Kako sam slučajno prozvan desničarem

Na drugoj godini faksa tijekom subotnjeg izlaska jedna cura  koju do tad nisam poznavao mi je uputila najčudniji komentar koji sam do tada čuo. ”Izgledaš kao desničar”. Shvatio bih njezin komentar da sam ciljano želio postići taj look, ipak postoji cijeli niz desno orijentiranih subkultura, svaka od njih ima svoj kodeks odijevanja koji šalje određenu poruku. Tijekom tog izlaska nosio sam najneutralniju moguću obuću i odjeću, taj faktor očito nije bio presudan u njezinoj procjeni. Nisam odbacio njezin komentar kao besmislicu jer po dobrom starom pravilu kojeg me je naučio Schopenhauer ljudi govore najiskrenije kada su opušteni. Tek kada nekoga stavite ispred kamera počinju laži, jeste li ikad upoznali iskrenog političara?

punk-erizo.2

Što je ta djevojka uočila na meni da me okarakterizirala kao desničara? Od čega se u njezinom umu sastojao jedan desničar? Mi smo kao vrsta veoma perceptiva bića, uočavamo obrasce koje spremamo u svoju mentalnu datoteku. Sortiramo segmente šire slike u ladice kojima dajemo imena. Kako ćemo prepoznati drvo? Za njega već imamo spremnu ladicu pojmova, slika, doživljaja, mirisa, taktilnih podražaja. Otvaramo ladicu nazvanu drvo, uspoređujemo viđeni objekt sa nama poznatim sadržajm ladice i donosimo sud. Što je ovoj curi bilo spremljeno u ladicu nazvanu desničar?

An ideal type is formed from characteristics and elements of the given phenomena, but it is not meant to correspond to all of the characteristics of any one particular case. It is not meant to refer to perfect things, moral ideals nor to statistical average but rather to stress certain elements common to most cases of the given phenomena.     

      Idealni tip (teorija sociologa Max-a Webera)

Ja sam po svim definicijama krupan čovjek,  imam 115 kila i visok sam 1.93 m, što bi me smjestilo u supertešku kategoriju u boksu. Ako njezin komentar nije bio upućen na stvari koje sam govorio ni na odjeću koju sam nosio jedini aspekt koji je mogla komentirati je upravo moja fizionomija. Ali kako fizionomija može biti indikator moje političke orijentacije? Ovo nema nikakvog smisla pomislio sam. Nakon dugog promišljanja i skupljanja mišljenja okoline u svoju specijalno izrađenu ladicu zvanu ”desničar” počeo sam shvaćati logiku djevojke koje me smjestila u svoju desničarsku ladicu.

loris1

              Dominantni osjet vida –  Sunda slow loris (Nycticebus coucang)

Ljudski rod je neodvojivo vezan uz estetiku, kao primati smo od svojih ranih početaka razvili vid kao najjače osjetilo tvrdi profesor sveučilišta New South Wales-a Darren Curnoe . Da bi preživjeli u gustim džunglama i otvorenim savanama morali smo brzo i jasno uočiti što nas vreba i kako se protiv toga postaviti. Kao rezultat milijuna godina evolucijskog razvitka postali smo neodvojivi od koncepta slike, ona dominira našim umom, ona nas na gotovo metafizičkoj razini vodi kroz život.

“We are a primate; we belong to the order primates, which includes things like lemurs and lorises,”                                     – Wales-a Darren New South Wales

Neodvojivost čovjeka i slike nas dovodi do srži pitanja kojeg sam postavio na početku teksta. Pošto je djevojka koju sam spomenuo Hrvatica bilo bi pravilno krenuti od premise da je njezina desničarksa ladica ustvari  hrvatska desničarska ladica. Svaka politička opcija je kompleksnija nego što mislimo. Hrvatska desnica nije pojava koja se može izolirati samo na političkom polju. Ona u sebi nosi totalitet povijesne, političke, mitološke i biološke slojevitosti. Estetika hrvatske desnice tako puno puta poprima estetiku prijašnjih desnih autoritarnih i totalitarnih društava. Ta estetika se primarno veže na kult vitalne muškosti, mladenačke snage, otpornosti državnih institucija i  ruralne čistoće. Pozivanje na dane kada su čelične šake držale uzde svakog dijela društva nije rijetkost. Tko će u desnom umu držati te uzde nego ogromni mišićavi muškarac izrezane vilice i hladnog pogleda.

