Moj Novi čovjek

Ako ste Hrvat, onda ste već navikli na lavinu verbalnog napastovanja. Ona dolazi svaki dan u malim pakovanjima. Bio to vaš susjed ili TV ekran, modus ponašanja je više manje isti. Ministri koji govore jedno a rade drugo, odvjetnici koji igraju za onoga tko više plati bez moralnih granica. Nesuvisle floskule koje bacaju protivnici istih namjera i metoda. Lokalni šerifi koji već godinama provode svoju pravdu i najmještaju svoju nesposobnu djecu na visoke pozicije.  U Hrvatskoj svi funkcioniraju jednako, unatoč tome, svi su protiv svih. Kada jedan političar makne drugoga zbog korupcije, nije ga maknuo jer je želio očistiti sustav od loših elemenata. Maknuo ga je jer mu je ovaj drugi stao na nogu. Tko jači, taj kvači!

Corruption is a cancer: a cancer that eats away at a citizen’s faith in democracy, diminishes the instinct for innovation and creativity; already-tight national budgets, crowding out important national investments. It wastes the talent of entire generations. It scares away investments and jobs.    – Joe Biden

Darwinistički potezi se vrše samo u društvima gdje su ljudi još uvijek bestijalni, prirodni, ali ne u onom dobrom smislu. Što znaći biti bestijalan? Ono prirodno u ljudima bilo je izraženo dok smo živjeli na širokim prostranstvima još neistraženog svijeta. Bilo kakvu misao brisao je dominanti i sveproždirajući nagon samoodrživosti, to je bio jedini način da se u tom nepoznatom svijetu moglo preživjeti. Da ja i moja djeca imamo, moram oduzimati svojem susjedu. Tako se razmišljalo dok je hrane bilo malo, dok je smrt svima visila nad glavom na dnevnoj bazi. Sad živimo u gradovima, usko stisnuti poput sardina u konzervi. Ne možemo si priuštiti tribalizam ni primitivizam egoističnosti.  Nitko nije gladan ni ugrožen u onom smislu u kojem je bio naš predak. Ali i dalje se ponašamo kao oni divljaci sa Euroazijskih stepa koji su morali ubiti ili biti ubijeni. Ubiti je danas ilegalno, danas se ubija na puno finiji način. Ubija se sebe i svoju okolinu kada se prigrli moral koji proizlazi iz prihvaćanja linije lakšeg otpora. Onog trenutka kada kažete – Pa što? Ako mogu oni, mogu i ja!

Collective fear stimulates herd instinct, and tends to produce ferocity toward those who are not regarded as members of the herd.― Bertrand Russell, Unpopular Essays


Ponavljanjem istih ponašanja protiv kojih se bunimo, počeli smo ličiti jedni na druge u ovom varivu jada i besmisla što zovemu svojom državom. Modernom hrvatskom čovjeku ne fali hrane, njemu fali reda. Onog reda kojeg možemo uživati samo na mjestima gdje su ljudi naučili živjeti zajedno i ponašati se kao dio cjeline. Taj red je ustvari smisao,  ona suptilnost koja se toliko prešućuje da možda više i ne postoji u životu Hrvata. Ljudi koji odlaze iz Hrvatske tvrde da nemaju novca i da ne mogu osnovati obitelj. Ne! Oni odlaze i vrlo vjerovatno puno onih koji ovo čitaju će otići jer su izgubili vjeru u život na ovim prostorima. Neimaština ne boli, ono što boli je nered kolektivnog mutila i mučnine koja proizlazi iz sustava koji je od najmanje jedinke pa do najkrupnije skupine prožet istim pogrešnim načinom življenja.

To live is to suffer, to survive is to find some meaning in the suffering.
 – Friedrich Nietzsche

Rekao sam jednom i reći ću još sto puta – Problem Hrvata nije problem političke ni ekonomske prirode. Problem Hrvata je mentalni nered i kontradikcija koja se uvukla u svaku poru društva. Umorni ste od svega što vidite oko sebe? Pazite da se ne umanjite pred pritiskom koji se vrši na vas.  Korupcija nije rođena od strane neke nevidljive sile zla koja nas sve pritišće iz ždrijela pakla. Ona je nastala u slabom čovjeku koji je postao ono što ga je učinilo slabim. Da bi slabog čovjeka učinili jakim moramo ga izbaciti iz smrtonosne cikličnosti u koju je upao. Kada bi nadišao svakodnevno brljanje po ostatcima koji mu baca moćniji, tek onda bi postao impuls promjene. Pomak koji spominjem neće doći samo iz mojeg pisanja, zato je ovo djelomični i nagovještaj. Doći će od umora vječnog ponavljanja istih neuspješnih djelatnosti i scenarija. Zato ja nisam pesimist, vjerujem u napredak, doduše taj napredak se kreće sporadično. Ponovno rođenje koje se mora dogoditi poslije potpunog uništenja kojem se bližimo mora doći od pojedinca. Jedinka mora biti impuls koji će pokrenuti lančanu reakciju i postati munja. Ta munja će proći kostima već trulih ustaša i partizana i podsjetiti ih da su dio jedne veće cjeline – ljudskog roda, Hrvatske, planeta Zemlje.

Life in common among people who love each other is the ideal of happiness.
George Sand

Upravo iz tog razloga ću vam predstaviti ideal u obliku idola. Želim primarno sebi  a možda i vama približiti ono što smatram da je korak koji je potrebno napraviti da se krene u pravom smjeru. Nikakva reforma, nikakv političar, nikakav mito ni ideologija koja će biti krojena da svima paše. Roba koja je šivana da svima paše na svima će izgledati ružno. Svaki čovjek ima svoje specifične proporcije.  Ja želim da svatko šiva svoja odijela po sebi. Možda je upravo moja kreacija ono u što se i sam želim odjenuti. Sve što su mi do sada nudili na meni stoji ružno, sam sebi izgledam nezgrapno, zato sam nezgrapno hodao, mislio i radio. To što ću predstaviti nazvati ću Novi čovjek!


Hrabro i arogantno od mene da idem napraviti nešto novo. Pogotvo nekog novog čovjeka koji treba nadići našu zamršenu zbilju. Glupost, kažete u sebi!  Sve što nas zaustavlja u rastu dolazi iz prirode odvojive od suštinskih problema čovjeka. Uvjeravam vas, ako se dovoljno duboko zagledate u svaki problem koji tjera mlade i stare ljude iz Hrvatske, shvatit ćete da je jedino riješenje na njega ono koje se dotiće suštine čovjeka. Pošto vjerujem samo u promjenu koja se događa od osobe na gore, najbolje bi bilo da počnem od sebe. Zato ću ovu suštinsku promjenu pokušati ocrtati u nadi da primarno promjenim svoju malenkost. Iako je ovaj poduži uvod napisan kao obraćanje javnosti, njegova je svrha gradnja temelja na kojima želim graditi nove ili vratiti stare vlastite vrijednosti. Ako vi nešto dobijete od toga, smatrati ću to svojim najvećim uspjehom.

Moj novi čovjek:

Each time a man stands up for an ideal, or acts to improve the lot of others, or strikes out against injustice, he sends forth a tiny ripple of hope, and crossing each other from a million different centers of energy and daring, those ripples build a current that can sweep down the mightiest walls of oppression and resistance.  – Robert Kennedy

aba58191b8a65feaa136c575d5b8504b

Ljubi svrhu a ne korist

Da, da! Lako je govoriti o svrsi kada nisi gladan. Lako je fantazirati kad ne moraš raditi dvanaest sati dnevno. To je prva stvar koju bi rekao čovjek kojeg moramo nadići. On je prožet ogorčenosti, baš zato što je povrijeđen, on se vuće i šepa kroz život. Ja sam doktorirao ogorčenost, znam je u detalj. Vjerujte mrzitelju života kada govori o ljubavi prema svrsi, jedino ga samo ona održava živim. Naš novi čovjek je  tragičan po svojoj prirodi. Zašto težiti nečemu što je tragično?  Realnost tragedije se očitava u težnji za nečim što je nedokučivo. Svrha je zato više stvar putovanja nego dolaska na cilj, nitko ne dosegne onaj Eden kojemu teži cijeli život. Novi čovjek odbacuje ono sitničavo i prosto, ne može ga se kupiti mrvicama bačenim od strane nekog moćnika. U njegovom svijetu koristoljublje je banalno, u svijetu onoga tko je uništio ovu zemlju korist je na prvom mjestu. Zbog koristi današnji hrvatski čovjek odbacuje sve, on je siromašan na svim razinama svojeg postojanja. Onaj koji je gradio ovaj sustav je išao linijom manjeg otpora, iz njegovih usta su izlazile floskule o snazi. Prava snaga leži u životu koji je orijentiran na žrtvovanje. Svrha je predavanje sebe nekom višem cilju, putovanju, a ne trenutnoj dobiti. Jadan je onaj koji se smjesti u svoju fotelju i onda u njoj umire slijedećih 60 godina. Nitko od onih koje moramo nadići ne vjeruje u smisao ni svrhu. Vjeruju samo u trenutnu ugodu i sigurnost. Novi čovjek neće biti siguran, tresti će se u iščekivanju svoje nagrade, vječno nezadovoljan svojim napredkom, daleko od sigurnosti fotelje koju grli onaj njemu inferiorni.

2148409-HMUILGUX-8

Proklinje lažne pobjede

I kad kocka padne u njegovu korist, novi čovjek je odbija ako nije ispravna. On zna da postoji nepravda i korupcija, kad ti mehanizmi rade u njegovu korist on ih i dalje proklinje kao da su okrenuti protiv njega. Shvaća potrebu nadilaženja svoje egoistične prirode. Ne može gledati   osim jednim setom očiju. Čovjek kojega mora nadići vidi sve dvostruko. Ako mu se poklope brojevi na neispravnoj kocki, on kliće u erupciji veselja. Kada ga ista kocka zakine, on proklinje! Stari čovjek je iz tog razloga siromašan, on igra lošu igru kada misli da će mu koristiti. Tako propagira i nameće tu igru svojoj djeci, kvari svoje pupoljke dok još nisu vidjeli prve zrake sunca. Novi čovjek odbija igrati ako vidi da igra nije ispravna, on je zato naivan i samodestruktivan. On zna da mora stati u obranu dobre igre, zato pati pod pritiskom neuspjeha. Iz tog razloga mu se stari čovjek smije, uronjen u svoj svijet mučen borbom dvaju tabora – ja vs. moji protivnici.

fb18c1d0be4b46550dd401e4c08efecf--the-universe-hildegard

Kroz sebe vidi cijeli svijet

Novi čovjek vidi samo sebe, ali ne u smislu njegovog zakinutog sunarodnjaka. On kroz sebe vidi sve drugo, njegova destruktivnost je uzrok destruktivnosti koja se događa oko njega. Iz tog razloga živi oprezno, svaki osobni poraz je za njega i poraz njegovog društva. Stvari funkcioniraju i obrnuto, svaka nepravda koju počini drugome, počinio je sebi. Iako okorjeo u individualizmu, ponaša se kao dio cjeline. Samo siromašni duhom vide stvari u fragmentima, povlače se u sigurnost svojeg bića i peru ruke od dužnosti koju imaju kao djelovi ljudskog roda. Iako dio cjeline, novi čovjek ne bježi u zaštitu krda. Njemu ne trebaju prijatelji ni kolege koji će navijati za njega u trenutcima borbe ili poraza. On sam zadaje i prima udarce, potpuno svjesan da je svaki čovjek u istome i osamljeni otok i kontinent. Novi čovjek ne gleda svijet u podjelama! Crni, plavi, crveni, tako nevažne kategorije, boje koje sakrivaju pojedinca. Sakrivaju ga da lakše živi svoju infantilnost, uvučen natrag u lažni totalitet svijeta. Onaj totalitet koji je izgubio sa rođenjem, sa potrošenom neovinosti koju uživa samo dijete. Novi čovjek zna da je potpuno sam, ali se ne ponaša tako. Ne bježi u lažne sigurnosti, već djeluje kao pripadnik najveće grupe – čovjeka i najveće manjine – individue. Čovjek, kojem moramo težiti, penje se na uzvisine i viče: ”Ako želim kraj lažima, moram i sam prestati biti laž”.

 

abstract-surealism-drawing-birds-person-627767-1920x1080

U svojoj cjelovitosti je proziran

Pošto vidi samo sebe kao ogledalo vanjskog svijet, sa sobom razgovara kao i sa svima oko sebe. To ga čini prozirnim, njegova djela i ideje su svima vidljive i dostupne. Njegove riječi kolaju kroz njegovu prozirnu kožu i hrane izložene organe. Tako ranjiv, utjelovljenje je naivnosti, poput djeteta daje svijetu sve što ima, ne očekujući ništa za uzvrat. Stari čovjek je zarobljen u sebi, živi zagušeni i uski život. Spletkari protiv sebe i svih, smatra da ga svi žele prevariti jer je i sam prevarant. Stari čovjek je kradljivac jer se uvjerio da svi oko njega kradu. Ne poznaje novog čovjeka i prvo će njega napasti kada mu pokuša oduzeti njegov porok.  Ne može podnijeti otvorenost novog čovjeka, za njega je slabost vrijedna izrugivanja. Stari čovjek ima debelu koru i šuplju nutrinu. Kada se smije u njemu odjekuje praznina i samo potvrđuje da je već odavno umro i da mrtav živi. Novi čovjek i kad pogriješi, svojevoljno se razapinje u želji da se otarasi svojeg tereta. Stari čovjek se i dalje smije jer ne razumije, vidi samo sebe kao dobroga a sve ostale kao loše.

jessta06

Odabire uvijek teži put

Sve što živi iskusilo je patnju, mnogi od nas samo patnju i poznaju. Velika je razlika u odnosu prema tom konceptu. Već se tradicionalno uzima da je bol i patnja nešto što se mora izbjegavati, odbacuje se u svojem totalitetu. Kako možemo ubirati plodove sreće i uspjeha ako se sramimo napora koji proizlazi iz sadnje i njegovanja istih. Novi čovjek namjerno ide težim putem jer ne bježi od tog dijela sebe. Baš kao što mišić koji se stišće pod teretom pati, tako i novi čovjek pati pod svojim odabirom. Baš kao što mišić raste pod naporom, tako i novi čovjek raste kao posljedica svojeg odabira. Bol je rast i napredak, samo slabići zaziru od patnje i srame je se. Kao i svoje ideje, novi čovjek izlaže svoju patnju pred svima. Zato je univerzalan, svi ga vide kao čovjeka. Stari čovjek pred svima stišće zube i skriva svoje bolove, poistovječuje ih sa slabošću. Zato ništa nikoga ne može naučiti, niti drugi mogu njemu pomoći u ovom putovanju koje moramo svi proći. Novi čovjek odabire duži i teži put jer sve što stvara otpor dolazi do izražaja ako je onaj koji ga pokušava prevladati slab. Nema slabosti, nema otpora. Zato novi čovjek uvijek odaje dojam slabosti jer uvijek teži novim razinama snage. Baš kao i mišić koji boli poslije napora, tako i on boli u svijetu koji si je stvorio za sebe. Iz razloga što je stalno na težem putu, novi čovjek do cilja dolazi kao najjači. Stari čovjek uvijek odabire prečice, udovoljava svojoj primatskoj prirodi. U centru njegovog svijeta je lagodnost i nebriga za budućnost. Sve što radi, radi svojom mlohavom voljom, koja nije za ništa. Slab je jer ne želi hodati pravim putem, ne želi se pridružiti novom čovjeku. Znoj je za njega uvreda, napor nuspojava loših odluka. Stari čovjek sjedi u svojem svijetu vječne sjene, ocjenjuje, zbraja i oduzima. Sve je za njega ušteda energije, njegova računica je ustvari škrtost duše. Njegov lakši put ga na kraju ostavlja slaboga, kao takav svojoj djeci ne može pružiti ništa osim slabosti.

