate racionalnim argumentima da niste dovoljno dobri, prvo si postavite pitanje: Zašto se uopće propitkujem? Jesu li moji argumenti ustvari popuštanje pred vlastitom slabosti i samomržnjom? Ja vas uvjeravam da razmišljanjem samo podmećete nogu samom sebi. Ako ste na kraju borbe sa sobom shvatili da nemate što ponuditi onda je to pokazatelj da niste naučili dovoljno. Nabavite knjige, čitajte, odite u prirodu, skupljajte inspiraciju i onda pokušajte ponovno. Najvažnije je da se maknete iz svoje glave i prebacite se u svijet oko sebe, tako ćete upiti nove sadržaje koji će biti presudni u važem stvaralaštvu.

And by the way, everything in life is writable about if you have the outgoing guts to do it, and the imagination to improvise. The worst enemy to creativity is self-doubt.

-Sylvia Plath

bac1

Johann Sebastian Bach 

Kako je nestalo posljednje čudo zapadnog svijeta

Tri dana do Uskrsa a oni drve po Istanbulskoj konvenciji i miješanju crkve u politiku. Tri dana do Uskrsa a njima je glava u protjerivanju ruskih diplomata i kupovanju aviona. Crkva po dobrom starom običaju ne zna izraziti što misli o svetosti života, sve to završi na naslovnici Index.hr-a. U komentarima na istom portalu vidimo što o tome misli jedan prosječni prosvjetljeni sekularni Hrvat. Svi su popili svo znanje renesanse, prosvjetiteljstva a opet svojim babama kupuju 30 000 kuna vrijedan spomenik sa 3 brončana anđela. Velika katolička Hrvatska, puna vjernika, šuti o Uskrsu koji je  prekretnica u kršćanskom svijetu. Događaj sa kojim je kulminirala muka Isusova, izbavio je cijeli kršćanski svijet od grijeha, ali čini se da nikoga nije briga. Ovo veliko slavlje koje ističe nadilaženje smrti ostaje na tuckanju sa jajima.  Može li se reći da nikoga nije briga? Ipak se odvijaju crkvene proslave koje prethode Uskrsu, većina nas će uskoro kupiti nekome bližnjemu čokoladnog zeku. Većina nas zna da se nešto događa samo zato jer počinje gutanje hrpe francuske salate i šunke. Nije uvijek bilo ovako, nekoć je ovo čudo zapadnoga judeokršćanskoga svijeta gorilo u kolektivnom pamćenju svih koji su došli u doticaj sa njim. Uskrs se slavilo i iščekivao cijele godine, postao je centralni događaj i poanta cijele jedne filozofije.

O, noći sjajnija od dana,
svjetlija od Sunca,
slađa od raja,
očekivana godinu dana!     
   –   Sinezije Cirenski (4. stoljeće)

Gdje je pošlo po krivu? Kada je cjelogodišnje slavlje zamjenjeno avionima, konvencijama, korupcijom crkve? Još bolje pitanje je – Je li itko više Kršćan u pravom smislu riječi? Može li se reći za da je Kršćanstvo živa religija? Je li od toga temelja ostao samo kostur religijske institucija bez vjere, etike i filozofije?

Na ova pitanja mogu odgovoriti samo kroz vlastito iskustvo i znanje koje sam prikupio tijekom 26 godina. Kao i mnogi Hrvati dobio sam osnove religijske edukacije u osnovnoj i srednjoj školi. Uz to sam ponekada išao na mise i sastanke na kojima se većinom pjevalo. Od malih nogu nisam shvaćao poantu oslikanog svoda crkve ili likova svetaca što su izvirivali sa svakog zida. Nije mi bilo jasno zašto bi netko pisao pravila na kamenu ploču, donesao ih sa planine izgubljenom narodu u pustinji i onda ih razbio. Zašto je sve ovako bogato ukrašeno ako od svećenika čujem da bogatstvo kvari? Ništa mi nije bilo jasno, osjećaj zbunjenosti prerastao je u frustraciju a postepeno i u odbojnost prema svemu što se predstavljalo svetim i moralno čistim. U prvim redovima crkve gledao sam ljude za koje sam znao da žive farsu, većina nije imala veze sa porukama koje su dolazile iza oltara. Jedino što mi je preostalo je da se maknem iz takve okoline i počnem tragati za svojom verzijom vjere.

5340847787_cb818ccf0f_b

Michelangelo Buonarroti – oslikani svod Sikstinske kapele

Sa stalnim propitkivanjem biblijskih priča postao sam još zbunjeniji. Priče vjeroučiteljica i kardinala preko TV-a nisu pomagale, samo su potpaljivale kontradikciju koju sam vidio u krščanstvu. Kako je moguće rastvoriti more ili ukrcati sve vrste životinja na jedan brod. Stalna pitanja mojeg djetinjstva su prolazila neodgovorena. Sada kada sam pristario postalo mi je jasno da je moj vlastiti mladenački sukob oko religijskih pitanja nije samo moj. On je glavna karakteristika modernog vjernika koji ne zna u što točno vjeruje. On je udaljeniji od nauka svoje religije nego što je ikad prije bio. Crkva je iz vladara Europe postala marginalna institucija, njene stoljetne građevine pretvorene u turistički sadržaj u najboljem slučaju. Simbolička snaga kršćanskog mita svedena je na razinu Ivice i Marice.

Problem koji je nastao u modernom Kršćanu nije nipošto nastao preko noći. Prema mnogima koncepti Boga i božanskih vrijednosti više nisu upotrebljivi, mjesto za njih je u muzeju. Oni su postali neshvatljivi za čovjeka koji je odrasao u modernom svijetu građenom na racionalističkoj filozofiji 18. i 19. stoljeća. Čak i osoba koja se smatra okorjelim vjernikom i dalje ne može pobjeći od svojeg školovanja koje je utemeljeno na znanosti koja većinski negira postojanje ”božanskoga”.  Živimo u svijetu kojim dominira fizika, biologija i matematika, to je mjerljivi racionalni svijet bez ukazanja i čudesnih ozdravljenja. U tom svijetu sazrijeli su umovi poput Hitchensa, Dawkinsa i Harrisa koji na svakom koraku osporavaju postojanje Boga. Svoje utočište nalaze u znanosti koja je postala nova religija današnjeg čovjeka.

6851018-16x9-700x394 (1)

Novi ateisti – Naziv za grupaciju modernih ateističkih mislioc

Nevjerojatna popularnost ateističkih pokreta govori nam da se svijet mijenja, već na prijelazu prošlog stoljeća uočavamo znatno opadanje kršćanstva kao institucije koja je usmjeravala našu povijest zadnjih 2000 godina. Vrijeme je da dođemo do srži problema koji po mojem mišljenju leži u radikalnoj promjeni nastaloj u ljudskom umu infiltracijom racionalističke misli. Učenje Crkve nije počelo propadati zvog ateista već u sebi nosi odgovor na nastanak ateizma. Kršćanstvo u sebi nosi odgovor na gotovo sve pojave modernog doba. Upravo je današnje doba pravo vrijeme da se zapitamo – Zašto više nitko ne osjeti i ne razumije važnost Uskrsa?  

chewa

Afričko Chewa pleme prakticira ritual – Tajni ples

ODGOVOR LEŽI U ČINJENICI DA NE MOŽEMO IMATI I OVCE I NOVCE!