hqdefault

Joseph Goebbels,  jedan od Hitlerovih najbližih suradnika postavljen je u samom početku Reicha na čelo ministarstva za propagandu. Iz tog ministarstva proizišli su najljukavije složeni propagandni sadržaji koje su godinama poslije pada hitlerovog carstva zla proučavali američki i britanski mediji. Nacistički propagandisti dubinski su poznavali ljudsku psihu i njezinu osjetljivost na vizualne asocijacije. Mase su padale u delirično stanje, zasljepljene grandioznošću njihovih hipnotizirajućih slika upijale su viziju novog nacističkog čovjeka koji je primarno fizičkim kvalitetama stajao iznad svih ostalih. Nešto južnije, talijanski fašizam glorifiricao je kult Rimskog carstva i vitalnosti rimskog legionara koji je porazio ostatak Europe.

images (1)

Važno je shvatiti da ovo ne čini hrvatsku desnicu nužno nacistički orijentiranom opcijom, estetika je generalizirajuća stvar koja ju povezuje i  sa umjerenijim političkim opcijama centralne i zapadne Europe. Konzervativizam je na našim prostorima usko vezan uz strukturu obitelji i pravila koja proizlaze iz katoličkog odgoja. To stvara sliku složne obitelji koja je umjerena u svakom aspektu, nedjeljama ide u crtkvu i zagovara mir unutar zajednice. To samo dokazuje slojevitost političkih pojmova. Trebamo biti veoma oprezni kada se razbacujemo titulama, nadimcima epitetima. Unutar uma djevojke koja je mene nazvala desničarem odvijao se veoma kompleksan mehanizam pronalaženja idealnog tipa.

Problem koji proizlazi iz potpunog odavanja našim estetskim asocijacijama je veoma očit. Ako ste u djetinjstvu imali osobu koja vas je maltretirala i ta osoba ode iz vašeg života vaš osjećaj nemoći i straha biti će usko vezan uz sliku te osobe. Vrlo je moguće da ćete tijekom života naići na osobu koja će vas glasom ili stasom podsjetiti na vašeg mučitelja, vrlo je mala mogućnost da ćete sa tom novom osobom moći razviti produktivan odnos. Osobu  koja je provela 3 godine na bojnom polju će neočekivani pucanj petarde na sekundu vratiti u rovove koje je jedva preživjela. Fini mehanizam primjenjivanja već naučenih obrazaca na nepoznati teren je također veoma korisna strategija. Baš kao i naša ovisnost o slikama, prepoznavanje potencijalnih opasnosti na temelju već stečenih iskustava je evolucijski uvjetovan proces učenja.

Svaki dio naše prirode ima svoju konkretnu svrhu, ta svrha u rastuće kompleksnom i društveno detereminiranom okružju zna postati dvosjekli mač. Evolucijom razvijena intuitivna spoznaja  može biti iskorištena protiv nas. To se dogodilo u slučaju nacističkih propagandista koji su porobili tijela i umove svojih sunarodnjaka. To se dogodilo  i u slučaju djevojke koja  je poistovjetila mene sa desnom opcijom. Moja fizionomija je potaknula suptilan proces izjednačavanja jednog aspekta moje pojave sa mitologizacijom muške snage koja se provlači kroz desničarski narativ. Zaključak koji je djevojka iznijela proizašao iz njezine integrirane slike kako bi jedan desničar trebao izgledati. Stvarnost je daleko kompleksnija i izgled puno puta vara. Vjerovat ćete čovjeku u odjelu puno prije nego čovjeku u dronjcima, što nije garancija da taj čovjek nije serijski ubojica.

Jedini način kako da prikupite i ovce i novce je da naučite kako funkcionira vaš um. Čitajte o mozgu i osjetilima, uđite duboko u psihološke procese da i vi nebi pali u zamku predrasuda proizišlih od krivog prepoznavanja idealnog tipa. 

Dobar početak su dvije knjige mog najdražeg autora.

Carl G. Jung: – Man and His Symbols

– Approaching The Unconscious

 

 

Što me naučio čovjek zbog kojeg sam počeo pisati

Naš svijet svake godine postaje sve kompleksniji i teži za shvaćanje, još teži za bilo kakvo djelovanje.  Sa jedne strane imamo ogromne zapadnjačke i azijske korporacije koje se svojim djelovanjem čine kao moderni bogovi, samovoljni u svojim odlukama i hladni prema bilo kakvim konceptima očuvanja ljudskog dostojanstva. Sa druge strane imamo našu državu i naše susjede sa kojima smo ostali zaleđeni u nekom drugom dobu. Nesrazmjer između poruka koje dobivamo od naših susjeda, šefova, političara i lica sa hollywoodskog platna nisu ista i pogoršavaju već postojeću nacionalnu mentalnu disonancu.