50d8027f3d0db86f394c122b153e9b24--odilon-redon-yellow-art

Stalno se rađa i umire

Novi čovjek je zaljubljen u cikličnost rođenja i smrti. On teži smrti na svojem zenitu!  Da ne ostari u svojoj visini, sanja vječni preporod. Sa svakim uspjehom on tom uspjehu poželi smrt. Iz tog razloga on umire više puta tijekom života. On je buldožer koji ruši vlastitu kuću kada postane stara i trula. Iz tog razloga novi čovjek uživa vječnu mladost. Stari čovjek se smjestio u svoju zonu konfora i u njoj umire godinama prije svoje stvarne smrti. Njegova tromost i nevoljkost da se mjenja proizlazi iz njegove trule nutrine. Trula je jer je ostala zanemarena i zakukuljena u ponos i strah od promjene. Stari čovjek ostaje u svojoj kući unatoč tome što se ruši oko njega. Taj čovjek će biti zadnja žrtva koju će pogoditi nosiva greda kuće što se zove Propadajuća Hrvatska. Ostatke će čistiti novi čovjek, koji je nomad okretnoga duha. Novi čovjek je svjestan da je gibanje pravilo cijelog svijeta, njega neće iznenaditi rušenje njegove vlastite kuće. On je nomad, a ne usjedjeli rob. On zna da se robom ne postaje pod prisilom, pod prisilom se postaje zarobljenik. Rob se postaje kada prigrlite ulogu roba. Tu ulogu je prigrlio stari čovjek kada je odlučio svoju zemlju napraviti svojim kavezom. Upravo iz razloga što novi čovjek stalno umire, on stalno i pati zbog ponovnog rođenja. Patnja je intenzivna i slična onoj koju proživljava novorođenče, preplašeno i šokirano ulaskom u novi svijet. Stari čovjek zadirkuje novog čovjeka, naziva ga vječnim balavcem, sve u nadi da će pred njim sakriti svoju staračku slabost i nemogućnost promjene.

BN-UZ415_bkrvad_GR_20170907075155

Mrzitelj je i ljubitelj u jednome

Novi čovjek mrzi i voli istim intenzitetom. On poput kontorcionista pregiba svoju kralježnicu između ta dva pola. Mrzi svoju slabost i bol, u istom trenutku ih stavlja na najviši pijedestal. Slabost je za njega prokletsvo, ali i simbol života. Ne mrzi svoje trenutno stanje ako je poražen, već ga uzima kao razlog za  putovanje u nešto bolje. Iz tog razloga nije u kroničnim bolovima poput starog čovjeka.  Novi čovjek zna da su sve mrtve stvari krute, nepovredive, okoštene, kristalizirane. Za svoju bol želi da prestane, a u isto vrijeme zna da kada je prestane osjećati prestaje živjeti. Svjesan je da sve što je vitalno i novo mora patiti, zato je izrugivan od strane starog čovjeka.  Stari čovjek je tisućljetna maslina, iskrivljena i izjedena termitima.  On ne može biti ljubitelj i mrzitelj sebe. Stari čovjek je ljubav rezervirao za sebe i sve što je njegovo, a mržnju za sve ostalo. Ta rigidnost je znak njegove smrti prije smrti. Voljeti samo sebe može samo onaj koji ne razumije da je on cjelina sa svima ostalima. Iz tog destruktivnog stava proizlazi i svijet podjele koji je stvorio.Taj pakao je ostavio svojoj djeci koja će isto djeliti emocije poput svojeg prokletog roditelja. Novi čovjek je onaj most koji obuhvaća oba pola. U njegovom svijetu postoji samo vječno poboljašavanje. Napredak koji donosi proizlazi iz njegove ljubavi i mržnje prema sebi gradi svijet koji nije onaj karakteriziran podjelama. Pošto može sebe mrziti i ljubiti, vječni je učenik. Sve njemu u isti glas viče – ”Ne znam, naučite me!” Stari čovjek se previše voli da bi smatrao da ništa ne zna. Iz tog razloga njegovo biće šapuće: ”Tko ste vi da si uzimate za pravo da me učite?”

Skriveni arheotip tiranične majke i kako je propao mladi hrvatski muškarac

Vjerovatno vam se digla kosa na glavi kada ste pročitali naslov današnjeg  posta. Uvjeravam vas da riječ patrijarhat  ili matrijarhat neću koristiti kao što ga koriste feministice. Riječ je alat koji se može koristiti na različite načine, one ga koriste u destrukcijskom kontekstu u kojem naglašavaju opresivnost muškog dijela populacije. To je hrpa gluposti, bilo tko sa imalo pameti u glavi shvaća kompleksnu integriranost dvaju spolova. Dinamika njihove interakcije se ne može i ne smije svesti na postmodernističke redukcionističke cjeline – agresor / žrtva.


gender_identity

Nakon dugog promišljanja o tome što predstavljaju pojmovi patrijarhat i matrijarhat, došao sam do spoznaje da se uopće ne radi o spolno uvjetovanoj kategoriji.

Patrijarhat za mene predstavlja energiju, primarno vezanu uz kompetetivnost, meritokraciju i hierarhizaciju. Mislim da je pogrešno vezati te karakteristike za muškarce. Hrvati su po mnogima veoma patrijajarhalno društvo jer u njemu muškarci tuku žene, vladaju muški šerifi itd. Pri analizi našeg društva feministice često zapnu za spol i ne mogu od njega vidjeti da u hrvatskoj vlada uređenje koje se ne može nazvati patrijarhalnim. Veze se stvaraju rodbinski, odbacije se slobodno tržište i preferira se izakulisno sklapanje poslova (tu otpada element natjecanja, ne pobjeđuje bolji nego povezaniji i korumpiraniji). Hierarhije kao što ih vidimo u korporativnoj Americi ne postoje, štambilj socijalizma se potrudio da svi želimo biti jednaki. Kada Hrvat uspije svi njegovi susjedi će poželjeti da što prije propadne. Najvažnije je smjestiti svoju obitelj, stvoriti poznantsva, osigurati sebi na uštrb drugima. Priroda naših društvenih interakcija fundamentalno može okarakterizirati kao matrijarhalna? Kako kad je žena podređena? Vrlo lako! Postoje konkretne biološke karakteristike koje posjeduju muškarci i žene, govorim naravno o hormonima, fizionomiji itd…. Te karakteristike su fiksne, ali iznad njih lebdi kompleksnost ljudske psihe, cjeli niz mehanizama koji reguliraju unutarnji svijet i usklađuju ga sa vanjskim. Muškarac ne može nikad u potpunosti postati žena, ali može preuzeti neke osobine koje se vežu uz žensko ponašanje. Isto tako žene kojima je muž poginuo moraju preuzeti elemente muške osobnosti da se mogu nositi sa novonastalim problemima. Isto se tako ponaša i društvo ako je izloženo određenim uvijetima, mora preuzeti jednu od dvaju energija da se nosi sa novonastalim situacijama. I dalje nisam odgovorio na pitanje – Koje su to karakteristike hrvatskog društva koje se mogu povezati sa ženskom psihom a ne muškom? Da bih na to odgovorio prvo moramo opisati što točno ženu čini majkom. Zašto je majka važnija u prvim godinama djetetovog razvoja.

gender-pregnant-women-400x210

 

Postoji cijeli niz psiholoških razlika između muškaraca i žena, te razlike postaju evidentne prije pete godine života. Na testovima Big Five Personality Traits, žene redovito postižu više rezultate u kategoriji Agreableness (spremnost na kompromis). Što nam govori ovaj podatak i kako se odnosi na gore postavljeno pitanje? Ukazuje nam na psihološku inkliniranost žena ka mirnom riješavanju problema. Žene moraju bit strpljive sa djecom koja mogu biti užasno frustrirajuća. Mnogi muškarci jednostavno nemaju živaca da trpe konstantni plač ili neposlušnost.

Women consistently score higher than men on Agreeableness and related measures, such as tender-mindedness

(Feingold, 1994; Costa et al., 2001).

Kada govorimo o susjećanju (Compassion – kao kategorija u Big Five Personality Traits), žene prednjače pred muškarcima. Ovo je također biološki uvjetovan mehanizam koji pomaže u odgajanju djece. Majke su spremne biti uz svoju djecu bez obzira kakva ona bila. Muškarci postavljaju uvijete koji se moraju poštovati da bi se ostvario dobar odnos unutar obitelji. Nemogućnost djece da obave ono što se očekuje od njih biti će puno prije prihvaćeno od majke nego od oca.

fpsyg-02-00178-g003

Iz ovog kratkog opisa možemo izvesti zaključak. Ako se u hrvatskoj preferira uređenje u kojemu se pojedinac ne mora isticati kvalitetom već povezanošću (najvećim djelom obiteljskom), to znaći da društveni aparat ne funkcionira po muškoj matrici komptitivnosti i hierarhije. Majka želi svojem djetetu najbolje, bez obzira na to kakvo je, muškarac je kompetitivan i to očekuje od svojeg potomstva. Natjecanje se najvećim djelom veže sa postizanjem boljeg rezultata od ostalih, to se jedino može postići usavršavanjem pojedinca. U Hrvatskoj nema slobode tržišta, to aludira da nema ni usavršavanja. Hrvatsko društvo je fundamentalni odraz arheotipa brižne majke! Bez obzira na poziciju žene u njemu, energija koja prevladava je ona raspodjele dobara među potomstvom. Rođaci će se iz suosjećanja progurati, sramota je zanemarivati svoju obitelj. To je primarno majčinska karakteristika, željeti svojem potomstvu dobro bez obzira na to kakvo je. Čak su i muškarci u našem društvu krajnje matrijarhalni u svojem ponašanju. Nemojte da vas zavaraju široka ramena, nitko u Hrvatskoj ne inzistira na tome da mu potomstvo bude kompetentno, samo dobro povezano.


Ratovi ne osnažuju društva, potkopavaju njegov primarni građevinski blok – obitelj. Najgore pogođeni su oni koji su morali ubijati  ili biti ubijeni – muškarci. Na faksu mi se nekoliko puta dogodila situacija u kojoj bi se družio sa ljudima tijekom subotnjeg izlaska i na repertoar bi došla tema obitelji. Gotovo svaki put bi oko polovice sugovornika imalo odsutnog oca ili disfunkcionalnu obitelj. U Hrvatskoj se o tome uopće ne govori, to je mračna strana Domovinskog rata koji je bio poraz u pobjedi. Prije toga su još dva rata uništili generacije djedova, očeva, sinova. Konstantno brisanje figure oca na Balkanu se definitivno osjeti.

chernobyl-babushka

Već sam opisao kako je moguće da jedno društvo poprimi psihološku karakteristiku jednog spola. U Hrvatskoj je ta karakteristika sustavno utvrđivana eliminacijom psiholoških elemenata koji se mogu nazvati muškima. Mjesto koje je ostalo upražnjeno sa eliminacijom mnogih sposobnih muškaraca popunile su žene. Javlja se arheotip tiranične majke koji prevladava na selima. Žene koje ne puštaju svoje potomke da naprave nešto od sebe već ih vežu za dom. Nemojmo se zavaravati, Hrvatska je ruralna zemlja, Zagreb je pun ljudi koji su do jučer držali svinje i zečeve i kopali polja. Dakle, važno je shvatiti da su žene te koje su preuzele gotovo sve odgojne zadatke. Muškarci su tu puno puta odsutni ili nezainteresirani za preuzimanje odgovornosti odgajanja djece.

Video o muškim i ženskim arheotipovima (Jordan Peterson)


Jednostavno je vizualizirati jednu tipičnu hrvatsku obitelj koja nema očinsku figuru, u njoj vlada samovolja mlađeg muškarca. Majka ne može u potpunosti zamjeniti očinski autoritet, što otvara mogućnost da mladi muškarac radi što želi. Neobuzdanost mladog muškarca u takvoj obitelji najviše šteti njemu samome. U skladu sa majčinim manjkom autoriteta obično dolazi i popustljivost, susjećanje sa potomkom, što nimalo ne popravlja situaciju. Naš mladić manifestira svoju neusmjerenost i manjak očinske figure kroz cijeli niz zabražđenja. Neki postanu delikventi, neki postanu nemoćni i slabi, neki se uspiju izvući iz limba. Čak i ako obitelj ima mušku figuru, ona je najčešće slaba i prevladana ženskim psihološkim elementom ugađanja potomstvu.


Razgovorom sa cijelim nizom kolega i kolegica na faksu dobio sam gađevinskog materijala za ovu teoriju koju sam postavio. Povezao sam nekoliko nedavnih i prošlih razgovora te sam shvatio da kroz sve svira ista tema – nezadovoljstvo sa mlađim bratom kojemu se ugađa u svemu. Vrlo brzo se iskristalizirala slika mladog, razmaženog i samovoljnog muškarca koji je ostao kod kuće sa roditeljima. Iz nekog razloga hrvatski roditelji kćeri šalju od kuće sa nadom da će ih se rješiti, sa muškom djecom je suprotno. Mlade muškarce roditelji saboritaju sa popustljivim odgojem. Ovaj odgoj je karakteriziran majčinskim elementima, oca gotovo da nema u njemu. Kao rezultat ovog nesrazmjera dobivamo slabog potomka koji će vjerovatno do tridesete godine biti potpuno ovisan o svojim roditeljima. Razgovorom sa kolegicama dobio sam povratnu informaciju da je istina da se u muškarce u njihovim obiteljima više ulaže nego u njih. One su praktički poslane na faks da naprave nešto sa sobom dok je njihov brat ostavljen kod kuće.

promocija-magistara-razlicitih-struka-na-sveucilistu-u-zadru-d542cb5358bd3415d3dbc23817aa461c_view_article_new

Postoji velika mogućnost da je ruralna priroda našeg društva razlog razmaženosti mladih muškaraca. Pukni puško rodilo se muško! To je bilo super izreka dok je trebalo izorati 100 hektara polja sa volovima, vremena su se promjenila. Muškarci više nemaju svoju tradicionalnu svrhu. U moderniziranom društvu moraju ići u gradove, steći diplome i sudjelovati aktivno u društvu. Tu je zaškripilo u našem društvu, ostala su stara društvena pravila a ekonomski, politički i tehnološki plan se promjenio. Prije je muškarac bio glava obitelji što ga je vezalo uz dom, žene se udavalo u druge kuće. Slično kako se tada slalo žene iz obitelji tako ih se i sad šalje na faks. Muškarci ostaju doma orati polje kojeg više nema, ostaju gospodariti nad potomstvom koje nemaju, ostaju zarađivati novac kojeg na selu nema.