Ovce    –    su u ovom slučaju način razmišljanja i odnosa prema svijetu koji se počeo razvijati još od života u špiljama. On je duboko utkan u našu psihu i usko je povezan sa emocijama i stanjima u koje su se dovodili primitivni ljudi. Govorim o mističnim iskustvima koja su djelila usko povezana plemena. Primitivni čovjek je gledao na sebe i na svijet oko sebe kroz maglovitu, emocijom nabijenu sliku. Tu sliku je usmjeravao kolektiv  kroz ritual. Na taj način su mladi inicirani u pleme, u odrastanje i eventualnu smrt. Primitivan čovjek nije postojao van mentalnih granica koje je stvarao sa svojim plemenom. Čitao sam opis nasilnog pokrštavanja jednog afričkog plemena u kojemu su misionari uklonili idol kojemu se cijelo pleme klanjalo. Tjedan dana nakon što je idol bio uklonjen našli su cijelo pleme mrtvo kraj rijeke. Prema svim  dokazima činilo se da su domoroci jednostavno odlučili sjesti kraj rijeke i umrijeti. C. G. Jung je analizom ovog ponašanja saznao da takvo ponašanje nastaje kada se prema riječima domorodaca dogodi ”smrt duše”. Ono što su domoroci opisali je slom čovjekovog svijeta nakon kojeg jedino preostaje smrt. U našem modernom svijetu ne postoji ”smrt duše”, možda jedino kao floskula lokalnog svećenika. U našem svijetu se više ne može sjesti kraj rijeke i umrijeti? Prema svemu što vidimo oko sebe ne! Možemo imati depresiju i ležati do smrti, ali to je kako bi se danas reklo – poremećaj kemikalija a ne ”smrt duše”. U ovoj rečenici  progovara upravo racionalistička vizija svijeta koja je u sukobu sa primitivnom emocijom nabijenom ”duševnom” vizijom.

Prvi pol modernog čovjeka je dakle primitivni stari dio, nazovimo ga ”duševni” (OVCE). Biblija je kompilacija puno starijih priča nego što smo inicijalno mislili. Ona je spoj ”duševnog” bogatstva jednog svijeta koji je postojao puno prije istočne i zapadne crkve i svih njihovih dogmi. U sebi sadrži znanja koja su napisana u simboličnim šiframa čitkim samo ako razumijemo transcedentalnu prirodu iskustava onih koji su je napisali. Priča o Adamu i Evi je izmišljotina kažete? Uskrs je puki folklor korumpirane crkve? Ovo možete reći jedino ako ste potpuno okorijeli u racionalističkom načinu razmišljanja. Većina modernih ljudi ne može izaći iz svoje matematike, fizike i kemije. Sve drugo osim toga je nevažeće, sveukupnost misterije života našeg roda pada u vodu kao dječija izmišljotina pred oštrim osudama racionalista.

god

Drugi pol modernog čovjeka je noviji dio, nazovimo ga ”racionalni” (NOVCI). Možemo ga prepoznati u staroj Grčkoj, među filozofima koji us prvi ustali protiv iracionalnosti i bogobojaznosti njihovih sunarodnjaka. Školski primjer ovoga revolucionarnog ustanka protiv prirode dotadašnjeg ljudskog percipiranja koncepata ”boga” i ”božanskoga” je Sokrat. Jedan od najvećih ako ne i najveći ikad živući filozof posvetio se etičkim i antropološkim problemima udaljivši se  tako od svojih lakoumnih sugrađana. Sokrat je zbog svojih nauka optužen da kvari Atensku mladež. Iskrivljujući Bogove koje su nametnuli vladari grada došao je u njihovu nemilost i jedina opcija bila mu je otići zavijek iz Atene. Kao već star čovjek odlučio se zadržati svoj integritet i počiniti samoubojstvo ispijanjem otrova.  Razlog neslaganju sa vođama Atene leži upravo u Sokratovom viđenju pojma boga i božanske kvalitete. Atenjani su štovali eksternalirane Bogove, vidjeli su ih u prirodnim fenomenima, lošim znakovima, utrobama životinja, letovima ptica.  Sokrat je tvrdio da postoji samo unutrašnji svijet svakog čovjeka. Ne postoje bogovi koji šetaju planetom, samo unutrašnji glasovi (δαιμóνιoν) koji se javljaju čovjeku koji ih želi čuti. Oni ga povezuju sa višom stvarnosti koja mu pokazuje obrise moralnog života koji bi trebao voditi.

If we believe Plato, Socrates did, however, seem to believe in the POSSIBILITY of a divine order identified as “the Good,” which Plato says is even “far beyond Being in dignity and power.”     –     Harrison Sheppard 

738_david_-_the_death_of_socrates

Jacques-Louis David – Sokratova smrt

Još jedan predstavnik ”racionalnog” pristupa je Aristotel. Upravo se preko njegovog poimanja  ”božanskoga” crkva zarazila racionalnošću.  Aristotel je bio Platonov učenik ali nisu se slagali u nekim fundamentalnim pitanjima. Platon je vjerovao da postoji božanska forma koja daje smisao zemaljskoj formi. Tako bi stolica imala božansku stolicu koja bi bila njezina uzvišena reprezentacija. Aristotel se nije slagao s ovim stavom te je vjerovao da se smisao stvari nalazi u njezinoj zemljskoj stvarnosti. Tako bi stolica sama po sebi bila sama sebi smisao, bez božanskog elementa. Aristotelovi stav je pobio i Sokratovo viđenje moralnog dobra koje u čovjeka dolazi kroz unutarnji glas i tako ga povezuje sa višom stvarnosti. Ovo su bili počeci moderne znanosti bazirane na promatranju prirodnih fenomena.

800px-Laurentius_de_Voltolina_001

Aristotelovo učenje je dugo vremena bilo izgubljeno za kršćanski svijet. Otkriveno je tek oko 12. stoljeća i  uvedeno u Crkvu kroz akademske krugove. Još jedan naziv za kršćanske akademike koji su ga prvo upili u svoje umove je skolastičari. Oni su kroz Aristotelove spise počeli preuzimati stavove da čovjek može saznati sve iz promatranja stvari oko sebe. Vidimo da je vrlo rano u crkvi počeo razdor između ”duševnog” i ”racionalnog”. Već je tada počelo biti jasno da ne možemo imati i ovce i novce. Do tada se smatralo da se bog osjeti i da ga se ne može otkriti ramišljanjem. Skolastičari su zbog Aristotela to odbacili i pokušali definirati sve božansko prema racionalnim principima.  Iz skolastičarskih krugova su tako počela dolaziti pitanja ”Koliko anđela stane na vrh igle?”, ”Koliko rebara ima Adam?”.  Pokušalo se doći do racionalnih odgovora na iracionalna, mistična pitanja.