Weak and miserable as I am, I can still stand up to the terrible tragedy of life and prevail!                                –Jordan B. Peterson / Strengthen the Individual

                                                                                                        
Svijet je postao prekrupan za pojedinca, pojedinac nevažan za svijet, samim time smo dobili i prekrupan svijet u kojemu je nevažnost postala fetišizam. Potpuna spoznaja je postala nemogućnost, sve je postalo preveliko da bi bilo shvatljivo. Iza kulisa se odvijaju procesi koji povlače naše živote u različitim smjerovima, mi toga nismo i ne možemo biti svjesni. Ovo je jedna od primarnih  uzroka anksioznosti postmodernog čovjeka, on jednostavno osjeća da nije pod kontrolom nad svojim životom. Nadalje, on se ne može poistovjetiti sa korporativnim monolitima, može biti jedino apsorbiran u njihovu hierarhiju, nestajući tako kao jedinka sa svojim vrijednostima. Postmoderna politika je jednaka kao i korporativnost, skinute su sve brane i doveli smo se pred vrata doba ”post-truth” negacije slobode govora i relativizacije koncepta istine. Istina više ne postoji, postoje samo mišljenja, to je ideološka manifestacija pomaka prema grupnom mentalitetu. Mi na Balkanu smo itekao upoznati sa destruktivnosti grupnog mentaliteta. Amerikanci su nam čak skrojili jednu prigodnu definiciju koju sad već učestalo koriste.

Balkanization, is a geopolitical term used to describe the process of fragmentation or division of a region or state into smaller regions or states that are often hostile or uncooperative with one another.

Nije mi ni na kraju pameti lamentirati za jugoslavenskim idealima zajedništva, ne planiram biti tako arogantan da si dopustim donošenje odluka koja država treba postojati, koja ne, postojanje kojeg naroda ima smisla, kojeg ne. Čini mi se da gotovo svaki razgovor koji završi na političkim temama u sebi sadrži veliku dozu arogancije i neznanja. Mislite da ste dovoljno pametni i sposobni da mijenjate svijet? Možda i jeste, ali prvo pogledajte oko sebe. Je li vaša soba spremljena? Jeste li pojeli doručak ujutro? Možete li se brinuti za sebe kad se već možete brinuti za geopolitičke probleme? Je li vaš život  sređen u skladu sa vašim grandioznim idejama kako nešto treba biti? U našem hrvatksom društvu su svi politički stručnjaci, svi su doktori ekonomije, svi su meštri svog zanata kojeg nemaju. Ovaj članaka ima samo jedan cilj, to je prenošenje kratke i jasne poruke jednog od najutjecajnijih intelektualaca današnjice. Ta poruka je usmjerena na pojedinca, ona nije politička već egzistencijalna. Svi problemi su u suštini vezani uz smisao i osobno traganje za istim.

“If you can’t even clean up your room, who the hell are you to give advice to the world?” – Jordan Peterson

Jordan B. Peterson je kanadski klinički psiholog i autor knjiga ”Maps of Meaning:  The Architecture of Belief’‘ i ”12 Rules for Life: an Antidote to Chaos”. Istaknuo se u svojem ustajanju protiv kanadskog zakona C16 koji je učinio oslovljavanje osoba sa krivom zamjenicom kaznenim djelom. Zakon je ratificiran i to je Peterson nazivao početkom kraja zapadne demokracije. Sa ratifikacijom je kazneno djelo postalo oslovljanje osobe sa ona ili on ako se ta osoba tako ne izjašnjava. Ovo se ne odnosi samo na odnose u javnom životu, najveći dio tužbi dolazi iz interpersonalnih interakcija. U Kanadi sad imate preko trideset zamjenica koje morate koristiti ako vas na to kaznenim zakonom prisili vaše djete, majka, otac, susjed.

Pronoun-cards-2016-02-768x439

Bit ovog teksta nisu zamjenice ni Petersonova borba protiv ograničavanja slobode izražaja. Ogroman opus ovog čovjeka se ne može rezimirati u kratkom blogu, za to trebate pročitati ”Maps of Meaning”. Čitati Jordana nije nimalo lak zadatak, vjerujte mi slomio sam se na prvih pedeset stranica. Slušati Jordana je potpuno druga stvar, čovjek ima nevjerojatan dar destiliranja kompleksnih ideja u jednostavne praktične i primjenjive zalogaje.