Poverty is uncomfortable; but nine times out of ten the best thing that can happen to a young man is to be tossed overboard and compelled to sink or swim.

James A. Garfield

To je takozvani pad mladog muškarca u hrvatskoj. Prva stvar koju sam napisao u svojoj blogerskoj karijeri bila je lamentacija na odustajanje mladih muškaraca od fakultetskog obrazovanja. Ti muškarci ostaju kod kuće, vezani i zakinuti za doživljaje koje imaju njihove sestre. Taj pad će okarakterizirati 21. stoljeće u Hrvatskoj! Prošlo je tri desetljeća od prošlog rata, još uvijek osjećamo distorzije koje su tada nastale. Pogledajte mlade Torcidaše ili gamere, koja razina nihilizma je potrebna da ništa u životu nemaš nego nogomet ili igrice. To su samo dva mala primjera neusmjerenosti muškaraca u našem društvu, kada bi ih sve krenuo nabrojati nebi bilo dosta dvadeset posotova.

The most important thing for a young man is to establish a credit… a reputation, character.

John D. Rockefeller

Duboko sam uvjeren da našim društvom dominira sjena tiranične majke sa sela. Ta majka nastaje prevelikom ekstenzijom na ulogu koju bi trebala djeliti sa ocem. Ovo stanje je primarno evidentno na ruralnim predjelima ali je vidljivo i u gradovima. Način ekonomskih i društvenih odnošenja također odražavaju usmjerenost na podjelu dobara između članova obitelji. Od tuda dolazi ogromni problem sa korupcijom, nitko ne bira sposobne ljude već svoje rođake.

Majčinski instinkt koji prožima Hrvate čini ih bolno subjektivnima. Glavno da je meni i mojima dobro! – Nije li ovo moto većine Hrvata? Nije li to nešto što bi majka poželjela svojoj djeci?

 

 

 

 

 

 

 

Vaše riječi – vaša kuća

“I write entirely to find out what I’m thinking, what I’m looking at, what I see and what it means. What I want and what I fear.”
― Joan Didion

Smatrate li da ljudi žive u materijalnom svijetu? Ja mislim da ne, dapače, ljudi žive daleko od materijalnog. Velika je pogreška promatrati svijet oko sebe kao skupinu stvari i osoba. Naš jezik nas izdaje u ovom području. Kada želimo dočarati posudu iz koje se pije voda kažemo ”čaša”, svi znamo o čemu se radi. Odmah nam pred oči izlazi slika posude koja stane u ruku. Ali neće svakome izaći ista slika, nekima će čak izaći potpuno druga stvar. Ako studenta medicine koji uči anatomiju ljudske noge pitamo što si vizualizira kada čuje riječ čašica, on će odgovoriti da si je vizualizirao patellu (mala kost koljena u kojoj se nalazi tetiva). Riječ čašica će alkoholičara podsjetiti na alkohol, točnije na žestoki alkohol kao što je rakija.

download

“No one gets angry at a mathematician or a physicist whom he or she doesn’t understand, or at someone who speaks a foreign language, but rather at someone who tampers with your own language.”
― Jacques Derrida

Jezik je veoma suptilna stvar, bazira se na cijelom nizu  bioloških, ekonomskih, kulturoloških i političkih isprepletenosti. Čak ga i pojedinici unutar jednog naroda teško shvaćaju. Većina konflikata proizlazi iz slučajnih ili namjernih nesporazuma. Kada bih vam rekao da ste veoma analna osoba, biste li se podsmjehnuli? Možda ako ste previše vremena proveli na prljavijoj strani interneta. Biti analan znači biti opsjednut detaljima, označava tipičnog perfekcionista sa kojim ne želite ostati u drugoj smjeni na poslu.

The term anal retentive (also anally retentive), often abbreviated to anal, is used to describe a person who pays such attention to detail that it becomes an obsession and may be an annoyance to others, potentially to the detriment of the anal-retentive person. The term derives from Freudian psychoanalysis.


Bilo koja riječ može uzrokovati zbunjenost ako nije dovoljno precizna i smještena u kontekst. Ovo je razlog zašto dolazi do problema unutar multikulturalnih zajednica. Riječ ”nigger” je u američkoj povijesti ostavila mračan trag. Evolucijom je usvojena u riječnik afroamerikanaca. Koriste je toliko često u oslovljavanju da je gotovo potpuno izgubila svoju težinu. Ako ih koristi afroamerikanac nema problema, ako je kaže bijelac, tu dolazi do komplikacija. Ovaj primjer je savršeni prikaz dualnosti riječi, fascinantno je koliko ovisi o kontekstu u kojem je izrečena.

1370391710_rapper_chains_575

Dva oprečna konteksta u kojima se koristi riječ ”nigger”

Čovjek je životinja koja živi u okovima svojeg jezika. Najsposobniji i najinteligentniji mogu zagrabiti nevidljivu tamu oko svojeg društva i pretočiti je u nove riječi, nove pojmove. Pokušajte izmisliti novu riječ koja će predstavljati nešto što još nitko nije imenovao. To je moj izazov za vas. Vrlo brzo ćete shvatiti da vidite samo ono za što imate riječi. Ono što je opisano je vidljivo, ono što ne postoji u riječniku vrlo ćete teško opisati. Tu dolaze u igru umjetnici, filozofi, pjesnici. Oni izražavaju neizrecivo, opisuju obrise svoje nutrine, na svijetlo donose nevidljivo.


Njemački jezik prednjači pred drugima po svojoj preciznosti i fleksibilnosti. Ti ljudi imaju naziv za puno više stvari od Hrvata. Recite mi hrvatsku inačicu riječi ”Ruinenlust” koja označava osjećaj koji dobijemo kada vidimo ruševine. Toliki splet osjećaja, misli, kulturološki uvjetovanih stavova, ljudske prolaznosti, sve to ugurano u jednu riječ. Ja na hrvatskom moram napisati omanju raspravu da objasnim svojem sunarodnjaku što mislim, oni puknu samo jednu riječ i sve je jasno.

“What cannot be said above all must not be silenced but written.”
― Jacques Derrida

 


Uvod mi je uvijek duži od središnjeg djela bloga. To je problem studenta povijesti, samo kontekst i kontekst, nikako doći do poante. Poanta je naime moj osobni odnos prema riječima i jeziku.

Otkad sam počeo pisati blog, shvatio sam da sam se počeo mijenjati. Pripisao sam to zadovoljstvu koje proizlazi iz stvaranja nečeg novog. Ubrzo sam shvatio da to nije jedini razlog nastanka novih obrazaca ponašanja. Jedan dan sam se probudio neraspoložen, kao što sam se probudio tisućama puta prije toga, rođen sam valjda na lijevu nogu. Taj dan sam trebao ići obaviti nekoliko stvari koje su mi mrske. Jarac sam po horoskopu i magarac po naravi. Ako nešto ne želim napraviti, ništa me ne može prisiliti na suprotno. Već uhodan u svojoj prokrastinacijskoj nemetodičnosti, počeo sam ukidati pola obaveza sa svojeg dnevnog reda. Prije nego što sam izašao iz kuće kroz glavu su mi proletili svi postovi, svaka moralizacija i svaka osuda koju sam do sada napisao u blogu. Prevladao me osjećaj srama, pred samim sobom sam se sramio svoje prgavosti. Mala stvar je zanemarivati neke banalnosti koje morate obaviti, ali te male stvari se postepeno počnu preljevati u ostale stvari i prije nego što se okrenete imate život zatrpan obavezama. Ljudi sa kojima ste se dogovorili ne mogu računati na vas, počinjete padati ispite, počinjete lagati druge a najviše sebe. Tako upadate u krug samosabotaže, sve počinje od malih stvari. Taj sram me natjerao da obavim sve što sam morao i više.

“After nourishment, shelter and companionship, stories are the thing we need most in the world.”
― Philip Pullman

Shvatio sam da sam sa svojim načinom pisanja počeo stvarati vlastite temelje, zidove, krovove. Počeo sam graditi kuću od riječi u kojoj ću živjeti. Svako oskvrnuće napisanog teksta bilo bi oskvrunće kuće u kojoj živim. Rečenice koje sam napisao su postale moja realnost, moj ultimatum za biti bolji. Baš kao što jezik tvori zbilju naroda koji ga govori, tako u užem koncentričnom krugu pojedinac gradi svoju zbilju kroz manipulaciju jezika.

stock-photo-home-and-family-word-cloud-concept-350507162


Pogotovo su teške riječi koje ste stavili na internet ili rekli nekome do koga vam je stalo. Te riječi stoje u zraku, uvijek ih vidite, drugi ih također vide, pomno vas prate jeste li u skladu sa njima. Ako se poštujete, nećete oskvrnuti napisano ili izrečeno, to za vas znači neku vrsta smrti. Pisao sam puno o korupciji, prevari i laži, od tada sam počeo rasti u antitezu onoga što sam okarakterizirao kao loše ponašenje. Pisanje stvara nove perspektive, kada pišete iz vas izlazi svašta. Kao odvod koji niste čistili cijeli život, začepite se svojim mislima, počnete se gušiti u vlastitim pravilima, kontradikcijama, kompleksima. Vrlo je važno da stavite svoje misli na papir, one će vas gledati, prikazivati vam se u novom svjetlu.

“To write well, express yourself like the common people, but think like a wise man.”
― Aristotle

Riječi su uistinu oruđe napretka, možda najvažnija karakteristika višeg primata zvanog čovjek. Ono što možemo formulirati riječima postaje manje strašno, naša čudovišta postaju ljubimci. Sa psihološke perspektive, važnost osvješćivanja naše vanjske i unutarnje realnosti je jasna. Što je problem dublje u domeni nesvjesnoga, on je opasniji. Pisanje je odličan alat koji nam može pomoći u borbi sa unutarnjim demonima.


Staviti na papir svoj stav prema vlastitoj prgavosti je prvi korak u riješavanju te prgavosti. Kada ste je uokvirili na papir, možete je staviti na zid svoje kuće od riječi, onda postaje samo dekoracija a ne nepobjediva manjkavost koja će vas progoniti do kraja života. Što se preciznije izražavate to će lekcija koju si održavate biti teža. Kao snajper ciljajte vitalne dijelove svojih propusta, raščlanite ih, rasprostranite pred suncem javnosti. Iznenadit ćete se što će se dogoditi, umjesto očekivane slabosti doći će snaga.


 

 

italian-fascist-youth-2698633-59887c4faad52b0010e29e14

Mi Hrvati smo samozatajna nacija, rađe ćemo umrijeti nego priznati vlastitu slabost. To rade slabići, stare ranjive žene. Zato smo zapeli u srednjem vijeku, osuđeni na limb ponavljanja grešaka. Svoje nedamo, tuđe nećemo! Kako sa zemljom tako i sa stavovima. Kada bi svi u hrvatskoj napisali iskrenu autobiografiju, čuđenju nebi bilo kraja. Ispostavilo bi se da na ulicama stvarno hodaju osobe, ne ideološke marionete. Možda bi se onda identificirali na više razina, kao ljudi, očevi, majke, prijatelji, sveci, grešnici, ljubitelji, mrzitelji. Možda bi onda bilo mjesta za zajedničku gradnju budućnosti. Ovo ne progovara moj mladenački idealizam, on je umro negdje oko 20. godine. Potpuno sam svjestan da se spomenuti scenarij ne može ostvariti. Hrvatski problem je toliko dubok da se vjerovatno nikad neće riješit. Koji problem pitate se? Problem pojedinca i njegovog doticaja sa zajednicom. Hrvatska je zemlja beskućnika, ljudi bez kuća građenih od riječi. Zemlje koje su predugo bile u autoritarnim režimima djele istu karakteristiku – kastriranost individualca. Kastracija podrazumjeva oduzimanje moći pojedincu, tu moć preuzimaju institucije. Moć pojedinca se sabotira na bazičnoj razini. Briše se njegov svijet i mjenja se službenom verzijom svijeta. Ljudi prestaju biti bilo što drugo nego suradnici ili protivnici vladajuće idelologije, nestaje raznovrsnost potrebna za razvitak.

Obnova Hrvatske treba početi onako kako je teklo i njezino rušenje – od pojedinca. Kako bolje početi nego pisanjem, razvijanjem vlastitog unutarnjeg svijeta. Obnova zdravlja pojedinca je prvi korak u obnovi zdravlja zajednice. Ako mislite da će novi ministar početi obnovu vašeg naroda, da će novi politički plan donesti promjenu, grdno se varate. Proces obnove polazi odozdola na gore, ne obrnuto.

Seksualno devijantni vs. lijeni i beskorisni

quote-the-true-philosopher-and-the-true-poet-are-one-and-a-beauty-which-is-truth-and-a-truth-ralph-waldo-emerson-65-49-76


Filozofija je znatno drugačija od prirodnih znanosti, ona je lov u mutnome, s mutnim metodama. Možda bolje da zamijenimo riječ mutne s intuitivnim, ove dvije riječi nisu nužno kontradiktorne. Dobar znanstvenik mora biti egzaktan u svojem istraživanju, kretati se sistematično i u okvirima prirodoznanstvenih pravila. Rijetko je koji znanstvenik spreman prekoračiti brane praktičnosti svoje grane znanosti jer tako više ulazi u sferu filozofa ili pjesnika. Filozofi bacaju udice daleko, u duboke vode, oni su lovci u nepoznatim šumama. Pjesnici baš kao i filozofi namjerno gledaju sve ono što se kreće izvan svima poznatih i vidljivih kategorija. Oni vide i opisuju nevidljivo, osjećaju suptilne kretnje i milenijske procese toliko opsežne i raspršene da su postali nevidljivi. Velika razlika između filozofa i pjesnika nije vizija, već razlog gledanja. Filozof traži odgovor na apstraktni problem dok pjesnik samo promatra, zadovoljava se stanjem stvari.

“The poets and philosophers before me discovered the unconscious; what I discovered was the scientific method by which the unconscious can be studied.”

– Sigmund Freud, as quoted in On his seventieth birthday (1926); as quoted in The Liberal Imagination (1950) by Lionel Trilling

Karikaturalno opisivanje političara ne spada u nijednu znanstvenu disciplinu, graniči s pjesništvom, koketira s filozofijom.  Pokušaj da se objasne dublje psihološke karakteristike svakog pojednica mora posegnuti za znanošću.  Čovjek je ipak mjerljiv, ne u potpunosti, ali u većini svojeg djelovanja i bivstvovanja.  U ovom ću članku pokušati spojiti dvije nespojivosti, pjesnički opisati psihološke devijacije političkih opcija u Hrvatskoj.  Politika je za sve, pjesništvo i filozofija je privatna.

MfpARjq

Ključne vrijednosti koje se tradicionalno vežu s desnom i lijevom političkom opcijom.

Zamalo svi pristupaju političarima kao nositeljima ideje svoje političke stranke. To je definitivno jedan element njihovog postojanja, ali nipošto dominantni razlog njhovog djelovanja u društvu. Ono što oni stvarno jesu, njihov privatni život, odaje daleko više od onoga što govore. Čovjek u grupi je najmanje čovjek, pokazuje pravo lice tek kad se pod mikroskopom nađe sam , izložen i slab.