Kao je vrijeme napredovalo ova misao nikad nije napustila crkvu. U međuvremenu su se zbog izdizanja srednjeg europskog sloja počele gradit nezavisne edukacijske institucije u kojima je cvjetala Aristotelova misao. To nas dovodi do današnjeg stanja Crkve i cijelog kršćanskog svijeta

Kada bi moderni ateist pitao nekog pripadnika klera da obrani nerealnost činjenice da je Noa spasio sve životinje na svijetu on to nebi znao učiniti. Zašto? Upravo jer je ta priča kao i mnoge druge iz Biblije nastale u dobu prije racionalne misli. Nastale su u svijetu gdje su se događala čuda orkestirana nepoznatim silama. Iracionalna misao je nastojala prikazati priče koje su važne za ljudski život ali nije imala oruđe racionalizma.

Kroz svoje djetinjstvo sam osjećao trenje dvaju polova koji se međusobno isključuju. Racionalno viđenje protjerivanja  Adama i Eve iz Raja i iracionalno osjećanje iste priče nikad neće biti moguće simultano. Iz ovog razdora proizlazi otuđenje od esencije i vrijednosti Bilijskih priča. Od tuda dolazi slabljenje i ismijavanje istočne i zapadne Crkve. To je odgovor na pitanje zašto nitko više ne razumije Uskrs.

“Gdje je Bog?”, uzviknuo je. “Reći ću vam. Ubili smo ga – ja i ti! Svi smo ga mi ubili! Ali kako smo to uradili? Kako smo ispili more? Tko nam je dao spužvu da izbrišemo cijeli obzor? Što smo uradili kada smo odvojili ovu zemlju od njenog sunca? Gdje se sada kreće? Gdje se mi krećemo? Odmičemo li se od svih sunca? Zar se padamo neprestano? Unatrag, postrance, prema naprijed, u svim smjerovima? Postoje li još gore ili dolje? Zar se nismo izgubili kao u beskonačnom ništavilu? Zar ne osjećamo dah praznog svemira? Zar nije postao hladniji? Zar se noć neprestano ne obrušava na nas? Zar ne trebamo paliti svjetiljke ujutro? Zar ne čujemo ništa drugo osim zvukova grobara koji pokapaju Boga? Zar ne osjećamo ništa osim božanskog raspadanja? – Bogovi se također raspadaju! Bog je mrtav!”

– Friedrich Nietzsche / Vesela znanost, Knjiga treća, §125.

Opišite se jednom riječju: ŽRTVA

“Life is pain, highness. Anyone who says differently is selling something.” 
― William Goldman /Four Screenplays with Essays

Dužnost je svakog čovjeka da pronađe vlastiti doticaj sa svijetom oko sebe. Taj svijet je kompleksan, odvija se na različitim razinama u isto vrijeme. Neki su rođeni i odgojeni da postanu političari, neki će postati odlični roditelji, neki su tu da budu najbolji računovođe u uredu svoje firme. Ja sam se povezao sa svijetom kroz naočale egzistencijalizma. Život svakog čovjeka za mene predstavlja problem na kojem konstantno treba raditi. Taj život postane problematičan čim izađete iz svoje majke, onog trenutka kada kroz svoje još nerazvijene oči ugledate svjetla sale za rađanje i čim na vašoj koži osjetite lateks doktorovih rukavica. Iz prvog plača bebe daje se isčitati emocija straha zbog dolaska u neki novi svijet. Taj strah i šok ne nestaje do vaše smrti, on predstavlja sukob sviju sila, vas kao jedinke i vanjskog svijeta koji će vas neizbježno promjeniti.

main-qimg-6521fb21676019b6b2f2c799b6cf4c83-c

Sve što se ikada rodilo i hodalo ovom zemljom je iskusilo bol, gubitak voljenih, siromaštvo duševne ili novčane vrste. Moja poanta je da smo svi fundamentalno žrtve tog mističnog trganja dvaju polova, JA protiv SVIJETA. Životinje imaju privilegiju da ne pamte sve  svoje propuste, da ih u sred noći ne budi grižnja savijesti.  Taj teret nosi čovjek, on nas je stvorio u ovo uzvišeno biće koje pati i zna da pati. Iz tog razloga ovaj ogoljeni majmun zvan čovjek vjeruje u postojanje višeg smisla koji će posložiti tiranični svijet oko njega u izdržljivi red.

“Better to be an animal than a man, an insect than an animal, a plant than an insect, and so on. Salvation? Whatever diminishes the kingdom of consciousness and compromises its supremacy.” 
― Emil M. Cioran, The Trouble with Being Born

Svi patimo, od najvećeg bogataša do najvećeg siromaha, no to je upravo najteža stvar za priznati. Kada patimo ta patnja je naša osobna, sve u životu možemo djeliti osim svoje patnje. Možemo je nanesti drugima ali nikad je ne možemo skinuti sa svojih leđa i staviti na tuđa. Svatko dobiva svoju porciju tereta, što biološkog, što društvenog.

Jeste li ikad napravili nešto što je bilo toliko loše da ste se niste mogli sukobiti sa svojim propustom? Ja jesam, vjerujem da smo svi!  Nameće se pitanje koliko nas je toliko brutalno iskreno prema sebi da si to prizna. Koliko od nas je spremno reći da smo u nekom trenutnu svog života svojom krivnjom napravili svoj život puno gorim.  Po vlasitom iskustvu mogu reći da je vrlo malo takvih ljudi. Kako uspijemo sami sebe lagati? Postepeno i nježno, kroz priznanje da smo žrtve svijeta oko sebe.

Poprimanje uloge žrtve je nešto što nikome nije strano, svi se mi osjećamo oštećeno od svijeta oko sebe. Što smo stariji to smo oštećeniji i to je priroda postojanja koju treba prigliti i ponosno nastaviti dalje.

“If pain must come, may it come quickly. Because I have a life to live, and I need to live it in the best way possible. If he has to make a choice, may he make it now. Then I will either wait for him or forget him.”
― Paulo Coelho, By the River Piedra I Sat Down and Wept

Sve vijesti koje su  nedavno izbombardirale zid mog facebooka potaknule su me da se sukobim sa širim političkim problemom kroz sferu filozofije i osnovne ljudske psihologije. Hrvatskim društvom i politikom kruže viktimizacijski narativi, ovom trendu nema kraja. Svakodnevni čovjek je zbunjen političkim porukama u kojima se servira nečija patnja, nitko imalo normalan ne želi da bilo tko pati . Razni ideolozi, stručnjaci u poznavanju ljudske slabosti na račun tuđe patnje provlače svoje agende. Objasniti ću vam jednostavni mehanizam kako vas ideolozi mogu postaviti u šah-mat poziciju u kojoj možete samo pognuti glavu ili ispasti monstrum.