Pod ”Clean up your room” podrazumijeva se puno šira ideja od pukog savijeta kako dobro čistiti. Suštinska ideja se odnosi na pojedinca i njegovu odgovornost prema sebi i okolini. Dio citata ”who the hell are you to give advice to the world” je bio poručeno politički  nabijenim studentima koji su deranjem i razbijanjem prekidali njegova predavanja. Mladi u zapadnom svijetu nisu iskusili komunizam, na prosvjedina nose zastave sa srpom i čekićem. Druge frakcije nose svastike, sve ovo u dubioznom sukobu ideja koje ne razumiju. U Hrvatskoj je isto tako, najlakše je zalijepit U ili petokraku na čelo. To je najbrže riješenje kako se sakriti iza grupe, nestati u moru jednako obojanih glava. Zašto se skrivati? Odakle dolazi potreba za balkanizacijom, ustaštvom, komunizmom?

download

Dolazi iz negacije osobne odgovornosti  rekao bi Peterson. Prvo trebate naučiti živjeti kako treba a onda govoriti drugima kako da žive. Kada pomislite da su vam Židovi krivi jer nemate novca, pomislite rađe što ste napravili u svom životu da vas je sav novac zaobišao. Kada počnete uvjeravati druge kako nisu dovoljno dobri katolici pitajte se jeste li vi oličenje čistoće. Ja vas uvjeravam da nitko od nas nije dovoljno dobar, mislim da je ovaj svijet u kojem živimo dovoljan argument za to. Prije nego što danas odete popiti kavu i na toj kavi okrivite državu za sve svoje boljke, razmislite, pitajte se što je točno ta država? Ta država je goblen krojen od tisuća pojedinaca. Svaki pojedinac svojim djelovanjem poboljšava ili pogoršava državu. Najveća je pogreška smatrati da promjena dolazi odozgora.”Samo da maknu te naše ratne profitere sa vrha”, onda bi sve bilo bolje. Ne, to je greška u analizi! Da sve bude bolje prvo mi moramo biti bolji, počnite od spremanja svoje sobe, to je prvi korak gradnje stabilnosti.

AP_Ukraine_politicians_fight_Ml_22x15_1600-1160x789

Svi najglasniji politikanti su najiskrivljenije ličnosti. Samoprozvani konzervativci desničari duboko zabrazdjeli u ustaštvo šmrću kokain sa grudi prostituke, LGBT udruge mrze društvo u kojem žive i žele ga zamjeniti utopijom u kojoj su svi izbačeni osim njih. Ovi ljudi će vam dati brzo riješenje, odogovore na sve vaše podbačaje. Najlakše je idološki obojati skupinu i projekcirati svoje promašaje na njih. Veliki konzervativci koji žele odati dojam staloženosti, obiteljskih vrijednosti i religioznosti su upravo ti koji ništa od toga nemaju. Rojevi ljevičara koji paradiraju sa parolama jednakosti su upravo ti koji vjeruju da ne postoji dogovor već samo darvinizam najgore afričke savane.

“Zlo je sila koja smatra da je njezino znanje potpuno”

– Jordan B. Peterson/Tragedy vs Evil, 2008.

Počeo sam pisati jer sam shvatio da nitko nije kriv za moje propuste. Potrošio sam dane i dane svojeg života kriveći sve oko sebe da bi se probudio jednog dana i shvatio da lažem sam sebe. Davao sam si opravdanja, podilazio svojim najvećim demonima nihilizma i apatije. Do sada sam puno pisao o korupciji ali to nije bio moj alibij za upiranje prsta prema drugima. To je bilo moje opravdanje da od sebe napravim hodajuću utvrdu riječi, neprobojnu u svom svojem sjaju.

Zahvaljujući Petersonu shvatio sam uzaludnost samozavaravanja političkim ideologijama. Moji sati su tada postali kraći, vrijeme da napravim nešto od sebe nije više bilo u budućnosti nego sad. Najbolje što možete napraviti za sebe je da preuzmete odgovornost za svoje propuste i patite, jer to je protuotrov i prvi korak u smjeru da spremite svoju sobu i drugima pomognete da spreme svoju. 