Ako analiziramo živote velikih vođa 20. st. koji su definirali našu povijest naići ćemo na fascinantnu činjenicu. Gotovo nitko od njih nije bio tipično konzervativan. Znate o kojoj vrsti konzervativca govorim, obiteljski čovjek koji želi raditi i zaraditi, mrzi revolucije i bilo kakav aktivizam, ne puši travu, nije previše verbalan niti to pokušava biti. Ne voli studente, u dubini sebe smatra da su ljudi koji barataju jezikom i idejama prevaranti. Iznad glave mu piše Vjera – Ljubav – Domovina.

young_Stalin_1

Mladi Staljin, Hitler i Mussolini 

Velike stvari 20. st. pokretali su ekscentrici, kršitelji pravila, filozofi, liberali. Mussolini – novinar / Hitler – propali umjetnik / Staljin – posrnuli svečenik / Mao Zedong – knjiški moljac koji se zavitlavao idejama klasičnog liberalizma  i divio Rousseauau/ Che Guevara – osjetljivi student medicine / Pol Pot – privilegirani sin bogatog farmera, ljubitelj ideje marksizma./ D’Annunzio – pjesnik, dramaturg./ Svi od reda liberalno orijentirani ljudi, educirani i opijeni raznim humanističkim idejama.  Kako su postali monstrumi? Vrlo lako! Onaj koji pušta krošnje do neba mora pustiti korijenje do pakla. Ovisno o svijetu gdje su rođeni oni će djelovati ili pakleno ili nebeski, kompetentni da djeluju u obje sfere.  U nemogućnosti da žive u raju svojih djela, razočarani i ozlojađeni prljavštinom svijeta, odlučiše spaliti cijeli ljudski rod. Kreativac koji ne može stvarati uništavat će gore od bilo kojeg kriminalca.


Gdje se u ovoj temi  nalaze naši političari? Upravo na istoj razini postojanja kao i spomenuti vođe 20. st. Kako ne mogu ulaziti u živote pojedinaca, nastojat ću okarakterizirati dva glavna pola hrvatske političke situacije. Desnica kao seksualno devijantna i lijevica kao lijena i beskorisna.

Bernardić i Bujanec

Slobodno birajte koji spada u koju kategoriju

Duboko u ideologiji jedne političke opcije postoji cijeli niz vrijednosti koje privlače pojedince koji se nalaze u njima. Ali tu dolazi do zamke koju nam priroda postavlja, ljudska psiha je veoma kompleksna stvar. Jeste li čuli za kompenzaciju?

In psychology, compensation is a strategy whereby one covers up, consciously or unconsciously, weaknesses, frustrations, desires, or feelings of inadequacy or incompetence in one life area through the gratification or (drive towards) excellence in another area.

Politički svijet je pun kompenzacije. Tko najviše govori o gayevima – crkva i desnica. Tko najviše govori o radu, pravima radnika, tvornicama, radničkoj Jugoslaviji – ljevica. Baš kao što su radili i umjetnici diktatori, svoj unutarnji svijet koji pati nadoknađuju kažnjavanjem svojih sunarodnjaka. Objavljuju rat  svijetu u kojem se ljepota života koji samo oni vide odbacuje.


Hrvatska desnica je toliko usmjerena na sekualnost da to ne može proći bez analize. Veliki konzervativci  vole plaćati kurve u koki. Gdje su tu vrijednosti desnog hrvatskog tabora? Crkva se bavi tuđim maternicama, a svi njeni pripadici su u celibatu. Sumnjivo? Veoma! Najveći ljevičari govore o radu i jednakosti, prvi su na redu za politički namještene pozicije i nerad na istima. Tko najviše napominje svoj status branitelja? Onaj koji nikad nije vidio bojišnicu.

Seksualna represivnost ima svoje korijene u mjestima gdje se treniraju hrvatski konzervativci – na selu. Selo je tradicionalno seksualno zatvorena okolina; O seksu se ne govori, on je tabu, iako se prakticira naveliko. Iz te represivnosti vlastitih instinkata dolazi  seksualna fiksacija, ono što se ne smije je najslađe i uvijek nas progoni. To je duboko u ljudskoj prirodi; kada vam netko nešto zabrani prvo ćete poželjeti napraviti upravo ono što je zabranjeno. Celibat je vjerovatno veoma frustrirajući, zamislite samo koliko se seksa mota po umu svečenika koji ga ne može prakticirati. Nije ovo neki pokušaj napada na crkvu, moramo priznati jednu stvar – svi smo mi životinje i imamo reprodukcijske potrebe. Upravo se iz represije vlastite seksualnosti ta se energija razljeva naokolo, projicira se na okolinu. Svi izgledaju kao seksualni perverznjaci pred nekim tko smatra da mora biti čedan. Nije li sumnjivo da se desne organizacije brinu za vaš ljubavni život? Kako su samo altruistični u svojim intencijama! Blago nama s njihovim pravilima.

maxresdefault (1)

Iskritizirali smo desnicu, bolje reći otkrili. Vrijeme je da se koncentriramo na ljevicu. Važno je napomenuti da je ta opcija u Hrvatskoj gotovo mrtva, ne postoji njen adekvatan predstavnik, tako da ću govoriti samo o nizu ideja koje promoviraju njezini fanovi.  Glavni ”grijeh” hrvatske ljevice je duboko ukorijenjen u vrijednosti iz kojih je proizišla. Da se razumijemo, govorim o izvrnuću vrijednosti koje bi trebao njegovati jedan ljevičar.


Jedan prosječni hrvatski ljevičar se regrutira iz educiranijeg dijela populacije. Tradicionalno se ljevici priklanjaju liberalno orijentirani pojedicni kao što su umjetnici, edukatori, mali poduzetnici itd. Biti kreativan zahtjeva višu razinu inteligencije, novca i vremena što čini našeg prosječnog liberala veoma zauzetim, većinom sa samim sobom. Za razliku od desničara, ljevičar je orijentiran prema svojim problemima, ne zanima ga djelovanje unutar obitelji, crkve, vojske. Ismijava desničara kao primitivca, ali ne može negirati činjenicu da su gotovo svi biznismeni i ljudi od moći u Hrvatskoj konzervativni i desno orijentirani. Takva smo zemlja, tko jači taj kvači, nema mjesta za otvoreno tržište ideja. U toj atmosferi naš ljevičar ne može uspjeti sa svojim stavovima, zato je inertan i frustriran. Pogledajmo samo SDP, koja patetika, žive kao antiteza HDZ-u, u suštini oni ne postoje. Oni su eksternalizacija ljevičarske impotencije. Djelovanje hrvatskog ljevičara svodi se na lajanje na protivnike, protivnici se podsmjehuju i odmahuju.

shutterstock_110803001-554x414

Naš ljevičar se oduševljava idejama rada, ali ne želi ga prakticirati. Budimo realni, tko drugi može toliko govoriti o radu i radnicima nego intelektualac mekih ruku.  U svojoj ekstremnosti ljevica je komunistička, a tko je bolje potamanio ruske Kulake nego oni koji su na propagandne postere stavljali vrijedne seljake.

 Laziness is a secret ingredient that goes into failure. But it’s only kept a secret from the person who fails.           -Robert Half

Namjerno sam subjektivan, želim riječima nacrtati karikaturu. Cilj mi je ukazati na pokretačke mehanizme jedne politike. Politika počinje od glasača, on ili ona ima osobnost, fiziloške potrebe, psihološke probleme. Kako objasniti desno miješanje u privatnost spavaće sobe drugih ljudi? Kako objasniti lažni radnički altruizam ljevice?  Jedna riječ – K O M P E N Z A C I J A. Prema vlastitom iskustvu već automatski znam kako pristupiti bučnim ljudima. Ti se pretjerivači odaju svojim ustima, vole govoriti o onome što ne posjeduju. Nesposobni i ljeni govore o poslu, nemoćni o moći, seksualno neuspješni o seksu, stari o mladosti. Politika funkcionira na isti način, kada vam crkva prodaje čednost budite sigurni da ih nije briga za vaše spolovilo. Kada vam ljevica govori o radu budite sigurni da su veliki neradnici.

Glavni razlog zašto ćemo biti bolesniji od naših baka i djedova

Uskrs je, a ja nisam išao kući, ostao sam u gradu gdje studiram. Uz to što nisam išao kući na tradicionalno ubijanje hranom nisam se ni dovoljno dobro opremio prije zatvaranja svih trgovina. Nisam kupio ni šunke ni francuske a ponestalo mi je i mladog luka. Totalna katastrofa je bit gladan na Uskrs. Ali nije me najgore pogodila ni šunka ni francuska već činjenica da si nisam kupio ništa slatko. Kao dva narkomana smo ja i cura išli po gradu u potrazi za otvorenom trgovinom, barem kioskom gdje bi mogli nešto kupiti nešto slatko, makar torticu! Sve je zatvoreno, što je najgore isto je tako i na veliki ponedjeljak. Moram odmah priznati da moja cura nije razlog zašto smo išli u potragu, nego ja. Ja sam kao i mnogi ljudi koje poznajem potpuni ovisnik o šećeru, čokoladi točnije. Ne može me zadovoljiti nikakva jabuka, nikakav napitak, samo čokolada! Cigarete ne pušim, dapače uvijek sam prvi koji će prigovarati ljudima za pušenje, ali istina je da nemam pravo nikoga kritizirati. Ja sam potpuni ovisnik o šećeru! Ovisnost je krenula od malih nogu kada sam prvi puta razvio okus za cijeli spektar čokoladnih proizvoda. Krivnja nije nužno moja već je moj odgoj igrao ključnu ulogu. U mojem kraju se već tradicionalno ljudi ubijaju sa hranom, ne postoji mjera ni biranje što se jede. Roka se sve, ponajviše slatko. Dođite u moj rodni grad i uđite u Lidl, ako ste imalo osvještena osoba zaprepastit ćete se što ljudi kupuju. Na Lidlovoj traci kod blagajne su metri i metri gaziranih napitaka, čokolada i čipseva. Mlad sam i ne mogu točno definirati kada je kataklizma ovakve prehrane počela, mislim da su ljudi u ovim krajevima već tradicionalno voljeli jesti puno. Ne mogu ni sebe odvojiti od spomenutih kupaca, kao što sam rekao i sam djelim njihovu ovisnost. Na vrijeme sam shvatio da je moja ovisnost jaka kao ovisnost o drugim drogama. Konzumiranje šećera direktno utječe na vašu kemiju u mozgu i razinu inzulina u krvi. Ovaj začarani krug najbolje opisuje ovo o čemu govorim.

sugar-addiction

Kao što sam rekao, u mojem kraju se već tradicionalno roka puno hrane. Kada sam pogledao kartu koja prikazuje pojavnost šećerne bolesti u Hrvatskoj, shvatio sam da ono čemu sam svjedočio u Lidlu nije samo moje subjektivno viđenje. Pojas debljine, loše ishrane i dijabetesa pruža se iz mojeg kraja u Slavoniju, koja već tradicionalno predstavlja hrvatsku Meku i Medinu debljine. Dijabetes primarno nastaje od šećera, koji je glavni uzročnik pretilosti. Nakon šećera stupa drugi najgori ugljikohidrat koji možete jesti a to je bijeli kruh. Sve ovo se tradicionalno proždire na kile u mojem kraju.

Zašto? Vrlo je teško dati odgovore na to pitanje, mogu samo ponuditi svoje teorije. Čim sam pogledao kartu mi je postalo jasno da su najsiromašnije i najbrže propadajuće regije ujedno i najbolesnije. Najbrže rastući predjeli  kao što su Zagreb, gradovi oko Zagreba i Dalmacija pokazuju najmanju stopu dijabetesa. Zadar je posebno zdrav jer je zadržao svoju Mediteransku kuhinju i kult dobrog izgledanja na plaži. Apartmani su također izvori zarade zbog kojih ne morate robovati 10 sati na poslu i jesti pekarske proizvode već možete u vrtu organizirati ”gradele” i okrenit koju ribicu. Dakle formula protiv dijabetesa i debljine je: Novac + Vrijeme + Zdrava hrana.

Oko 25,3% muškaraca i oko 34,1% žena u Hrvatskoj se smatra pretilima. Uzroci pretilosti mogu biti višestruki. Ubrzani način života, dostupnost brze i nezdrave hrane, nezdrave životne i prehrambene navike, te sjedilački način života smatraju se vodećim čimbenicima rizika za razvoj preuhranjenosti i pretilosti.  

Acta Med Croatica, 66 (2012) 347-355

Nijedan čovjek nije postao narkoman jer je bio zadovoljan sa svojim životom. Velika nesreća tjera čovjeka u ovisnost, što je nesretniji kraj u kojem živi to je veća mogućnost da će joj se odati. Slični principi vrijede za heroin, travu i šećer, oni nadomještaju nedostajeće elemente koje čovjek želi a ne može dobiti prirodnim putem.

Untitled

No ankete pokazuju da prosječna odrasla osoba jede barem dvije žličice dnevno više od preporučene doze, a mnogo toga dolazi iz šećera skrivenog u prerađenoj hrani. Od šećera ne trunu samo zubi: šećer je, a ne masnoće, kriv za modernu epidemiju pretilosti. Šećer nije samo pun kalorija, nego je štetan budući da mijenja ključne procese i razine hormona u tijelu, a nove studije sugeriraju da šećer stvara ovisnost.To je poseban problem u osoba koje pate od dijabetesa. Tijelo postaje otporno na inzulin ili, u slučaju dijabetesa tipa 1, uopće ne proizvodi inzulin. Bez inzulina šećer ostaje u krvi, što može izazvati ozbiljne posljedice u cijelom tijelu.

http://www.dijabetes.hr/secer

Promatrajući sebe u svakodnevnom životu primjetio sam jednu fascinantnu stvar. Kada god bih morao raditi nešto što ne želim ili ne volim uvijek bi se morao suplementirati sa šećerom. Uz nelagodu koja proizlazi iz neželjenih djelatnosti u koje sam se morao upuštati, šećer mi je bio najpotrebniji kada mi je bilo najdosadnije. Njegova pristunost posvuda mi je omogućila da ga mogu imati kada god poželim. Ipak je to medij koji povezuje svako veliko događanje koje imamo unutar naše kulture. Zašto nebih svaki put kada mi je dosadno napravio malo slatko slavlje za sebe? Uskrs, Božić, Nova godina, rođendani, krštenja, norijade itd. itd… Lista je beskonačna, šećer se uvukao u svaku poru našeg društva i izjeda nas nevjerojatnom brzinom.

Djeca tjeraju majke na blagajnama da kupe kinder jaje, znate i sami gdje se nalazi velika policaa sa slatikišima, na samoj blagajni! Proizvođači šećera dominiraju trgovinama, odjeli za voće su obično dugi nekoliko metara, police sa slatkišima zauzimaju 3 reda uzduž cijele trgovine. Zapadni svijet i ova naša rupa od Balkana sa njim je postao civilizacija jako bolesnih ovisnika.