Anti-Semtic-cartoon

Nacistički propagandni poster – Židov predstavljen kao pauk koji vreba nevinu arijevsku djevojku (Tipičan primjer nacističke viktimizacije)

Vrijeme je da se pozabavimo konkretnijim primjerima iskorištavanja slabosti određene ugrožene skupine da bi se progurala vlastita politička agenda. Prvo ćemo istražiti  primjer djelovanja cjelog spektra nove lijeve feminističke grane koja u hrvatskoj djeluje kroz LGBT zajednice. Potom ćemo uočiti iste obrasce djelovanja kroz umjetničke i političke kanale hrvatske desnice.

Za vrijeme kanadskog sukoba oko C16 zakona kojega je u administraciju progurala mala frakcija lijevo orijentiranih fakultetskih profesora, na vidjelo su izišli mehanizmi kojima se koristi moderna lijeva politika. Već sam u prijašnjim tekstovima objasnio da je taj zakon učinio kažnjivim nepoštovanje tuđe mogućnosti da po volji mijenja vlastite zamjenice. Tako je postalo ilegalno inzistirati na oslovljavanjem žene sa ona, ako to ona ne želi. Zakon je u jezik uveo 30 različitih zamjenica koje se moraju naučiti i poštovati. U suštini je ta grupacija željela moć, način na koji je tu moć ostvarila je bio nov za kanadske političke krugove. Kao simbol vlastite borbe protiv ”opresivnog” kanadskog sustava uzeli su transrodnu zajednicu. Svaki pokušaj da ih se zaustavi završio je neuspjehom. Zašto je ta mala grupacija bez moći uspjela progurati takav važni zakon? Odgovor je: kroz viktimizacijski narativ !

“With ignorance comes fear- from fear comes bigotry. Education is the key to acceptance.”
― Kathleen Patel,

Kad god napadnete takvu grupaciju zbog neslaganja sa njihovim metodama političkog djelovanja udarite u zid. Što je taj zid koji se čini neprobojnim, kako on otvara vrata svih institucija za političku intervenciju.  Upravo zbog njihovog fronta koji je sagrađen od neslužbenog preuzimanja odgovornosti za grupacije kao što su transrodne osobe nad kojima je vršeno nasilje. Želite li vi napadati nekoga tko predstavlja slabu i izloženu manjinu? Čisto sumnjam! To se na prvi pogled ne čini humano. Čini se kao odstupanje od temeljnih srednjoeuropskih vrijednosti koje mi u Hrvatskoj očajno trebamo. Što ako ta grupacija ima skrivene političke namjere? Biste li i dalje napali nekoga tko zasputa slabe i nezaštićene? Iz nekog razloga i dalje sumnjam!

U slušaju C16 zakona je konačno dokazano da transrodna zajednica Kanade nikad nije postojala, radilo ne o malom broju pojedinaca koji nisu željeli političku pomoć. Željeli su anonimnost a to im je političkim prevratima oduzela kanadska ljevica. Narativ nasilja nad transrodnim osobama tada je postao samoostvarujuće proročanstvo.

Social Justice Warrior – A person who uses the fight for civil rights as an excuse to be rude, condescending, and sometimes violent for the purpose of relieving their frustrations or validating their sense of unwarranted moral superiority. The behaviors of Social justice warriors usually have a negative impact on the civil rights movement, turning away potential allies and fueling the resurgence of bigoted groups that scoop up people who have been burned or turned off by social justice warriors.

 

U Hrvatskoj se već od 90′ počela stvarati slična politička atmosfera. Iz desnog političkog spektra tako dobivamo poruke da je Hrvatska pod konstantnim napadima nevidljivih neprijatelja koji djeluju iz sjene. Neki od tih neprijatelja su: Masoni, Iluminati, Jugokomunisti i Cionisti. Hrvatsku se pri tome nastoji prikazati kao čistu i izdanu od svih, pa čak i samih Hrvata. Takav narativ je učestala stvarnost u gotovo svim državama Balkana, koristi se kao argument privlačenja političkih sljedbenika. Objedinjavajući faktor političkog djelovanja je poziv potlačenih da ustanu protiv svojeg tlačitelja. Viktimizacija je  opravdanje za djelovanje. ”Vođa nam je rekao da će nas ona grupa pobiti ako mi njih ne pobijemo prve!” Ono što sljedbenik ne zna je da vođa puno puta iskoristi njegov strah da dođe do vlastite koristi. Mislim da smo dovoljno dobro upoznati sa konceptom ratnog profiterstva da nam ovaj mehanizam nebi bio jasan.

Hej, ratniče, te Hrvatske nema
čim propupa snašle je nevolje
podigle se na nju sile tame
udarile na krunu i prijestolje

Thompson / Duh ratnika

Primjer viktimizacije od strane nevidljivih neprijatelja

Lijevi polički spektar  također nije pošteđen takvog političkog načina manipulacije. Pogotovo unutar LGBT zajednica možemo pronaći cijeli niz često spominjanih osjetljivih skupina koje se koriste kao opravdanje za proguravanje vlasite političke moći. Tako su počeci 00′ bile godine proguravanja gay prava. Sada je biti gay izašlo iz mode i prebacili su se na mainstream teme koje bi ima omogućile širu publiku. Mislim da je potpuno jasna važnost pogađanja šire publike, raznorazni aktivisti su poput pop glazbenika doktorirali uočavanje onoga što mase vole. U ovom slučaju politički motivirana grupacija odabere jednu slabiju skupinu unutar društva, iskoristi je kao štit od političkih napada ili kao poluga za provaljivanje u više političke instance. Redovi feministica, boraca za gay i transrodna prava mahom su popunjeni sa visokoeduciranim osobama. Karl Marx nije puno toga pogodio u svojim teorijama ali teorija klasa definitivno stoji. Rijetko kojem intelektualacu je stalo do nižih slojeva društva, većina samo perifernim vidom može uočiti društvene nepravde ostalih. Ipak lijevi intelektualci inzistiraju na tome da se siromašne mora izjednačiti sa bogatima, da marginalizirane skupine moraju biti bliže centru. Ovi izljevi empatije kod mene ne prolaze, pogotovo ne kad su upakirani u koktel ideološki nabijenih političkih akcija.