Faustijanski ugovor

“Ne, ne, đavo je sebičnjak. I ne čini lako ništa zabadava. Što je nekome drugom od koristi.”   
Johann Wolfgang von Goethe / Faust

            Faust je otvorio tijelo koje je ležalo na njegovom stolu, tražeći između organa tragove duše nekoć živog čovjeka. U nemogućnosti da pronađe nešto više u čovjeku od mesa pada u duboku tugu i razočaranje. Zasićen svojim uspjesima, padovima, neprestanom plimom i osekom života, u najgorem stadiju svoje izgubljenosti odustaje od potrage. U svojem duševnom siromaštvu potpuno odbacuje mogućnost da čovjek živi smisleno prema višim moralnim ciljevima i baca se u infantilne maštarije o karnalnim užicima i zloupotrebi moći nad drugim ljudima. Upravo tada mu se javlja demon Mefistofeles koji mu pruža sve odgovore na njegovo posrnuće. Pruža mu mogućnost ispunjenja svih maštarija, zadovoljenje svake zakinutosti koju mu je namentnula priroda ili društvo. Faust zasljepljen novoostvarenim krnjim smislom u životu zanemaruje onaj svima nama dobro poznati zakon, da sve dolazi sa svojom cijenom, čak i kamatama. Mefistofeles mu više puta daje do znanja da je to pravilo univerzalni zakon svega živućega i neživućega i da njegove usluge dolaze sa ugovorom. U konačnici Mefistofeles pušta Fausta da do kraja uništi preostale trunke svojeg dostojanstva te tada uzima njegovu dušu i vodi je u pakao.

Page_004_(Faust,_1925)
Postoji li realna opasnost da će se u vašem najgorem trenutku ukazati crni fantazam koji će vam ponuditi sve što ste ikad željeli? Ja sam uvjeren da je to potpuno moguće, ali da bih vam objasnio što ili tko je točno Mefistofeles moramo se susresti na pravilnoj razini interpretacije. Problem postmodernog  čovjeka je upravo  disonanca u suštini poimanja mita. On napada fantaziju kao nešto nepostojeće, jer je nemjerljivo metodama prirodnih znanosti. Mefistofeles je simbolični prikaz nećeg nemjerljivog ali apsolutno prisutnog u životu svakog čovjeka. On je iskušenje koje nam dolazi kad smo najslabiji. Njegov ugovor je ono što ćemo potpisati da bi dobili trenutnu ugodu i bijeg od stvarnih problema, cijena je da radimo korak bliže samonuništenju.

Da se ne pogubimo u ovim idejama moramo ih utjeloviti u konkretan slučaj koji možete vidjeti oko sebe. Moj nepresušan a puno puta i jedini izvor materijala za učenje je hrvatsko društvo. Uzeti za primjer ovisnika o heroinu je banalno, on fizički ubrizgava svoj bijeg od svijeta i tu se nema više što za reći.  Puno suptilnija situacija se događa sa  sveprisutnom korupcijom u našem društvu. Mehanizam po kojem netko postaje korumpiran je savršeno prikazan u Goetheovom Faustu.

Corruptio (lat. corruptio – pokvarenost, kvarnost, izopaćenost,razvrat, potkupljivanje, podmićivanje, potkupljenje, podmićenje, kvarenje, truljenje,raspadanje, krivotvorenje)

Većina Hrvata će se naći u situaciji u kojoj će morati birati između agonizirajuće borbe za preživljavanjem ili kriminala.  Pod kriminal podrazumijevam i veze i vezice koje se potežu na dnevnoj bazi da bi se imalo što pokazati razočaranim majkama i očevima kad se dođe kući. Upravo je taj modus ponašanja jednak onome koji se odigrao između Fausta i Mefistofelesa. Imate sa jedne strane osobu kojoj nije išlo u životu, osjeća se impotentno i prevareno. Sa druge strane imate brzo i jednostavno riješenje na vaše trenutne problem, imate ključeve vašeg novog auta, novi set kolega koji su isti kao i vi jer su došli tu gdje jesu isto kao i vi. Ali sve dolazi sa nevidljivim ugovorm, čak i oni koji ga vide poput Fausta previše uživaju u svojoj trenutnoj dobiti da bi marili za dugoročne posljedice. Posljedice su te da ste odustali, prekoračili ste tu granicu za koju ste se trebali truditi, dobili ste je na pladnju. Sa ovim ste postavili sebi, svojoj djeci, svojoj okolini pa i svijetu pravila igre koja im govore da se ne isplati truditi za ništa. Upravo ste učinili tu igru malo lošijom, postali  ste Faust koji odbacuje svoju dušu. Za što? Za par mrvica koje će vam udjeliti neki moćnik.