Rak se traži posvuda, u ovom zračenju u onom zračenju, u životinskoj masti u jajima. Ali ako malo bolje pogledate što je konstantna koja nije napadana kao uzrok raka od 50′ godina – ŠEĆER ! Recite da ste pojeli 5 jaja za doručak i svi će se zgražati. Recite da ste pojeli tablu Mikada i svi će se podsmjehnuti, jer svojoj djeci kupuju krafne pune čokolade za doručak.

slika 1

Kataklizma pretilosti i dijabetesa koja je nastala nakon 2000. godine u Hrvatskoj može se povezati sa omasovljenjem prodaje. Na svakom koraku imamo trgovinu u kojoj je šećerni proizvodi jeftiniji od jabuke ili kefira. Trgovački lancib nabavljaju ono što se najviše prodaje. Pogodite što se najviše prodaje? Došlo je do te razine da se šećer počeo stavljati u mlijeko. To je stvarno bizarno i nepotrebno posmilio sam, ali mlijeko je sve finije. Zar ne ?

Konzum2000. širi se izvan zagrebačkog područja na teritorij čitave Hrvatske – Pulu, Crikveničku rivijeru, Split, Bjelovar, Varaždin, Karlovac… Otvara logističko-distribucijski centar u Zagrebu, najveći u ovom dijelu Europe.

Lidl je svojih prvih 13 trgovina u Hrvatskoj otvorio 23. studenog 2006. u Zagrebu, Jastrebarskom, Velikoj Gorici, Varaždinu, Sisku, Petrinji, Koprivnici, Đurđevcu, Bjelovaru, Novoj Gradiški i u Daruvaru. Danas u Hrvatskoj Lidl posluje u 93 prodavaonice diljem Hrvatske

Narodni trgovački lanac (NTL) je hrvatski maloprodajni trgovački lanac osnovan 2008. godine. NTL trenutačno ima oko 8,3 milijardi kuna prihoda, oko 10.000 zaposlenih te raspolaže s više od 1.600 prodajnih mjesta, dislociranih u svim županijama, ukupne površine veće od 250.000 četvornih metara

Povežite datume dolaska ili osnivanja ovih trgovačkih lanaca sa gornjom statistikom prevalencije šećerne bolesti u Hrvatskoj i sve će vam postati jasno.

Šećerna bolest poprima razmjere epidemije, a procjene su da će u razdoblju od 2015. do 2040. godine broj oboljelih od dijabetesa u svijetu sa 415 milijuna porasti na 642 milijuna.Liječnici govore o epidemijskom razvoju bolesti, posebno u visokorazvijenim zemljama u kojima više od 30 posto djece ima prekomjernu tjelesnu težinu. Nažalost, u Hrvatskoj je gotovo 20 posto djece i adolescenata pretilo i opasno sklono razvoju dijabetesa 2.

http://www.vecernji.hr/lifestyle/djeca-sve-cesce-obolijevaju-od-dijabetesa-lijecnici-ne-znaju-zasto

nutela-secer-e1412958835732

 

Kako je došlo do ove razine dostupnosti šećera? Nalazi se u svemu, koristimo ga u svakoj svećanoj interakciji kao socijalni lubrikant. Želite li razveseliti svoje dijete za Božić? Donesite mu malo karijesa i dijabetesa? Želite li očarati svoju djevojku za valentinovo? Donesite joj malo kandide.

Šećer je postao čisti fetiš, kao i mnoge druge stvari na zapadu. Ali zašto ga ne žele maknuti sa tržišta ako je toliko štetan??? Iz istog razloga zašto još uvijek nisu zabranjene cigarete – Biznis! U šećeru su ogromni novci, možda ćak i veći od duhanskih novaca. Baš kao i sa duhanom štetnost šećera se dugo vremena prikrivala. To inicijalno vrijeme prikrivanja je bilo  dovoljno da bi se većina populacija mogla navući na njega kao na kokain. Sredinom 50′ su studije u SAD-u počele otkrivati destruktivnost šećera ali su ubrzo ušutkane od strane velikih kompanija.

U slijedećem paragrafu možete kroz borbu Marion Nestle vidjeti kako je mehanizam prikrivanja funkcionirao.

 

 

Big-Sugar-Takes-on-the-World-Health-Organization-1200x675

Marion Nestle sa NYU, kazala je da je mislila kako je sve već doživjela, no ovo ju je šokiralo. “I odvijalo se tako javno. Mito je bilo silno veliko. Financiranje istraživanja je etičko ali podmićivanje znanstvenika da proizvode dokaze koje trebate, nije”, napisala je u uvodniku koji je objavljen uz novo otkriće. Istraživanje se pojavilo 1967. godine u The New England Journal of Medicine.Ono ukazuje na mast i kolesterol kao glavne krivce za bolesti srca, prikrivajući tako dokaze iz pedesetih godina kada se šećer počeo povezivati s nastankom bolesti srca. Istraživanje je sponzorirala Sugar Research Foundation, danas Sugar Association. Platili su tri harvardska znanstvenika, od kojih danas ni jedan nije živ, svotu koja je jednaka današnjih 50 tisuća dolara. Njihova uloga u studiji nije otkrivena do 1984. godine. Jedan od plaćenih znanstvenika, nutricionist i profesor s Harvarda, dr. Mark Hegsted, usmjeravao je prvi istraživački projekt SRF od 1965. do 1966. godine. On je kasnije postao glavni čovjek za nutricionizam u američkom Ministarstvu poljoprivrede, gdje je 1977. godine pomogao sastaviti napomene za vladine smjernice o prehrani. Drugi znanstvenik je, piše The New York Times, bio dr. Fredrick J. Stare, šef harvardskog odjela za prehranu.

http://www.telegram.hr/zivot/kako-je-secerna-industrija-uz-pomoc-podmicenih-znanstvenika-desetljecima-skrivala-utjecaj-secera-na-srce/

Jedan kratki osvrt na štetnost šećera za ljudski organizam.

MONKFRUIT_SugarInflammation

Tri poruke zarobljenim kreativcima

Komforna zona je veliki neprijatelj kreativnosti; krećite se van njezinih granica, kao nagradu ćete dobiti nove perspektive i pobjediti strah.

Dan Stevens

Zašto su neki ljudi kreativniji od drugih? Zašto je nekima dovoljno zarađivati novac a neki bi rađe živjeli u siromaštu nego imali život bez stvaranja? Koji je to unutarnji mehanizam koji nas tjera da rušimo ili stvaramo?

Odgovor na ova pitanje već tisućama godina traže filozofi, umjetnici i znanstvenici. Općenitu formulu koja će zadovoljiti svakog pojedinca vrlo je teško definirati. Kreativnost je nešto što ili imate ili nemate. Vrlo je vjerovatno da ćete od malih nogu već pokazivati naznake osobe koja ćete postati u svojoj starosti. Upravo se kreativnost u djetinjstvu manifestira u drugačijem načinu manipuliranja okolišem.

Meni osobno najuvjerljivija definicija kreativnosti je formirana u teoriji ”Big Five personality traits”. Unutar ove teorije se kreativnost povezuje sa visokom kvalitetom otvorenosti. Ljudi sa visokom razinom otvorenosti u odnosu prema onima sa niskom razinom otvorenosti mogu se opisati ovako: Kreativan/Znatiželjan vs. Konzistentan/Oprezan. Vrlo često u kompletu sa povišenom razinom otvorenosti dolazi i visoka razina neuroticizma. Pojedinci sa visokom razimom neuroticizma karakterizirani su kao:  Osjetljvi/Nervozni  dok su  oni sa niskom razinom:  Stabilni/Smireni. Kombinacija visoke otvorenosti i visokog neuroticizma nije pravilo, ali najbliže opisuje prosječnu kreativnu osobu. Polako počinjemo dobivati obrise jednog umjetnika, pisca, glazbenika. Ne moram objašnjavati da su kreativni ljudi obično veoma ekscentrični, puno puta teško shvatljivi i povučeni.

Kreativci su možda nastali kao prirodna prilagodba, otvorenost na nove stvari je presudna u istraživanju novih područja. Možda je upravo znatiželja  naše predke potaknula da odu u potragu za novim i boljim mjestima za život i lov. Otvorena osoba bi prije  zatvorene prihvatila neku novu alatku ili oružje te ga podjelila sa ostatkom svoje grupe. Konzervativniji pripadnici su spriječavali potencijalno loše doticaje sa novim sadržajima (grupe ljudi koje nose bolesti, opasne ekspedicije itd…). Postoji korelacija između političke opredjeljenosti osobe i njezih karakternih kvaliteta. Tako na filozofskom fakultetu prevladavaju lijevo orijentirani liberali a na tehničkim fakultetima nalazimo konzervativnije desne opcije. Umjetnici će maštati što se događa iz brda, na nebu i ljudima dok će inženjeri marljivo raditi na problemima unutar svoje radionice ne gledajući previše oko sebe.

Openness to experience (inventive/curious vs. consistent/cautious). Appreciation for art, emotion, adventure, unusual ideas, curiosity, and variety of experience. Openness reflects the degree of intellectual curiosity, creativity and a preference for novelty and variety a person has. It is also described as the extent to which a person is imaginative or independent and depicts a personal preference for a variety of activities over a strict routine. High openness can be perceived as unpredictability or lack of focus, and more likely to engage in risky behaviour or drug taking.

+

Neuroticism (sensitive/nervous vs. secure/confident). Neuroticism identifies certain people who are more prone to psychological stress.The tendency to experience unpleasant emotions easily, such as anger, anxiety, depression, and vulnerability. Neuroticism also refers to the degree of emotional stability and impulse control and is sometimes referred to by its low pole, “emotional stability”.

07DALI-master768

Salvador Dali

Kao kreativna osoba koja je u ušla u klinč sa svim mogućim hobijima koje čovjek može zamisliti i samom mi je prošlo kroz um pitanje razloga postojanja kreativnosti. Kada bih ga znao odgovoriti imao bih riješenje na većinu problema vlastite egzistencije. Ali teško je odgovoriti tako suštinska pitanja bez da se ne upletemo u isprazne generalizacije. Kao i o svim temama na ovom blogu, počinjem pisati od meni osobno najpoznatije stvari – Sebe. Pisanje ovog bloga je bilo veliko izlaženje iz konforne zone. Predstaviti svoje ideje u izlogu koji svi mogu vidjeti nije najugodniji osjećaj, u samom početku sam se par puta posvađao sam sa sobom oko nekih tema. Biti izložen i u konfliktu sa samim sobom dvije su veoma važne stvari koje će vam omogućini da rastete kao kreativna osoba. Sa napuštanjem sigurnosti kaveza kojeg je sagradilo društvo dolazi velika količina anksioznosti. Strah je pokazatelj da smo izišli iz poznatih granica, kontrolirati strah je garancija da ćemo se znati snaći u novoj zemlji koju smo tek otkrili. Većina ljudi izbjegava bol i strah pod svaku cijenu, živjeti u neugodi je za čovjeka kao i sve ostale životinje neprihvatljiva istina.

Krenuti na stvaralačko putovanje nije ono što se prikazuje u popularnoj kulturi. Imamo viziju da se samo bogati ljudi u ugodnim dnevnim boravcima bave stvaranjem. To je pogrešno, kreativci stvaraju jer moraju, a ne jer žele. Trudna žena mora prolaziti kroz agoniju poroda da bi dobila svoje potomstvo, isto tako umjetnik mora prolaziti kroz bol da bi stvorio svoje nasljedstvo. Ultimativni proizvod koji dobijemo prolaženjem kroz mučenje je vrijedan svake trunke krvi i znoja.

Kazna koja zadesi kreativnu osobu koje se ne bavi stvaranjem je daleko veća od bilo koje kazne koja bi ju mogla zadesiti konformističkim stilom života. Mnogi umjetnici iz tog razloga završe svoj život u potpunom siromaštvu, napušteni od svih bližnjih. Zamislite kolika je nagrada hodanja vlastitim kreativnim putem ako je netko spreman žrtvovati sve za još par koraka.

Anksioznost je dio kreativnog procesa, potreba da nešto izbacimo iz sebe, da odbacimo dio sebe ili da uđemo u doticaj sa dijelom sebe.

-David Duchovny

58b6dd1801fe5847368b6bf2-750-563

 

Ernest Hemingway

 

Moj kratki blog neće ni okrznuti pitanje kreativnosti, toga sam potpuno svjestan. Ova tema je više za knjigu nego dvije stranice teksta. Ono što mogu napraviti je dati vam osobni savjet kako lakše preživjeti kao kreativna osoba. Pokušao sam destilirati vlastite pogreške i riješenja u tri pravila.

1.)Ono što radite je od presudne važnosti. – Za vas i u konačnici za ostatak društva

Prva zamka u koju upadnu kreativni ljudi je ujedno i najdublja. Ja sam osobno u njoj proveo većinu života a postoji mogućnost ću se spotaknuti i pasti u nju još par puta. Zamka o kojoj govorim je usko vezana uz smisao života. Razlog zašto nešto radimo mora biti kristalno čist ako želimo nastaviti. Ako smatrate da je vaša kreativnost uteg ili anomalija koja će vam samo uništiti život onda se grdno varate. Kreativni ljudi ne mogu birati, vi morate krojiti svoj smisao kroz vlastito stvaralaštvo ili prihvatiti samodestrukciju inercije. Inzistiranje na činjenici da ste normalni i guranje pod tepih svih onih ideja i projekata koji zuje  u vašim glavama ne vodi nigdje. Kondicionirajte sami sebe da prestanete sabotirati vlastitu kreativnost samo zbog niskog samopouzdanja. Prvi korak ka vraćanju samopouzdanja i vizije je da stanete na tu cestu stvaralačkog procesa. To je od presudne važnosti za vas, gotovo ništa nije važno kao vaša sveta misija samootkrivanja. Sve drugo je usputna nužnost koju morate naučiti raditi efektivno samo da što prije možete raditi ono što stvarno trebate – stvarati.

Creativity is an energy. It’s a precious energy, and it’s something to be protected. A lot of people take for granted that they’re a creative person, but I know from experience, feeling it in myself, it is a magic; it is an energy. And it can’t be taken for granted.

Ava DuVernay

 

2.)Red, rad i disciplina

Ako ste uistinu kreativni vrlo vjerovatno ste i poprilično neuredni sa svojim vremenom. Bilo bi dobro da vaše trošenje staje samo na vremenu, ali ste vrlo vjerovatno i kompulzivni potrošać vlastite energije na gluposti. Koliko puta odete tjedno na kavu sa ljudima samo zato jer ne znate što ćete sa sobom? Koliko puta dođete doma iscrpljeni besciljnošću razgovora o politici, faksu, poslu? Prekinite sa samodestruktivnim trošenjem vremena i energije. Razbacivanje vlastitih resursa je indikativno da se ne cjenite i da vam je svejedno što će se dogoditi sa vašom budućnosti. Jasna vizija  potrošnje svojeg vremena i energije je presudna u uspješnom stvaralačkom životu. Ako stvarate onda će drugi ljudi željeti konzumirati vaše proizvode, na vama je da tu energiju stavite na papir prije nego što vam je drugi na kavi posišu. Nestabilniji kreativci bi trebali jesti redovito, ustajati uvijek u isto vrijeme, izbjegavati višesatne rasprave i odrediti period dana kada se stvara a kada se igra i druži.

Creativity is a habit, and the best creativity is thej result of good work habits.