“Middle class socialists don’t like the poor but hate the rich”

Jordan Peterson on Middle Class Socialists

pussyclaws

Kada odlučujete kome ćete vjerovati ili kako ćete se postaviti prema politici budite veoma oprezni da ne upadnete u zamku vlastith osjećaja. Hladne glave morate sagledavati probleme i pokušati ih riješiti. Ako sažaljevate osobu za koju smatrate da je oštećena od društva morate prvo znati da je sa takvim stavom još više ponižavate. Za vrijeme progona Židova u nacističkoj Njemačkoj mnogi su izljevali svoju mržnu na njih, mnogi su tajili svoju žalost prema njima ali jedno je jasno, nitko nije napravio dovoljno da ih se spasi. Ako se izjašnjavate kao žrtva svi će vas tretirati kao nekoga tko si ne može pomoći. Kao i u svakom postu pozvat ću vas na osobnu odgovornost, na vama je da ponosno nosite  breme koje vam je postavila priroda ili društvo. A za raznorazne samopromotore koji se sakrivaju iz pravih problema nemojte dati ni trenutak svog vremena. Svaki društveni problem kreće od pojedinca i završava na pojedincu.

Ono što svi politikanti i aktivisti  koji dodatno fragmentiraju društvo ne razumiju je da je najveća manjina na svijetu i dalje pojedinac.

 

 

 

 

 

 

 

 

Kako sam slučajno prozvan desničarem

Na drugoj godini faksa tijekom subotnjeg izlaska jedna cura  koju do tad nisam poznavao mi je uputila najčudniji komentar koji sam do tada čuo. ”Izgledaš kao desničar”. Shvatio bih njezin komentar da sam ciljano želio postići taj look, ipak postoji cijeli niz desno orijentiranih subkultura, svaka od njih ima svoj kodeks odijevanja koji šalje određenu poruku. Tijekom tog izlaska nosio sam najneutralniju moguću obuću i odjeću, taj faktor očito nije bio presudan u njezinoj procjeni. Nisam odbacio njezin komentar kao besmislicu jer po dobrom starom pravilu kojeg me je naučio Schopenhauer ljudi govore najiskrenije kada su opušteni. Tek kada nekoga stavite ispred kamera počinju laži, jeste li ikad upoznali iskrenog političara?

punk-erizo.2

Što je ta djevojka uočila na meni da me okarakterizirala kao desničara? Od čega se u njezinom umu sastojao jedan desničar? Mi smo kao vrsta veoma perceptiva bića, uočavamo obrasce koje spremamo u svoju mentalnu datoteku. Sortiramo segmente šire slike u ladice kojima dajemo imena. Kako ćemo prepoznati drvo? Za njega već imamo spremnu ladicu pojmova, slika, doživljaja, mirisa, taktilnih podražaja. Otvaramo ladicu nazvanu drvo, uspoređujemo viđeni objekt sa nama poznatim sadržajm ladice i donosimo sud. Što je ovoj curi bilo spremljeno u ladicu nazvanu desničar?

An ideal type is formed from characteristics and elements of the given phenomena, but it is not meant to correspond to all of the characteristics of any one particular case. It is not meant to refer to perfect things, moral ideals nor to statistical average but rather to stress certain elements common to most cases of the given phenomena.     

      Idealni tip (teorija sociologa Max-a Webera)

Ja sam po svim definicijama krupan čovjek,  imam 115 kila i visok sam 1.93 m, što bi me smjestilo u supertešku kategoriju u boksu. Ako njezin komentar nije bio upućen na stvari koje sam govorio ni na odjeću koju sam nosio jedini aspekt koji je mogla komentirati je upravo moja fizionomija. Ali kako fizionomija može biti indikator moje političke orijentacije? Ovo nema nikakvog smisla pomislio sam. Nakon dugog promišljanja i skupljanja mišljenja okoline u svoju specijalno izrađenu ladicu zvanu ”desničar” počeo sam shvaćati logiku djevojke koje me smjestila u svoju desničarsku ladicu.

loris1

              Dominantni osjet vida –  Sunda slow loris (Nycticebus coucang)

Ljudski rod je neodvojivo vezan uz estetiku, kao primati smo od svojih ranih početaka razvili vid kao najjače osjetilo tvrdi profesor sveučilišta New South Wales-a Darren Curnoe . Da bi preživjeli u gustim džunglama i otvorenim savanama morali smo brzo i jasno uočiti što nas vreba i kako se protiv toga postaviti. Kao rezultat milijuna godina evolucijskog razvitka postali smo neodvojivi od koncepta slike, ona dominira našim umom, ona nas na gotovo metafizičkoj razini vodi kroz život.

“We are a primate; we belong to the order primates, which includes things like lemurs and lorises,”                                     – Wales-a Darren New South Wales

Neodvojivost čovjeka i slike nas dovodi do srži pitanja kojeg sam postavio na početku teksta. Pošto je djevojka koju sam spomenuo Hrvatica bilo bi pravilno krenuti od premise da je njezina desničarksa ladica ustvari  hrvatska desničarska ladica. Svaka politička opcija je kompleksnija nego što mislimo. Hrvatska desnica nije pojava koja se može izolirati samo na političkom polju. Ona u sebi nosi totalitet povijesne, političke, mitološke i biološke slojevitosti. Estetika hrvatske desnice tako puno puta poprima estetiku prijašnjih desnih autoritarnih i totalitarnih društava. Ta estetika se primarno veže na kult vitalne muškosti, mladenačke snage, otpornosti državnih institucija i  ruralne čistoće. Pozivanje na dane kada su čelične šake držale uzde svakog dijela društva nije rijetkost. Tko će u desnom umu držati te uzde nego ogromni mišićavi muškarac izrezane vilice i hladnog pogleda.

hqdefault

Joseph Goebbels,  jedan od Hitlerovih najbližih suradnika postavljen je u samom početku Reicha na čelo ministarstva za propagandu. Iz tog ministarstva proizišli su najljukavije složeni propagandni sadržaji koje su godinama poslije pada hitlerovog carstva zla proučavali američki i britanski mediji. Nacistički propagandisti dubinski su poznavali ljudsku psihu i njezinu osjetljivost na vizualne asocijacije. Mase su padale u delirično stanje, zasljepljene grandioznošću njihovih hipnotizirajućih slika upijale su viziju novog nacističkog čovjeka koji je primarno fizičkim kvalitetama stajao iznad svih ostalih. Nešto južnije, talijanski fašizam glorifiricao je kult Rimskog carstva i vitalnosti rimskog legionara koji je porazio ostatak Europe.

images (1)

Važno je shvatiti da ovo ne čini hrvatsku desnicu nužno nacistički orijentiranom opcijom, estetika je generalizirajuća stvar koja ju povezuje i  sa umjerenijim političkim opcijama centralne i zapadne Europe. Konzervativizam je na našim prostorima usko vezan uz strukturu obitelji i pravila koja proizlaze iz katoličkog odgoja. To stvara sliku složne obitelji koja je umjerena u svakom aspektu, nedjeljama ide u crtkvu i zagovara mir unutar zajednice. To samo dokazuje slojevitost političkih pojmova. Trebamo biti veoma oprezni kada se razbacujemo titulama, nadimcima epitetima. Unutar uma djevojke koja je mene nazvala desničarem odvijao se veoma kompleksan mehanizam pronalaženja idealnog tipa.