Birajte teži put, jer on vas gradi. Idite glavom kroz zidove i mislite daleko i široko. Sa sumnjom uzimajte prečice jer Mefisotofeles budno promatra i čeka vaše posrnuće.

Ptice podrezanih krila

           U početku bijaše Riječ. Pero je jače od mača. Ništa nije jače od čovjeka koji zna. No je li ovo stvarno istina za znaš marginalni dio Europe? Ima li smisla inzistirati na smislu koji proizlazi iz korištenjem vlastitih verbalnih i pismenih sposobnosti? Stoji li ikakva mudrost u ovim izrekama ili su čiste floskule? Jesu li to relikvije dana kada je pismenost bila ultimativno oruđe preživljavanja u svijetu koji se nije znao izražavati.

Moj skepticizam i antiintelektualizam  kojeg sam vrijedno uzgojio i njegovao na faksu me potjerao dalje od pisanja, kao nečega što rade samo usjeđeni starci bez moći da promjene svoje već gotove živote. Moja osobna mržnja prema onome što predstavlja intelektualac je ustvati bila mržnja prema onome što predstavlja hrvatski birokrat skriven u plašt intelektualizma. Svaki pokušaj uzleta u  korozivnom akademskom okolišu  ne kažnjava se padovima već sarkatstičnim podsmjesima. Naši faksevi proizvode ptice sa podrezanim krilima, podrezuju ih da ne prelete ograde koje su postavljene.

Ustrajnost da ne budem kao ti birokrati me upravo dovela do njihove razine dekadencije. Počeo sam se sarkastično podsmjehivati na mlade i ambiciozne, postao sam pravi Hrvat u svakom smislu riječi. Realizacija da sam zabrazdio me dovela do potrebe da njegujem izražaj kao najviši ideal. Za vas pero jedino nije jače od mača ako niste iskusili pozitivnu transformativnu snagu neke ideje. Tu ideju ste u život upili ili knjigom ili riječi, nikad ugodnom foteljom vašeg ureda, zveckanjem mača ili zlatnika.

Jedino kako mogu opravdati ovu vlastitu promjenu u stavovima je da uronimo u prirodu i nužnost razgovora i  pisanja? Način na koji promatramo svijet oko sebe je uvelike determiniran našim stavovima i jezikom koji koristimo. Što taj jezik preciznije koristimo to ćemo uspješnije uočiti obrasce, procese  pa i  zamke svakodnevnog života. Čovjek koji ne može adekvatno izraziti svoje misli je siromašan čovjek. Najgori dio siromaštava nije materijalni element već anonimnost sirotinje, njena nemogućnost da oformi identitet i da ga  izrazi. Imate veliki problem ako ne razgovarate sa ljudima oko sebe, imate još veći problem ako razgovarate sa svima ali nikome ne možete izraziti što želite reći.

Znanost 21. stoljeća će vam reći da je čovjek vreća mesa kostiju i sofisticiranih kemikalija koje determiniraju što radi i govori. No ovo što vidimo oko sebe nije tako, ljudi su ovisnici o smislu, u nemogućnosti da utaže potrebu za smislom ulaze u druge ovisnosti koje ga u konačnici izbrišu. Mi smo lebdeće strukture , nešto poput meduza u dubini oceana. Lebdimo na smislu kojeg sami sebi gradimo razgovorom sa osobom i drugima. Ako su vaše riječi prgave i neusmjerene neminovno tonete sa njima u društvo isto tako usamljenih i neizraženih ljudi.

Moj savjet je da razgovarate, primarno sa sobom pa onda sa drugima.Ne razgovarajte da trošite vrijeme već pokušajte formulirati jedan dio onoga teškoga olova u sebi u jedan lagani paragraf. Nakon toga uzmite olovku i zapišite što ste rekli, pogledajte materjaliziranu reprezentaciju vaše nutrine na papiru. Kakva god bila vaša je i opipljiva je, sad se možete nositi sa njom na bolji način. Možete dopisivati kritike sami na sebe, možete se vratiti osobi sa kojom se razgovarali i reći joj da bi željeli precizinije prenesti ono što ste joj željeli poručiti. Svaka riječ je katarzična kada je pravilna reprezentacija onoga što stvarno mislite i osjećate. Onaj koji laže osjeća kako ta laž ruje po njemu, onaj koji govori istinu se iz sekunde u sekundu osjeća sve lakšim.

Jedini način da se spasite od kaosa i zamki koje vam donosi život je da ih oformite u riječi.

Jedini način da ne postanete ptica podrezanih krila je da vam iskrene riječi postanu pera.