Twyla Tharp

3) Nabavite muda da počnete 

Svi smo skloni samokritičnost, kod nekih se manifestira kroz inerciju kroz neke kroz perfekcionizam. Za kreativce je važno da prestnu opsesivno razmišljati. Stvaranje je u domeni djela, ne rasprave. Preispitivati zašto se nečim baviti je dovoljno da shvatite da to nešto trebate raditi. Želim li ja postati umjetnik? Takva pitanja si ne postavljaju ljudi koji nisu umjetnici. Morate se uroniti u rad, način na koji otkrivate sebe nije kroz razmišljanje o radu, nego u radu. Ako sumnjate u sebe i konstatno se uvjeravate racionalnim argumentima da niste dovoljno dobri, prvo si postavite pitanje: Zašto se uopće propitkujem? Jesu li moji argumenti ustvari popuštanje pred vlastitom slabosti i samomržnjom? Ja vas uvjeravam da razmišljanjem samo podmećete nogu samom sebi. Ako ste na kraju borbe sa sobom shvatili da nemate što ponuditi onda je to pokazatelj da niste naučili dovoljno. Nabavite knjige, čitajte, odite u prirodu, skupljajte inspiraciju i onda pokušajte ponovno. Najvažnije je da se maknete iz svoje glave i prebacite se u svijet oko sebe, tako ćete upiti nove sadržaje koji će biti presudni u važem stvaralaštvu.

And by the way, everything in life is writable about if you have the outgoing guts to do it, and the imagination to improvise. The worst enemy to creativity is self-doubt.

-Sylvia Plath

bac1

Johann Sebastian Bach 

Kako je nestalo posljednje čudo zapadnog svijeta

Tri dana do Uskrsa a oni drve po Istanbulskoj konvenciji i miješanju crkve u politiku. Tri dana do Uskrsa a njima je glava u protjerivanju ruskih diplomata i kupovanju aviona. Crkva po dobrom starom običaju ne zna izraziti što misli o svetosti života, sve to završi na naslovnici Index.hr-a. U komentarima na istom portalu vidimo što o tome misli jedan prosječni prosvjetljeni sekularni Hrvat. Svi su popili svo znanje renesanse, prosvjetiteljstva a opet svojim babama kupuju 30 000 kuna vrijedan spomenik sa 3 brončana anđela. Velika katolička Hrvatska, puna vjernika, šuti o Uskrsu koji je  prekretnica u kršćanskom svijetu. Događaj sa kojim je kulminirala muka Isusova, izbavio je cijeli kršćanski svijet od grijeha, ali čini se da nikoga nije briga. Ovo veliko slavlje koje ističe nadilaženje smrti ostaje na tuckanju sa jajima.  Može li se reći da nikoga nije briga? Ipak se odvijaju crkvene proslave koje prethode Uskrsu, većina nas će uskoro kupiti nekome bližnjemu čokoladnog zeku. Većina nas zna da se nešto događa samo zato jer počinje gutanje hrpe francuske salate i šunke. Nije uvijek bilo ovako, nekoć je ovo čudo zapadnoga judeokršćanskoga svijeta gorilo u kolektivnom pamćenju svih koji su došli u doticaj sa njim. Uskrs se slavilo i iščekivao cijele godine, postao je centralni događaj i poanta cijele jedne filozofije.

O, noći sjajnija od dana,
svjetlija od Sunca,
slađa od raja,
očekivana godinu dana!     
   –   Sinezije Cirenski (4. stoljeće)

Gdje je pošlo po krivu? Kada je cjelogodišnje slavlje zamjenjeno avionima, konvencijama, korupcijom crkve? Još bolje pitanje je – Je li itko više Kršćan u pravom smislu riječi? Može li se reći za da je Kršćanstvo živa religija? Je li od toga temelja ostao samo kostur religijske institucija bez vjere, etike i filozofije?

Na ova pitanja mogu odgovoriti samo kroz vlastito iskustvo i znanje koje sam prikupio tijekom 26 godina. Kao i mnogi Hrvati dobio sam osnove religijske edukacije u osnovnoj i srednjoj školi. Uz to sam ponekada išao na mise i sastanke na kojima se većinom pjevalo. Od malih nogu nisam shvaćao poantu oslikanog svoda crkve ili likova svetaca što su izvirivali sa svakog zida. Nije mi bilo jasno zašto bi netko pisao pravila na kamenu ploču, donesao ih sa planine izgubljenom narodu u pustinji i onda ih razbio. Zašto je sve ovako bogato ukrašeno ako od svećenika čujem da bogatstvo kvari? Ništa mi nije bilo jasno, osjećaj zbunjenosti prerastao je u frustraciju a postepeno i u odbojnost prema svemu što se predstavljalo svetim i moralno čistim. U prvim redovima crkve gledao sam ljude za koje sam znao da žive farsu, većina nije imala veze sa porukama koje su dolazile iza oltara. Jedino što mi je preostalo je da se maknem iz takve okoline i počnem tragati za svojom verzijom vjere.

5340847787_cb818ccf0f_b

Michelangelo Buonarroti – oslikani svod Sikstinske kapele

Sa stalnim propitkivanjem biblijskih priča postao sam još zbunjeniji. Priče vjeroučiteljica i kardinala preko TV-a nisu pomagale, samo su potpaljivale kontradikciju koju sam vidio u krščanstvu. Kako je moguće rastvoriti more ili ukrcati sve vrste životinja na jedan brod. Stalna pitanja mojeg djetinjstva su prolazila neodgovorena. Sada kada sam pristario postalo mi je jasno da je moj vlastiti mladenački sukob oko religijskih pitanja nije samo moj. On je glavna karakteristika modernog vjernika koji ne zna u što točno vjeruje. On je udaljeniji od nauka svoje religije nego što je ikad prije bio. Crkva je iz vladara Europe postala marginalna institucija, njene stoljetne građevine pretvorene u turistički sadržaj u najboljem slučaju. Simbolička snaga kršćanskog mita svedena je na razinu Ivice i Marice.

Problem koji je nastao u modernom Kršćanu nije nipošto nastao preko noći. Prema mnogima koncepti Boga i božanskih vrijednosti više nisu upotrebljivi, mjesto za njih je u muzeju. Oni su postali neshvatljivi za čovjeka koji je odrasao u modernom svijetu građenom na racionalističkoj filozofiji 18. i 19. stoljeća. Čak i osoba koja se smatra okorjelim vjernikom i dalje ne može pobjeći od svojeg školovanja koje je utemeljeno na znanosti koja većinski negira postojanje ”božanskoga”.  Živimo u svijetu kojim dominira fizika, biologija i matematika, to je mjerljivi racionalni svijet bez ukazanja i čudesnih ozdravljenja. U tom svijetu sazrijeli su umovi poput Hitchensa, Dawkinsa i Harrisa koji na svakom koraku osporavaju postojanje Boga. Svoje utočište nalaze u znanosti koja je postala nova religija današnjeg čovjeka.

6851018-16x9-700x394 (1)

Novi ateisti – Naziv za grupaciju modernih ateističkih mislioc

Nevjerojatna popularnost ateističkih pokreta govori nam da se svijet mijenja, već na prijelazu prošlog stoljeća uočavamo znatno opadanje kršćanstva kao institucije koja je usmjeravala našu povijest zadnjih 2000 godina. Vrijeme je da dođemo do srži problema koji po mojem mišljenju leži u radikalnoj promjeni nastaloj u ljudskom umu infiltracijom racionalističke misli. Učenje Crkve nije počelo propadati zvog ateista već u sebi nosi odgovor na nastanak ateizma. Kršćanstvo u sebi nosi odgovor na gotovo sve pojave modernog doba. Upravo je današnje doba pravo vrijeme da se zapitamo – Zašto više nitko ne osjeti i ne razumije važnost Uskrsa?  

chewa

Afričko Chewa pleme prakticira ritual – Tajni ples

ODGOVOR LEŽI U ČINJENICI DA NE MOŽEMO IMATI I OVCE I NOVCE!

Ovce    –    su u ovom slučaju način razmišljanja i odnosa prema svijetu koji se počeo razvijati još od života u špiljama. On je duboko utkan u našu psihu i usko je povezan sa emocijama i stanjima u koje su se dovodili primitivni ljudi. Govorim o mističnim iskustvima koja su djelila usko povezana plemena. Primitivni čovjek je gledao na sebe i na svijet oko sebe kroz maglovitu, emocijom nabijenu sliku. Tu sliku je usmjeravao kolektiv  kroz ritual. Na taj način su mladi inicirani u pleme, u odrastanje i eventualnu smrt. Primitivan čovjek nije postojao van mentalnih granica koje je stvarao sa svojim plemenom. Čitao sam opis nasilnog pokrštavanja jednog afričkog plemena u kojemu su misionari uklonili idol kojemu se cijelo pleme klanjalo. Tjedan dana nakon što je idol bio uklonjen našli su cijelo pleme mrtvo kraj rijeke. Prema svim  dokazima činilo se da su domoroci jednostavno odlučili sjesti kraj rijeke i umrijeti. C. G. Jung je analizom ovog ponašanja saznao da takvo ponašanje nastaje kada se prema riječima domorodaca dogodi ”smrt duše”. Ono što su domoroci opisali je slom čovjekovog svijeta nakon kojeg jedino preostaje smrt. U našem modernom svijetu ne postoji ”smrt duše”, možda jedino kao floskula lokalnog svećenika. U našem svijetu se više ne može sjesti kraj rijeke i umrijeti? Prema svemu što vidimo oko sebe ne! Možemo imati depresiju i ležati do smrti, ali to je kako bi se danas reklo – poremećaj kemikalija a ne ”smrt duše”. U ovoj rečenici  progovara upravo racionalistička vizija svijeta koja je u sukobu sa primitivnom emocijom nabijenom ”duševnom” vizijom.

Prvi pol modernog čovjeka je dakle primitivni stari dio, nazovimo ga ”duševni” (OVCE). Biblija je kompilacija puno starijih priča nego što smo inicijalno mislili. Ona je spoj ”duševnog” bogatstva jednog svijeta koji je postojao puno prije istočne i zapadne crkve i svih njihovih dogmi. U sebi sadrži znanja koja su napisana u simboličnim šiframa čitkim samo ako razumijemo transcedentalnu prirodu iskustava onih koji su je napisali. Priča o Adamu i Evi je izmišljotina kažete? Uskrs je puki folklor korumpirane crkve? Ovo možete reći jedino ako ste potpuno okorijeli u racionalističkom načinu razmišljanja. Većina modernih ljudi ne može izaći iz svoje matematike, fizike i kemije. Sve drugo osim toga je nevažeće, sveukupnost misterije života našeg roda pada u vodu kao dječija izmišljotina pred oštrim osudama racionalista.

god

Drugi pol modernog čovjeka je noviji dio, nazovimo ga ”racionalni” (NOVCI). Možemo ga prepoznati u staroj Grčkoj, među filozofima koji us prvi ustali protiv iracionalnosti i bogobojaznosti njihovih sunarodnjaka. Školski primjer ovoga revolucionarnog ustanka protiv prirode dotadašnjeg ljudskog percipiranja koncepata ”boga” i ”božanskoga” je Sokrat. Jedan od najvećih ako ne i najveći ikad živući filozof posvetio se etičkim i antropološkim problemima udaljivši se  tako od svojih lakoumnih sugrađana. Sokrat je zbog svojih nauka optužen da kvari Atensku mladež. Iskrivljujući Bogove koje su nametnuli vladari grada došao je u njihovu nemilost i jedina opcija bila mu je otići zavijek iz Atene. Kao već star čovjek odlučio se zadržati svoj integritet i počiniti samoubojstvo ispijanjem otrova.  Razlog neslaganju sa vođama Atene leži upravo u Sokratovom viđenju pojma boga i božanske kvalitete. Atenjani su štovali eksternalirane Bogove, vidjeli su ih u prirodnim fenomenima, lošim znakovima, utrobama životinja, letovima ptica.  Sokrat je tvrdio da postoji samo unutrašnji svijet svakog čovjeka. Ne postoje bogovi koji šetaju planetom, samo unutrašnji glasovi (δαιμóνιoν) koji se javljaju čovjeku koji ih želi čuti. Oni ga povezuju sa višom stvarnosti koja mu pokazuje obrise moralnog života koji bi trebao voditi.

If we believe Plato, Socrates did, however, seem to believe in the POSSIBILITY of a divine order identified as “the Good,” which Plato says is even “far beyond Being in dignity and power.”     –     Harrison Sheppard 

738_david_-_the_death_of_socrates

Jacques-Louis David – Sokratova smrt

Još jedan predstavnik ”racionalnog” pristupa je Aristotel. Upravo se preko njegovog poimanja  ”božanskoga” crkva zarazila racionalnošću.  Aristotel je bio Platonov učenik ali nisu se slagali u nekim fundamentalnim pitanjima. Platon je vjerovao da postoji božanska forma koja daje smisao zemaljskoj formi. Tako bi stolica imala božansku stolicu koja bi bila njezina uzvišena reprezentacija. Aristotel se nije slagao s ovim stavom te je vjerovao da se smisao stvari nalazi u njezinoj zemljskoj stvarnosti. Tako bi stolica sama po sebi bila sama sebi smisao, bez božanskog elementa. Aristotelovi stav je pobio i Sokratovo viđenje moralnog dobra koje u čovjeka dolazi kroz unutarnji glas i tako ga povezuje sa višom stvarnosti. Ovo su bili počeci moderne znanosti bazirane na promatranju prirodnih fenomena.

800px-Laurentius_de_Voltolina_001

Aristotelovo učenje je dugo vremena bilo izgubljeno za kršćanski svijet. Otkriveno je tek oko 12. stoljeća i  uvedeno u Crkvu kroz akademske krugove. Još jedan naziv za kršćanske akademike koji su ga prvo upili u svoje umove je skolastičari. Oni su kroz Aristotelove spise počeli preuzimati stavove da čovjek može saznati sve iz promatranja stvari oko sebe. Vidimo da je vrlo rano u crkvi počeo razdor između ”duševnog” i ”racionalnog”. Već je tada počelo biti jasno da ne možemo imati i ovce i novce. Do tada se smatralo da se bog osjeti i da ga se ne može otkriti ramišljanjem. Skolastičari su zbog Aristotela to odbacili i pokušali definirati sve božansko prema racionalnim principima.  Iz skolastičarskih krugova su tako počela dolaziti pitanja ”Koliko anđela stane na vrh igle?”, ”Koliko rebara ima Adam?”.  Pokušalo se doći do racionalnih odgovora na iracionalna, mistična pitanja.

Kao je vrijeme napredovalo ova misao nikad nije napustila crkvu. U međuvremenu su se zbog izdizanja srednjeg europskog sloja počele gradit nezavisne edukacijske institucije u kojima je cvjetala Aristotelova misao. To nas dovodi do današnjeg stanja Crkve i cijelog kršćanskog svijeta

Kada bi moderni ateist pitao nekog pripadnika klera da obrani nerealnost činjenice da je Noa spasio sve životinje na svijetu on to nebi znao učiniti. Zašto? Upravo jer je ta priča kao i mnoge druge iz Biblije nastale u dobu prije racionalne misli. Nastale su u svijetu gdje su se događala čuda orkestirana nepoznatim silama. Iracionalna misao je nastojala prikazati priče koje su važne za ljudski život ali nije imala oruđe racionalizma.