Problem koji proizlazi iz potpunog odavanja našim estetskim asocijacijama je veoma očit. Ako ste u djetinjstvu imali osobu koja vas je maltretirala i ta osoba ode iz vašeg života vaš osjećaj nemoći i straha biti će usko vezan uz sliku te osobe. Vrlo je moguće da ćete tijekom života naići na osobu koja će vas glasom ili stasom podsjetiti na vašeg mučitelja, vrlo je mala mogućnost da ćete sa tom novom osobom moći razviti produktivan odnos. Osobu  koja je provela 3 godine na bojnom polju će neočekivani pucanj petarde na sekundu vratiti u rovove koje je jedva preživjela. Fini mehanizam primjenjivanja već naučenih obrazaca na nepoznati teren je također veoma korisna strategija. Baš kao i naša ovisnost o slikama, prepoznavanje potencijalnih opasnosti na temelju već stečenih iskustava je evolucijski uvjetovan proces učenja.

Svaki dio naše prirode ima svoju konkretnu svrhu, ta svrha u rastuće kompleksnom i društveno detereminiranom okružju zna postati dvosjekli mač. Evolucijom razvijena intuitivna spoznaja  može biti iskorištena protiv nas. To se dogodilo u slučaju nacističkih propagandista koji su porobili tijela i umove svojih sunarodnjaka. To se dogodilo  i u slučaju djevojke koja  je poistovjetila mene sa desnom opcijom. Moja fizionomija je potaknula suptilan proces izjednačavanja jednog aspekta moje pojave sa mitologizacijom muške snage koja se provlači kroz desničarski narativ. Zaključak koji je djevojka iznijela proizašao iz njezine integrirane slike kako bi jedan desničar trebao izgledati. Stvarnost je daleko kompleksnija i izgled puno puta vara. Vjerovat ćete čovjeku u odjelu puno prije nego čovjeku u dronjcima, što nije garancija da taj čovjek nije serijski ubojica.

Jedini način kako da prikupite i ovce i novce je da naučite kako funkcionira vaš um. Čitajte o mozgu i osjetilima, uđite duboko u psihološke procese da i vi nebi pali u zamku predrasuda proizišlih od krivog prepoznavanja idealnog tipa. 

Dobar početak su dvije knjige mog najdražeg autora.

Carl G. Jung: – Man and His Symbols

– Approaching The Unconscious

 

 

Što me naučio čovjek zbog kojeg sam počeo pisati

Naš svijet svake godine postaje sve kompleksniji i teži za shvaćanje, još teži za bilo kakvo djelovanje.  Sa jedne strane imamo ogromne zapadnjačke i azijske korporacije koje se svojim djelovanjem čine kao moderni bogovi, samovoljni u svojim odlukama i hladni prema bilo kakvim konceptima očuvanja ljudskog dostojanstva. Sa druge strane imamo našu državu i naše susjede sa kojima smo ostali zaleđeni u nekom drugom dobu. Nesrazmjer između poruka koje dobivamo od naših susjeda, šefova, političara i lica sa hollywoodskog platna nisu ista i pogoršavaju već postojeću nacionalnu mentalnu disonancu.

Weak and miserable as I am, I can still stand up to the terrible tragedy of life and prevail!                                –Jordan B. Peterson / Strengthen the Individual

                                                                                                        
Svijet je postao prekrupan za pojedinca, pojedinac nevažan za svijet, samim time smo dobili i prekrupan svijet u kojemu je nevažnost postala fetišizam. Potpuna spoznaja je postala nemogućnost, sve je postalo preveliko da bi bilo shvatljivo. Iza kulisa se odvijaju procesi koji povlače naše živote u različitim smjerovima, mi toga nismo i ne možemo biti svjesni. Ovo je jedna od primarnih  uzroka anksioznosti postmodernog čovjeka, on jednostavno osjeća da nije pod kontrolom nad svojim životom. Nadalje, on se ne može poistovjetiti sa korporativnim monolitima, može biti jedino apsorbiran u njihovu hierarhiju, nestajući tako kao jedinka sa svojim vrijednostima. Postmoderna politika je jednaka kao i korporativnost, skinute su sve brane i doveli smo se pred vrata doba ”post-truth” negacije slobode govora i relativizacije koncepta istine. Istina više ne postoji, postoje samo mišljenja, to je ideološka manifestacija pomaka prema grupnom mentalitetu. Mi na Balkanu smo itekao upoznati sa destruktivnosti grupnog mentaliteta. Amerikanci su nam čak skrojili jednu prigodnu definiciju koju sad već učestalo koriste.

Balkanization, is a geopolitical term used to describe the process of fragmentation or division of a region or state into smaller regions or states that are often hostile or uncooperative with one another.

Nije mi ni na kraju pameti lamentirati za jugoslavenskim idealima zajedništva, ne planiram biti tako arogantan da si dopustim donošenje odluka koja država treba postojati, koja ne, postojanje kojeg naroda ima smisla, kojeg ne. Čini mi se da gotovo svaki razgovor koji završi na političkim temama u sebi sadrži veliku dozu arogancije i neznanja. Mislite da ste dovoljno pametni i sposobni da mijenjate svijet? Možda i jeste, ali prvo pogledajte oko sebe. Je li vaša soba spremljena? Jeste li pojeli doručak ujutro? Možete li se brinuti za sebe kad se već možete brinuti za geopolitičke probleme? Je li vaš život  sređen u skladu sa vašim grandioznim idejama kako nešto treba biti? U našem hrvatksom društvu su svi politički stručnjaci, svi su doktori ekonomije, svi su meštri svog zanata kojeg nemaju. Ovaj članaka ima samo jedan cilj, to je prenošenje kratke i jasne poruke jednog od najutjecajnijih intelektualaca današnjice. Ta poruka je usmjerena na pojedinca, ona nije politička već egzistencijalna. Svi problemi su u suštini vezani uz smisao i osobno traganje za istim.

“If you can’t even clean up your room, who the hell are you to give advice to the world?” – Jordan Peterson

Jordan B. Peterson je kanadski klinički psiholog i autor knjiga ”Maps of Meaning:  The Architecture of Belief’‘ i ”12 Rules for Life: an Antidote to Chaos”. Istaknuo se u svojem ustajanju protiv kanadskog zakona C16 koji je učinio oslovljavanje osoba sa krivom zamjenicom kaznenim djelom. Zakon je ratificiran i to je Peterson nazivao početkom kraja zapadne demokracije. Sa ratifikacijom je kazneno djelo postalo oslovljanje osobe sa ona ili on ako se ta osoba tako ne izjašnjava. Ovo se ne odnosi samo na odnose u javnom životu, najveći dio tužbi dolazi iz interpersonalnih interakcija. U Kanadi sad imate preko trideset zamjenica koje morate koristiti ako vas na to kaznenim zakonom prisili vaše djete, majka, otac, susjed.