Kroz svoje djetinjstvo sam osjećao trenje dvaju polova koji se međusobno isključuju. Racionalno viđenje protjerivanja  Adama i Eve iz Raja i iracionalno osjećanje iste priče nikad neće biti moguće simultano. Iz ovog razdora proizlazi otuđenje od esencije i vrijednosti Bilijskih priča. Od tuda dolazi slabljenje i ismijavanje istočne i zapadne Crkve. To je odgovor na pitanje zašto nitko više ne razumije Uskrs.

“Gdje je Bog?”, uzviknuo je. “Reći ću vam. Ubili smo ga – ja i ti! Svi smo ga mi ubili! Ali kako smo to uradili? Kako smo ispili more? Tko nam je dao spužvu da izbrišemo cijeli obzor? Što smo uradili kada smo odvojili ovu zemlju od njenog sunca? Gdje se sada kreće? Gdje se mi krećemo? Odmičemo li se od svih sunca? Zar se padamo neprestano? Unatrag, postrance, prema naprijed, u svim smjerovima? Postoje li još gore ili dolje? Zar se nismo izgubili kao u beskonačnom ništavilu? Zar ne osjećamo dah praznog svemira? Zar nije postao hladniji? Zar se noć neprestano ne obrušava na nas? Zar ne trebamo paliti svjetiljke ujutro? Zar ne čujemo ništa drugo osim zvukova grobara koji pokapaju Boga? Zar ne osjećamo ništa osim božanskog raspadanja? – Bogovi se također raspadaju! Bog je mrtav!”

– Friedrich Nietzsche / Vesela znanost, Knjiga treća, §125.

Opišite se jednom riječju: ŽRTVA

“Life is pain, highness. Anyone who says differently is selling something.” 
― William Goldman /Four Screenplays with Essays

Dužnost je svakog čovjeka da pronađe vlastiti doticaj sa svijetom oko sebe. Taj svijet je kompleksan, odvija se na različitim razinama u isto vrijeme. Neki su rođeni i odgojeni da postanu političari, neki će postati odlični roditelji, neki su tu da budu najbolji računovođe u uredu svoje firme. Ja sam se povezao sa svijetom kroz naočale egzistencijalizma. Život svakog čovjeka za mene predstavlja problem na kojem konstantno treba raditi. Taj život postane problematičan čim izađete iz svoje majke, onog trenutka kada kroz svoje još nerazvijene oči ugledate svjetla sale za rađanje i čim na vašoj koži osjetite lateks doktorovih rukavica. Iz prvog plača bebe daje se isčitati emocija straha zbog dolaska u neki novi svijet. Taj strah i šok ne nestaje do vaše smrti, on predstavlja sukob sviju sila, vas kao jedinke i vanjskog svijeta koji će vas neizbježno promjeniti.

main-qimg-6521fb21676019b6b2f2c799b6cf4c83-c

Sve što se ikada rodilo i hodalo ovom zemljom je iskusilo bol, gubitak voljenih, siromaštvo duševne ili novčane vrste. Moja poanta je da smo svi fundamentalno žrtve tog mističnog trganja dvaju polova, JA protiv SVIJETA. Životinje imaju privilegiju da ne pamte sve  svoje propuste, da ih u sred noći ne budi grižnja savijesti.  Taj teret nosi čovjek, on nas je stvorio u ovo uzvišeno biće koje pati i zna da pati. Iz tog razloga ovaj ogoljeni majmun zvan čovjek vjeruje u postojanje višeg smisla koji će posložiti tiranični svijet oko njega u izdržljivi red.

“Better to be an animal than a man, an insect than an animal, a plant than an insect, and so on. Salvation? Whatever diminishes the kingdom of consciousness and compromises its supremacy.” 
― Emil M. Cioran, The Trouble with Being Born

Svi patimo, od najvećeg bogataša do najvećeg siromaha, no to je upravo najteža stvar za priznati. Kada patimo ta patnja je naša osobna, sve u životu možemo djeliti osim svoje patnje. Možemo je nanesti drugima ali nikad je ne možemo skinuti sa svojih leđa i staviti na tuđa. Svatko dobiva svoju porciju tereta, što biološkog, što društvenog.

Jeste li ikad napravili nešto što je bilo toliko loše da ste se niste mogli sukobiti sa svojim propustom? Ja jesam, vjerujem da smo svi!  Nameće se pitanje koliko nas je toliko brutalno iskreno prema sebi da si to prizna. Koliko od nas je spremno reći da smo u nekom trenutnu svog života svojom krivnjom napravili svoj život puno gorim.  Po vlasitom iskustvu mogu reći da je vrlo malo takvih ljudi. Kako uspijemo sami sebe lagati? Postepeno i nježno, kroz priznanje da smo žrtve svijeta oko sebe.

Poprimanje uloge žrtve je nešto što nikome nije strano, svi se mi osjećamo oštećeno od svijeta oko sebe. Što smo stariji to smo oštećeniji i to je priroda postojanja koju treba prigliti i ponosno nastaviti dalje.

“If pain must come, may it come quickly. Because I have a life to live, and I need to live it in the best way possible. If he has to make a choice, may he make it now. Then I will either wait for him or forget him.”
― Paulo Coelho, By the River Piedra I Sat Down and Wept

Sve vijesti koje su  nedavno izbombardirale zid mog facebooka potaknule su me da se sukobim sa širim političkim problemom kroz sferu filozofije i osnovne ljudske psihologije. Hrvatskim društvom i politikom kruže viktimizacijski narativi, ovom trendu nema kraja. Svakodnevni čovjek je zbunjen političkim porukama u kojima se servira nečija patnja, nitko imalo normalan ne želi da bilo tko pati . Razni ideolozi, stručnjaci u poznavanju ljudske slabosti na račun tuđe patnje provlače svoje agende. Objasniti ću vam jednostavni mehanizam kako vas ideolozi mogu postaviti u šah-mat poziciju u kojoj možete samo pognuti glavu ili ispasti monstrum.

Anti-Semtic-cartoon

Nacistički propagandni poster – Židov predstavljen kao pauk koji vreba nevinu arijevsku djevojku (Tipičan primjer nacističke viktimizacije)

Vrijeme je da se pozabavimo konkretnijim primjerima iskorištavanja slabosti određene ugrožene skupine da bi se progurala vlastita politička agenda. Prvo ćemo istražiti  primjer djelovanja cjelog spektra nove lijeve feminističke grane koja u hrvatskoj djeluje kroz LGBT zajednice. Potom ćemo uočiti iste obrasce djelovanja kroz umjetničke i političke kanale hrvatske desnice.

Za vrijeme kanadskog sukoba oko C16 zakona kojega je u administraciju progurala mala frakcija lijevo orijentiranih fakultetskih profesora, na vidjelo su izišli mehanizmi kojima se koristi moderna lijeva politika. Već sam u prijašnjim tekstovima objasnio da je taj zakon učinio kažnjivim nepoštovanje tuđe mogućnosti da po volji mijenja vlastite zamjenice. Tako je postalo ilegalno inzistirati na oslovljavanjem žene sa ona, ako to ona ne želi. Zakon je u jezik uveo 30 različitih zamjenica koje se moraju naučiti i poštovati. U suštini je ta grupacija željela moć, način na koji je tu moć ostvarila je bio nov za kanadske političke krugove. Kao simbol vlastite borbe protiv ”opresivnog” kanadskog sustava uzeli su transrodnu zajednicu. Svaki pokušaj da ih se zaustavi završio je neuspjehom. Zašto je ta mala grupacija bez moći uspjela progurati takav važni zakon? Odgovor je: kroz viktimizacijski narativ !

“With ignorance comes fear- from fear comes bigotry. Education is the key to acceptance.”
― Kathleen Patel,

Kad god napadnete takvu grupaciju zbog neslaganja sa njihovim metodama političkog djelovanja udarite u zid. Što je taj zid koji se čini neprobojnim, kako on otvara vrata svih institucija za političku intervenciju.  Upravo zbog njihovog fronta koji je sagrađen od neslužbenog preuzimanja odgovornosti za grupacije kao što su transrodne osobe nad kojima je vršeno nasilje. Želite li vi napadati nekoga tko predstavlja slabu i izloženu manjinu? Čisto sumnjam! To se na prvi pogled ne čini humano. Čini se kao odstupanje od temeljnih srednjoeuropskih vrijednosti koje mi u Hrvatskoj očajno trebamo. Što ako ta grupacija ima skrivene političke namjere? Biste li i dalje napali nekoga tko zasputa slabe i nezaštićene? Iz nekog razloga i dalje sumnjam!

U slušaju C16 zakona je konačno dokazano da transrodna zajednica Kanade nikad nije postojala, radilo ne o malom broju pojedinaca koji nisu željeli političku pomoć. Željeli su anonimnost a to im je političkim prevratima oduzela kanadska ljevica. Narativ nasilja nad transrodnim osobama tada je postao samoostvarujuće proročanstvo.

Social Justice Warrior – A person who uses the fight for civil rights as an excuse to be rude, condescending, and sometimes violent for the purpose of relieving their frustrations or validating their sense of unwarranted moral superiority. The behaviors of Social justice warriors usually have a negative impact on the civil rights movement, turning away potential allies and fueling the resurgence of bigoted groups that scoop up people who have been burned or turned off by social justice warriors.

 

U Hrvatskoj se već od 90′ počela stvarati slična politička atmosfera. Iz desnog političkog spektra tako dobivamo poruke da je Hrvatska pod konstantnim napadima nevidljivih neprijatelja koji djeluju iz sjene. Neki od tih neprijatelja su: Masoni, Iluminati, Jugokomunisti i Cionisti. Hrvatsku se pri tome nastoji prikazati kao čistu i izdanu od svih, pa čak i samih Hrvata. Takav narativ je učestala stvarnost u gotovo svim državama Balkana, koristi se kao argument privlačenja političkih sljedbenika. Objedinjavajući faktor političkog djelovanja je poziv potlačenih da ustanu protiv svojeg tlačitelja. Viktimizacija je  opravdanje za djelovanje. ”Vođa nam je rekao da će nas ona grupa pobiti ako mi njih ne pobijemo prve!” Ono što sljedbenik ne zna je da vođa puno puta iskoristi njegov strah da dođe do vlastite koristi. Mislim da smo dovoljno dobro upoznati sa konceptom ratnog profiterstva da nam ovaj mehanizam nebi bio jasan.

Hej, ratniče, te Hrvatske nema
čim propupa snašle je nevolje
podigle se na nju sile tame
udarile na krunu i prijestolje

Thompson / Duh ratnika

Primjer viktimizacije od strane nevidljivih neprijatelja

Lijevi polički spektar  također nije pošteđen takvog političkog načina manipulacije. Pogotovo unutar LGBT zajednica možemo pronaći cijeli niz često spominjanih osjetljivih skupina koje se koriste kao opravdanje za proguravanje vlasite političke moći. Tako su počeci 00′ bile godine proguravanja gay prava. Sada je biti gay izašlo iz mode i prebacili su se na mainstream teme koje bi ima omogućile širu publiku. Mislim da je potpuno jasna važnost pogađanja šire publike, raznorazni aktivisti su poput pop glazbenika doktorirali uočavanje onoga što mase vole. U ovom slučaju politički motivirana grupacija odabere jednu slabiju skupinu unutar društva, iskoristi je kao štit od političkih napada ili kao poluga za provaljivanje u više političke instance. Redovi feministica, boraca za gay i transrodna prava mahom su popunjeni sa visokoeduciranim osobama. Karl Marx nije puno toga pogodio u svojim teorijama ali teorija klasa definitivno stoji. Rijetko kojem intelektualacu je stalo do nižih slojeva društva, većina samo perifernim vidom može uočiti društvene nepravde ostalih. Ipak lijevi intelektualci inzistiraju na tome da se siromašne mora izjednačiti sa bogatima, da marginalizirane skupine moraju biti bliže centru. Ovi izljevi empatije kod mene ne prolaze, pogotovo ne kad su upakirani u koktel ideološki nabijenih političkih akcija.

“Middle class socialists don’t like the poor but hate the rich”

Jordan Peterson on Middle Class Socialists

pussyclaws

Kada odlučujete kome ćete vjerovati ili kako ćete se postaviti prema politici budite veoma oprezni da ne upadnete u zamku vlastith osjećaja. Hladne glave morate sagledavati probleme i pokušati ih riješiti. Ako sažaljevate osobu za koju smatrate da je oštećena od društva morate prvo znati da je sa takvim stavom još više ponižavate. Za vrijeme progona Židova u nacističkoj Njemačkoj mnogi su izljevali svoju mržnu na njih, mnogi su tajili svoju žalost prema njima ali jedno je jasno, nitko nije napravio dovoljno da ih se spasi. Ako se izjašnjavate kao žrtva svi će vas tretirati kao nekoga tko si ne može pomoći. Kao i u svakom postu pozvat ću vas na osobnu odgovornost, na vama je da ponosno nosite  breme koje vam je postavila priroda ili društvo. A za raznorazne samopromotore koji se sakrivaju iz pravih problema nemojte dati ni trenutak svog vremena. Svaki društveni problem kreće od pojedinca i završava na pojedincu.

Ono što svi politikanti i aktivisti  koji dodatno fragmentiraju društvo ne razumiju je da je najveća manjina na svijetu i dalje pojedinac.

 

 

 

 

 

 

 

 

Kako sam slučajno prozvan desničarem

Na drugoj godini faksa tijekom subotnjeg izlaska jedna cura  koju do tad nisam poznavao mi je uputila najčudniji komentar koji sam do tada čuo. ”Izgledaš kao desničar”. Shvatio bih njezin komentar da sam ciljano želio postići taj look, ipak postoji cijeli niz desno orijentiranih subkultura, svaka od njih ima svoj kodeks odijevanja koji šalje određenu poruku. Tijekom tog izlaska nosio sam najneutralniju moguću obuću i odjeću, taj faktor očito nije bio presudan u njezinoj procjeni. Nisam odbacio njezin komentar kao besmislicu jer po dobrom starom pravilu kojeg me je naučio Schopenhauer ljudi govore najiskrenije kada su opušteni. Tek kada nekoga stavite ispred kamera počinju laži, jeste li ikad upoznali iskrenog političara?

punk-erizo.2

Što je ta djevojka uočila na meni da me okarakterizirala kao desničara? Od čega se u njezinom umu sastojao jedan desničar? Mi smo kao vrsta veoma perceptiva bića, uočavamo obrasce koje spremamo u svoju mentalnu datoteku. Sortiramo segmente šire slike u ladice kojima dajemo imena. Kako ćemo prepoznati drvo? Za njega već imamo spremnu ladicu pojmova, slika, doživljaja, mirisa, taktilnih podražaja. Otvaramo ladicu nazvanu drvo, uspoređujemo viđeni objekt sa nama poznatim sadržajm ladice i donosimo sud. Što je ovoj curi bilo spremljeno u ladicu nazvanu desničar?

An ideal type is formed from characteristics and elements of the given phenomena, but it is not meant to correspond to all of the characteristics of any one particular case. It is not meant to refer to perfect things, moral ideals nor to statistical average but rather to stress certain elements common to most cases of the given phenomena.     

      Idealni tip (teorija sociologa Max-a Webera)

Ja sam po svim definicijama krupan čovjek,  imam 115 kila i visok sam 1.93 m, što bi me smjestilo u supertešku kategoriju u boksu. Ako njezin komentar nije bio upućen na stvari koje sam govorio ni na odjeću koju sam nosio jedini aspekt koji je mogla komentirati je upravo moja fizionomija. Ali kako fizionomija može biti indikator moje političke orijentacije? Ovo nema nikakvog smisla pomislio sam. Nakon dugog promišljanja i skupljanja mišljenja okoline u svoju specijalno izrađenu ladicu zvanu ”desničar” počeo sam shvaćati logiku djevojke koje me smjestila u svoju desničarsku ladicu.

loris1

              Dominantni osjet vida –  Sunda slow loris (Nycticebus coucang)

Ljudski rod je neodvojivo vezan uz estetiku, kao primati smo od svojih ranih početaka razvili vid kao najjače osjetilo tvrdi profesor sveučilišta New South Wales-a Darren Curnoe . Da bi preživjeli u gustim džunglama i otvorenim savanama morali smo brzo i jasno uočiti što nas vreba i kako se protiv toga postaviti. Kao rezultat milijuna godina evolucijskog razvitka postali smo neodvojivi od koncepta slike, ona dominira našim umom, ona nas na gotovo metafizičkoj razini vodi kroz život.

“We are a primate; we belong to the order primates, which includes things like lemurs and lorises,”                                     – Wales-a Darren New South Wales

Neodvojivost čovjeka i slike nas dovodi do srži pitanja kojeg sam postavio na početku teksta. Pošto je djevojka koju sam spomenuo Hrvatica bilo bi pravilno krenuti od premise da je njezina desničarksa ladica ustvari  hrvatska desničarska ladica. Svaka politička opcija je kompleksnija nego što mislimo. Hrvatska desnica nije pojava koja se može izolirati samo na političkom polju. Ona u sebi nosi totalitet povijesne, političke, mitološke i biološke slojevitosti. Estetika hrvatske desnice tako puno puta poprima estetiku prijašnjih desnih autoritarnih i totalitarnih društava. Ta estetika se primarno veže na kult vitalne muškosti, mladenačke snage, otpornosti državnih institucija i  ruralne čistoće. Pozivanje na dane kada su čelične šake držale uzde svakog dijela društva nije rijetkost. Tko će u desnom umu držati te uzde nego ogromni mišićavi muškarac izrezane vilice i hladnog pogleda.

hqdefault

Joseph Goebbels,  jedan od Hitlerovih najbližih suradnika postavljen je u samom početku Reicha na čelo ministarstva za propagandu. Iz tog ministarstva proizišli su najljukavije složeni propagandni sadržaji koje su godinama poslije pada hitlerovog carstva zla proučavali američki i britanski mediji. Nacistički propagandisti dubinski su poznavali ljudsku psihu i njezinu osjetljivost na vizualne asocijacije. Mase su padale u delirično stanje, zasljepljene grandioznošću njihovih hipnotizirajućih slika upijale su viziju novog nacističkog čovjeka koji je primarno fizičkim kvalitetama stajao iznad svih ostalih. Nešto južnije, talijanski fašizam glorifiricao je kult Rimskog carstva i vitalnosti rimskog legionara koji je porazio ostatak Europe.

images (1)

Važno je shvatiti da ovo ne čini hrvatsku desnicu nužno nacistički orijentiranom opcijom, estetika je generalizirajuća stvar koja ju povezuje i  sa umjerenijim političkim opcijama centralne i zapadne Europe. Konzervativizam je na našim prostorima usko vezan uz strukturu obitelji i pravila koja proizlaze iz katoličkog odgoja. To stvara sliku složne obitelji koja je umjerena u svakom aspektu, nedjeljama ide u crtkvu i zagovara mir unutar zajednice. To samo dokazuje slojevitost političkih pojmova. Trebamo biti veoma oprezni kada se razbacujemo titulama, nadimcima epitetima. Unutar uma djevojke koja je mene nazvala desničarem odvijao se veoma kompleksan mehanizam pronalaženja idealnog tipa.

Problem koji proizlazi iz potpunog odavanja našim estetskim asocijacijama je veoma očit. Ako ste u djetinjstvu imali osobu koja vas je maltretirala i ta osoba ode iz vašeg života vaš osjećaj nemoći i straha biti će usko vezan uz sliku te osobe. Vrlo je moguće da ćete tijekom života naići na osobu koja će vas glasom ili stasom podsjetiti na vašeg mučitelja, vrlo je mala mogućnost da ćete sa tom novom osobom moći razviti produktivan odnos. Osobu  koja je provela 3 godine na bojnom polju će neočekivani pucanj petarde na sekundu vratiti u rovove koje je jedva preživjela. Fini mehanizam primjenjivanja već naučenih obrazaca na nepoznati teren je također veoma korisna strategija. Baš kao i naša ovisnost o slikama, prepoznavanje potencijalnih opasnosti na temelju već stečenih iskustava je evolucijski uvjetovan proces učenja.

Svaki dio naše prirode ima svoju konkretnu svrhu, ta svrha u rastuće kompleksnom i društveno detereminiranom okružju zna postati dvosjekli mač. Evolucijom razvijena intuitivna spoznaja  može biti iskorištena protiv nas. To se dogodilo u slučaju nacističkih propagandista koji su porobili tijela i umove svojih sunarodnjaka. To se dogodilo  i u slučaju djevojke koja  je poistovjetila mene sa desnom opcijom. Moja fizionomija je potaknula suptilan proces izjednačavanja jednog aspekta moje pojave sa mitologizacijom muške snage koja se provlači kroz desničarski narativ. Zaključak koji je djevojka iznijela proizašao iz njezine integrirane slike kako bi jedan desničar trebao izgledati. Stvarnost je daleko kompleksnija i izgled puno puta vara. Vjerovat ćete čovjeku u odjelu puno prije nego čovjeku u dronjcima, što nije garancija da taj čovjek nije serijski ubojica.

Jedini način kako da prikupite i ovce i novce je da naučite kako funkcionira vaš um. Čitajte o mozgu i osjetilima, uđite duboko u psihološke procese da i vi nebi pali u zamku predrasuda proizišlih od krivog prepoznavanja idealnog tipa. 

Dobar početak su dvije knjige mog najdražeg autora.

Carl G. Jung: – Man and His Symbols

– Approaching The Unconscious

 

 

Što me naučio čovjek zbog kojeg sam počeo pisati

Naš svijet svake godine postaje sve kompleksniji i teži za shvaćanje, još teži za bilo kakvo djelovanje.  Sa jedne strane imamo ogromne zapadnjačke i azijske korporacije koje se svojim djelovanjem čine kao moderni bogovi, samovoljni u svojim odlukama i hladni prema bilo kakvim konceptima očuvanja ljudskog dostojanstva. Sa druge strane imamo našu državu i naše susjede sa kojima smo ostali zaleđeni u nekom drugom dobu. Nesrazmjer između poruka koje dobivamo od naših susjeda, šefova, političara i lica sa hollywoodskog platna nisu ista i pogoršavaju već postojeću nacionalnu mentalnu disonancu.

Weak and miserable as I am, I can still stand up to the terrible tragedy of life and prevail!                                –Jordan B. Peterson / Strengthen the Individual

                                                                                                        
Svijet je postao prekrupan za pojedinca, pojedinac nevažan za svijet, samim time smo dobili i prekrupan svijet u kojemu je nevažnost postala fetišizam. Potpuna spoznaja je postala nemogućnost, sve je postalo preveliko da bi bilo shvatljivo. Iza kulisa se odvijaju procesi koji povlače naše živote u različitim smjerovima, mi toga nismo i ne možemo biti svjesni. Ovo je jedna od primarnih  uzroka anksioznosti postmodernog čovjeka, on jednostavno osjeća da nije pod kontrolom nad svojim životom. Nadalje, on se ne može poistovjetiti sa korporativnim monolitima, može biti jedino apsorbiran u njihovu hierarhiju, nestajući tako kao jedinka sa svojim vrijednostima. Postmoderna politika je jednaka kao i korporativnost, skinute su sve brane i doveli smo se pred vrata doba ”post-truth” negacije slobode govora i relativizacije koncepta istine. Istina više ne postoji, postoje samo mišljenja, to je ideološka manifestacija pomaka prema grupnom mentalitetu. Mi na Balkanu smo itekao upoznati sa destruktivnosti grupnog mentaliteta. Amerikanci su nam čak skrojili jednu prigodnu definiciju koju sad već učestalo koriste.

Balkanization, is a geopolitical term used to describe the process of fragmentation or division of a region or state into smaller regions or states that are often hostile or uncooperative with one another.

Nije mi ni na kraju pameti lamentirati za jugoslavenskim idealima zajedništva, ne planiram biti tako arogantan da si dopustim donošenje odluka koja država treba postojati, koja ne, postojanje kojeg naroda ima smisla, kojeg ne. Čini mi se da gotovo svaki razgovor koji završi na političkim temama u sebi sadrži veliku dozu arogancije i neznanja. Mislite da ste dovoljno pametni i sposobni da mijenjate svijet? Možda i jeste, ali prvo pogledajte oko sebe. Je li vaša soba spremljena? Jeste li pojeli doručak ujutro? Možete li se brinuti za sebe kad se već možete brinuti za geopolitičke probleme? Je li vaš život  sređen u skladu sa vašim grandioznim idejama kako nešto treba biti? U našem hrvatksom društvu su svi politički stručnjaci, svi su doktori ekonomije, svi su meštri svog zanata kojeg nemaju. Ovaj članaka ima samo jedan cilj, to je prenošenje kratke i jasne poruke jednog od najutjecajnijih intelektualaca današnjice. Ta poruka je usmjerena na pojedinca, ona nije politička već egzistencijalna. Svi problemi su u suštini vezani uz smisao i osobno traganje za istim.

“If you can’t even clean up your room, who the hell are you to give advice to the world?” – Jordan Peterson

Jordan B. Peterson je kanadski klinički psiholog i autor knjiga ”Maps of Meaning:  The Architecture of Belief’‘ i ”12 Rules for Life: an Antidote to Chaos”. Istaknuo se u svojem ustajanju protiv kanadskog zakona C16 koji je učinio oslovljavanje osoba sa krivom zamjenicom kaznenim djelom. Zakon je ratificiran i to je Peterson nazivao početkom kraja zapadne demokracije. Sa ratifikacijom je kazneno djelo postalo oslovljanje osobe sa ona ili on ako se ta osoba tako ne izjašnjava. Ovo se ne odnosi samo na odnose u javnom životu, najveći dio tužbi dolazi iz interpersonalnih interakcija. U Kanadi sad imate preko trideset zamjenica koje morate koristiti ako vas na to kaznenim zakonom prisili vaše djete, majka, otac, susjed.

Pronoun-cards-2016-02-768x439

Bit ovog teksta nisu zamjenice ni Petersonova borba protiv ograničavanja slobode izražaja. Ogroman opus ovog čovjeka se ne može rezimirati u kratkom blogu, za to trebate pročitati ”Maps of Meaning”. Čitati Jordana nije nimalo lak zadatak, vjerujte mi slomio sam se na prvih pedeset stranica. Slušati Jordana je potpuno druga stvar, čovjek ima nevjerojatan dar destiliranja kompleksnih ideja u jednostavne praktične i primjenjive zalogaje.

Pod ”Clean up your room” podrazumijeva se puno šira ideja od pukog savijeta kako dobro čistiti. Suštinska ideja se odnosi na pojedinca i njegovu odgovornost prema sebi i okolini. Dio citata ”who the hell are you to give advice to the world” je bio poručeno politički  nabijenim studentima koji su deranjem i razbijanjem prekidali njegova predavanja. Mladi u zapadnom svijetu nisu iskusili komunizam, na prosvjedina nose zastave sa srpom i čekićem. Druge frakcije nose svastike, sve ovo u dubioznom sukobu ideja koje ne razumiju. U Hrvatskoj je isto tako, najlakše je zalijepit U ili petokraku na čelo. To je najbrže riješenje kako se sakriti iza grupe, nestati u moru jednako obojanih glava. Zašto se skrivati? Odakle dolazi potreba za balkanizacijom, ustaštvom, komunizmom?

download

Dolazi iz negacije osobne odgovornosti  rekao bi Peterson. Prvo trebate naučiti živjeti kako treba a onda govoriti drugima kako da žive. Kada pomislite da su vam Židovi krivi jer nemate novca, pomislite rađe što ste napravili u svom životu da vas je sav novac zaobišao. Kada počnete uvjeravati druge kako nisu dovoljno dobri katolici pitajte se jeste li vi oličenje čistoće. Ja vas uvjeravam da nitko od nas nije dovoljno dobar, mislim da je ovaj svijet u kojem živimo dovoljan argument za to. Prije nego što danas odete popiti kavu i na toj kavi okrivite državu za sve svoje boljke, razmislite, pitajte se što je točno ta država? Ta država je goblen krojen od tisuća pojedinaca. Svaki pojedinac svojim djelovanjem poboljšava ili pogoršava državu. Najveća je pogreška smatrati da promjena dolazi odozgora.”Samo da maknu te naše ratne profitere sa vrha”, onda bi sve bilo bolje. Ne, to je greška u analizi! Da sve bude bolje prvo mi moramo biti bolji, počnite od spremanja svoje sobe, to je prvi korak gradnje stabilnosti.

AP_Ukraine_politicians_fight_Ml_22x15_1600-1160x789

Svi najglasniji politikanti su najiskrivljenije ličnosti. Samoprozvani konzervativci desničari duboko zabrazdjeli u ustaštvo šmrću kokain sa grudi prostituke, LGBT udruge mrze društvo u kojem žive i žele ga zamjeniti utopijom u kojoj su svi izbačeni osim njih. Ovi ljudi će vam dati brzo riješenje, odogovore na sve vaše podbačaje. Najlakše je idološki obojati skupinu i projekcirati svoje promašaje na njih. Veliki konzervativci koji žele odati dojam staloženosti, obiteljskih vrijednosti i religioznosti su upravo ti koji ništa od toga nemaju. Rojevi ljevičara koji paradiraju sa parolama jednakosti su upravo ti koji vjeruju da ne postoji dogovor već samo darvinizam najgore afričke savane.

“Zlo je sila koja smatra da je njezino znanje potpuno”

– Jordan B. Peterson/Tragedy vs Evil, 2008.

Počeo sam pisati jer sam shvatio da nitko nije kriv za moje propuste. Potrošio sam dane i dane svojeg života kriveći sve oko sebe da bi se probudio jednog dana i shvatio da lažem sam sebe. Davao sam si opravdanja, podilazio svojim najvećim demonima nihilizma i apatije. Do sada sam puno pisao o korupciji ali to nije bio moj alibij za upiranje prsta prema drugima. To je bilo moje opravdanje da od sebe napravim hodajuću utvrdu riječi, neprobojnu u svom svojem sjaju.

Zahvaljujući Petersonu shvatio sam uzaludnost samozavaravanja političkim ideologijama. Moji sati su tada postali kraći, vrijeme da napravim nešto od sebe nije više bilo u budućnosti nego sad. Najbolje što možete napraviti za sebe je da preuzmete odgovornost za svoje propuste i patite, jer to je protuotrov i prvi korak u smjeru da spremite svoju sobu i drugima pomognete da spreme svoju.