Pronoun-cards-2016-02-768x439

Bit ovog teksta nisu zamjenice ni Petersonova borba protiv ograničavanja slobode izražaja. Ogroman opus ovog čovjeka se ne može rezimirati u kratkom blogu, za to trebate pročitati ”Maps of Meaning”. Čitati Jordana nije nimalo lak zadatak, vjerujte mi slomio sam se na prvih pedeset stranica. Slušati Jordana je potpuno druga stvar, čovjek ima nevjerojatan dar destiliranja kompleksnih ideja u jednostavne praktične i primjenjive zalogaje.

Pod ”Clean up your room” podrazumijeva se puno šira ideja od pukog savijeta kako dobro čistiti. Suštinska ideja se odnosi na pojedinca i njegovu odgovornost prema sebi i okolini. Dio citata ”who the hell are you to give advice to the world” je bio poručeno politički  nabijenim studentima koji su deranjem i razbijanjem prekidali njegova predavanja. Mladi u zapadnom svijetu nisu iskusili komunizam, na prosvjedina nose zastave sa srpom i čekićem. Druge frakcije nose svastike, sve ovo u dubioznom sukobu ideja koje ne razumiju. U Hrvatskoj je isto tako, najlakše je zalijepit U ili petokraku na čelo. To je najbrže riješenje kako se sakriti iza grupe, nestati u moru jednako obojanih glava. Zašto se skrivati? Odakle dolazi potreba za balkanizacijom, ustaštvom, komunizmom?

download

Dolazi iz negacije osobne odgovornosti  rekao bi Peterson. Prvo trebate naučiti živjeti kako treba a onda govoriti drugima kako da žive. Kada pomislite da su vam Židovi krivi jer nemate novca, pomislite rađe što ste napravili u svom životu da vas je sav novac zaobišao. Kada počnete uvjeravati druge kako nisu dovoljno dobri katolici pitajte se jeste li vi oličenje čistoće. Ja vas uvjeravam da nitko od nas nije dovoljno dobar, mislim da je ovaj svijet u kojem živimo dovoljan argument za to. Prije nego što danas odete popiti kavu i na toj kavi okrivite državu za sve svoje boljke, razmislite, pitajte se što je točno ta država? Ta država je goblen krojen od tisuća pojedinaca. Svaki pojedinac svojim djelovanjem poboljšava ili pogoršava državu. Najveća je pogreška smatrati da promjena dolazi odozgora.”Samo da maknu te naše ratne profitere sa vrha”, onda bi sve bilo bolje. Ne, to je greška u analizi! Da sve bude bolje prvo mi moramo biti bolji, počnite od spremanja svoje sobe, to je prvi korak gradnje stabilnosti.

AP_Ukraine_politicians_fight_Ml_22x15_1600-1160x789

Svi najglasniji politikanti su najiskrivljenije ličnosti. Samoprozvani konzervativci desničari duboko zabrazdjeli u ustaštvo šmrću kokain sa grudi prostituke, LGBT udruge mrze društvo u kojem žive i žele ga zamjeniti utopijom u kojoj su svi izbačeni osim njih. Ovi ljudi će vam dati brzo riješenje, odogovore na sve vaše podbačaje. Najlakše je idološki obojati skupinu i projekcirati svoje promašaje na njih. Veliki konzervativci koji žele odati dojam staloženosti, obiteljskih vrijednosti i religioznosti su upravo ti koji ništa od toga nemaju. Rojevi ljevičara koji paradiraju sa parolama jednakosti su upravo ti koji vjeruju da ne postoji dogovor već samo darvinizam najgore afričke savane.

“Zlo je sila koja smatra da je njezino znanje potpuno”

– Jordan B. Peterson/Tragedy vs Evil, 2008.

Počeo sam pisati jer sam shvatio da nitko nije kriv za moje propuste. Potrošio sam dane i dane svojeg života kriveći sve oko sebe da bi se probudio jednog dana i shvatio da lažem sam sebe. Davao sam si opravdanja, podilazio svojim najvećim demonima nihilizma i apatije. Do sada sam puno pisao o korupciji ali to nije bio moj alibij za upiranje prsta prema drugima. To je bilo moje opravdanje da od sebe napravim hodajuću utvrdu riječi, neprobojnu u svom svojem sjaju.

Zahvaljujući Petersonu shvatio sam uzaludnost samozavaravanja političkim ideologijama. Moji sati su tada postali kraći, vrijeme da napravim nešto od sebe nije više bilo u budućnosti nego sad. Najbolje što možete napraviti za sebe je da preuzmete odgovornost za svoje propuste i patite, jer to je protuotrov i prvi korak u smjeru da spremite svoju sobu i drugima pomognete da spreme svoju. 

Faustijanski ugovor

“Ne, ne, đavo je sebičnjak. I ne čini lako ništa zabadava. Što je nekome drugom od koristi.”   
Johann Wolfgang von Goethe / Faust

            Faust je otvorio tijelo koje je ležalo na njegovom stolu, tražeći između organa tragove duše nekoć živog čovjeka. U nemogućnosti da pronađe nešto više u čovjeku od mesa pada u duboku tugu i razočaranje. Zasićen svojim uspjesima, padovima, neprestanom plimom i osekom života, u najgorem stadiju svoje izgubljenosti odustaje od potrage. U svojem duševnom siromaštvu potpuno odbacuje mogućnost da čovjek živi smisleno prema višim moralnim ciljevima i baca se u infantilne maštarije o karnalnim užicima i zloupotrebi moći nad drugim ljudima. Upravo tada mu se javlja demon Mefistofeles koji mu pruža sve odgovore na njegovo posrnuće. Pruža mu mogućnost ispunjenja svih maštarija, zadovoljenje svake zakinutosti koju mu je namentnula priroda ili društvo. Faust zasljepljen novoostvarenim krnjim smislom u životu zanemaruje onaj svima nama dobro poznati zakon, da sve dolazi sa svojom cijenom, čak i kamatama. Mefistofeles mu više puta daje do znanja da je to pravilo univerzalni zakon svega živućega i neživućega i da njegove usluge dolaze sa ugovorom. U konačnici Mefistofeles pušta Fausta da do kraja uništi preostale trunke svojeg dostojanstva te tada uzima njegovu dušu i vodi je u pakao.

Page_004_(Faust,_1925)
Postoji li realna opasnost da će se u vašem najgorem trenutku ukazati crni fantazam koji će vam ponuditi sve što ste ikad željeli? Ja sam uvjeren da je to potpuno moguće, ali da bih vam objasnio što ili tko je točno Mefistofeles moramo se susresti na pravilnoj razini interpretacije. Problem postmodernog  čovjeka je upravo  disonanca u suštini poimanja mita. On napada fantaziju kao nešto nepostojeće, jer je nemjerljivo metodama prirodnih znanosti. Mefistofeles je simbolični prikaz nećeg nemjerljivog ali apsolutno prisutnog u životu svakog čovjeka. On je iskušenje koje nam dolazi kad smo najslabiji. Njegov ugovor je ono što ćemo potpisati da bi dobili trenutnu ugodu i bijeg od stvarnih problema, cijena je da radimo korak bliže samonuništenju.

Da se ne pogubimo u ovim idejama moramo ih utjeloviti u konkretan slučaj koji možete vidjeti oko sebe. Moj nepresušan a puno puta i jedini izvor materijala za učenje je hrvatsko društvo. Uzeti za primjer ovisnika o heroinu je banalno, on fizički ubrizgava svoj bijeg od svijeta i tu se nema više što za reći.  Puno suptilnija situacija se događa sa  sveprisutnom korupcijom u našem društvu. Mehanizam po kojem netko postaje korumpiran je savršeno prikazan u Goetheovom Faustu.

Corruptio (lat. corruptio – pokvarenost, kvarnost, izopaćenost,razvrat, potkupljivanje, podmićivanje, potkupljenje, podmićenje, kvarenje, truljenje,raspadanje, krivotvorenje)

Većina Hrvata će se naći u situaciji u kojoj će morati birati između agonizirajuće borbe za preživljavanjem ili kriminala.  Pod kriminal podrazumijevam i veze i vezice koje se potežu na dnevnoj bazi da bi se imalo što pokazati razočaranim majkama i očevima kad se dođe kući. Upravo je taj modus ponašanja jednak onome koji se odigrao između Fausta i Mefistofelesa. Imate sa jedne strane osobu kojoj nije išlo u životu, osjeća se impotentno i prevareno. Sa druge strane imate brzo i jednostavno riješenje na vaše trenutne problem, imate ključeve vašeg novog auta, novi set kolega koji su isti kao i vi jer su došli tu gdje jesu isto kao i vi. Ali sve dolazi sa nevidljivim ugovorm, čak i oni koji ga vide poput Fausta previše uživaju u svojoj trenutnoj dobiti da bi marili za dugoročne posljedice. Posljedice su te da ste odustali, prekoračili ste tu granicu za koju ste se trebali truditi, dobili ste je na pladnju. Sa ovim ste postavili sebi, svojoj djeci, svojoj okolini pa i svijetu pravila igre koja im govore da se ne isplati truditi za ništa. Upravo ste učinili tu igru malo lošijom, postali  ste Faust koji odbacuje svoju dušu. Za što? Za par mrvica koje će vam udjeliti neki moćnik.

Birajte teži put, jer on vas gradi. Idite glavom kroz zidove i mislite daleko i široko. Sa sumnjom uzimajte prečice jer Mefisotofeles budno promatra i čeka vaše posrnuće.

Ptice podrezanih krila

           U početku bijaše Riječ. Pero je jače od mača. Ništa nije jače od čovjeka koji zna. No je li ovo stvarno istina za znaš marginalni dio Europe? Ima li smisla inzistirati na smislu koji proizlazi iz korištenjem vlastitih verbalnih i pismenih sposobnosti? Stoji li ikakva mudrost u ovim izrekama ili su čiste floskule? Jesu li to relikvije dana kada je pismenost bila ultimativno oruđe preživljavanja u svijetu koji se nije znao izražavati.

Moj skepticizam i antiintelektualizam  kojeg sam vrijedno uzgojio i njegovao na faksu me potjerao dalje od pisanja, kao nečega što rade samo usjeđeni starci bez moći da promjene svoje već gotove živote. Moja osobna mržnja prema onome što predstavlja intelektualac je ustvati bila mržnja prema onome što predstavlja hrvatski birokrat skriven u plašt intelektualizma. Svaki pokušaj uzleta u  korozivnom akademskom okolišu  ne kažnjava se padovima već sarkatstičnim podsmjesima. Naši faksevi proizvode ptice sa podrezanim krilima, podrezuju ih da ne prelete ograde koje su postavljene.

Ustrajnost da ne budem kao ti birokrati me upravo dovela do njihove razine dekadencije. Počeo sam se sarkastično podsmjehivati na mlade i ambiciozne, postao sam pravi Hrvat u svakom smislu riječi. Realizacija da sam zabrazdio me dovela do potrebe da njegujem izražaj kao najviši ideal. Za vas pero jedino nije jače od mača ako niste iskusili pozitivnu transformativnu snagu neke ideje. Tu ideju ste u život upili ili knjigom ili riječi, nikad ugodnom foteljom vašeg ureda, zveckanjem mača ili zlatnika.

Jedino kako mogu opravdati ovu vlastitu promjenu u stavovima je da uronimo u prirodu i nužnost razgovora i  pisanja? Način na koji promatramo svijet oko sebe je uvelike determiniran našim stavovima i jezikom koji koristimo. Što taj jezik preciznije koristimo to ćemo uspješnije uočiti obrasce, procese  pa i  zamke svakodnevnog života. Čovjek koji ne može adekvatno izraziti svoje misli je siromašan čovjek. Najgori dio siromaštava nije materijalni element već anonimnost sirotinje, njena nemogućnost da oformi identitet i da ga  izrazi. Imate veliki problem ako ne razgovarate sa ljudima oko sebe, imate još veći problem ako razgovarate sa svima ali nikome ne možete izraziti što želite reći.

Znanost 21. stoljeća će vam reći da je čovjek vreća mesa kostiju i sofisticiranih kemikalija koje determiniraju što radi i govori. No ovo što vidimo oko sebe nije tako, ljudi su ovisnici o smislu, u nemogućnosti da utaže potrebu za smislom ulaze u druge ovisnosti koje ga u konačnici izbrišu. Mi smo lebdeće strukture , nešto poput meduza u dubini oceana. Lebdimo na smislu kojeg sami sebi gradimo razgovorom sa osobom i drugima. Ako su vaše riječi prgave i neusmjerene neminovno tonete sa njima u društvo isto tako usamljenih i neizraženih ljudi.

Moj savjet je da razgovarate, primarno sa sobom pa onda sa drugima.Ne razgovarajte da trošite vrijeme već pokušajte formulirati jedan dio onoga teškoga olova u sebi u jedan lagani paragraf. Nakon toga uzmite olovku i zapišite što ste rekli, pogledajte materjaliziranu reprezentaciju vaše nutrine na papiru. Kakva god bila vaša je i opipljiva je, sad se možete nositi sa njom na bolji način. Možete dopisivati kritike sami na sebe, možete se vratiti osobi sa kojom se razgovarali i reći joj da bi željeli precizinije prenesti ono što ste joj željeli poručiti. Svaka riječ je katarzična kada je pravilna reprezentacija onoga što stvarno mislite i osjećate. Onaj koji laže osjeća kako ta laž ruje po njemu, onaj koji govori istinu se iz sekunde u sekundu osjeća sve lakšim.

Jedini način da se spasite od kaosa i zamki koje vam donosi život je da ih oformite u riječi.

Jedini način da ne postanete ptica podrezanih krila je da vam iskrene riječi postanu pera.